Okoliš stavljen u ruke samovolje

Okoliš stavljen u ruke samovolje

Zašto jedini imamo ministarstvo uz energetiku i nemamo samostalnu agenciju? Zna se. Radi lakšeg pogodovanja pojedincima tj. raubanja zajedničkog nam prostora i prirodnih vrijednosti u korist nekih

dr. sc. Viktor Simončič

Četiri su glavna zla vlasti: odgađanje, podmićivanje, grubost i povodljivost. (Francis Bacon)

Viktor Simončič

Prostor i prirodni resursi, čije korištenje može činiti kolektivnu dobit ili štetu i/ili osiguravati neprimjerenu korist pojedincima, moraju imati najveći stupanj zaštite. Postupci kojima se omogućuje korištenje prostora i aktivnosti u prostoru moraju biti precizni, jednoznačno transparenti i ne smiju biti predmet diskrecijskog odlučivanja.

Prostornim planovima se uređuje namjena prostora, a procjenom utjecaja na okoliš način (i mjere) njegovog korištenja. Od 1992. godine, poslije Konferencije Rio 92, na kojoj je Hrvatska bila prvi puta prisutna kao suverena država na konferenciji UN-a, posebna pažnja se poklanja i flori i fauni, pa se ovisno o zahvatu, radi i procjene utjecaja na bio raznolikost. Kako zagađenje na jednom mjestu može prelaziti granice (posebno onečišćenje zrakom) i kako se blažim mjerama zaštite okoliša kod proizvodnje, na račun onečišćenja okoliša ne bi povećavala konkurentnost nekih proizvoda i usluga na slobodnom tržištu, mjere zaštite se izjednačavaju i postale su predmetom međunarodnih obvezujućih propisa.

Logično je da se kod odobravanja zahvata u prostoru radi o dva interesa koja treba pomiriti. Onaj zaštite prostora (i prirode) i korištenja prostora i prirodnih resursa. Kako bi to bilo moguće, kako se sve ne bi svelo na ono „kadija te tuži, kadija ti sudi“ početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uz razdvajanje upravnih nadležnosti, formirane su i prve agencije za zaštitu okoliša. Američka EPA i njemački Umweltbundesamt su ustanovljeni 1970. godine.

Kod nas je prostorno planiranje, a u počecima i okoliš, tradicionalno bio vezna uz građenje. Kako je vrijednost prostora, ako se iz oranice pretvori u građevinsko zemljište, naraste 10 pa i 100 puta, još u ono vrijeme u Hrvatskoj je bilo građevinskog zemljišta za nekih tri puta više stanovnika, nego što nas je bilo. Ne znam kakav je danas odnos.

Sve po starom

Osamdesetih godina se shvatilo da mi baš nismo po rođenju tako dobri kakvima se činimo i ozbiljno se ukazivalo da okoliš mora biti odvojen od korisnika prostora, tada od graditeljstva. Prvi su to napravili u Sloveniji gdje su 1980. godine formirali Komite za okolje in prostor. Bio je to u ono vrijeme velik iskorak. I u Hrvatskoj je ta ideja sazrjela. Od predsjednika Sabora, gospodina Runjića došao je 1988. upit ima li smisla formirati samostalno tijelo za okoliš. Napisao sam obrazloženje na četiri stranice s argumentima koji su taj prijedlog podupirali. Obrazloženje sam završio rečenicom da ako rukovodeći misle drugačije neka netko drugi nađe argumente protiv, jer ja ih ne znam. Kakvu li je to samo buru izazvalo kod građevinara! Digla se i partija i sindikat. Bio sam optuživan zbog želje za karijerizmom, kao onaj koji se vidi kao „ministar“. Donio sam odluku da s takvim osobama ne želim raditi. Otišao sam nakon šest mjeseci. A što se obrazloženja protiv samostalnog tijela za okoliš tiče, ono je napisano od strane onih koji uvijek mogu napisati i potpisati sve.

Onda je došla samostalnost. Ostalo je po starom. Okoliš i prostorno uređenje su ostali u sjeni graditeljstva. Napredak je postignut ustanovljenjem Agencije za okoliš. Okoliš je negdje 2012. postao samostalan sektor, doduše bez sektora voda i prostornog planiranja, kao najjačeg instrumenta za racionalno korištenje prostora. Građevinski lobi je bio jači i zadržao prostorno. Ako se veza okoliša i prostornog planiranja zbog tradicije mogla tolerirati uz graditeljstvo, jedini smo u EU, ali i u kako se kolokvijalno kaže u razvijenom dijelu svijeta, koji smo 2015. okoliš vezali uz energetiku, a 2019. ukinuta je Agencija za okoliš! Postali smo jedini u EU, ali i u kako se kolokvijalno kaže u razvijenom dijelu svijeta, koji nemamo agenciju.

Predizborno je vrijeme. Stranke se kunu u »zeleni plan« EU i borbu protiv klimatskih promjena, a istovremeno minoriziraju okoliš. Po jednoj ideji okoliš bi uklopili uz energetiku i u poljoprivredu, promet, turizma… Spominje li netko i izviđače?

Jedini u Europi nemamo samostalnu agenciju za okoliš

Zašto jedini imamo ministarstvo uz energetiku i nemamo samostalnu agenciju? Zna se. Radi lakšeg pogodovanja pojedincima tj. raubanja zajedničkog nam prostora i prirodnih vrijednosti u korist nekih. Najbolji primjer zašto je tome tako je u odluci ministra Ćorića, kada je, par dana po preuzimanju dužnosti 2017., odlučio da nije potrebna Studija utjecaja na ekološku mrežu za projekt Krš – Pađene.

Snimka zaslona danas nepostojeće Hrvatske agencije za zaštitu okoliša i prirode

Kako je odlučio? Poništenje rješenja o potrebi izrade Studije utjecaja na ekološku mrežu ministar Ćorić je je obrazložio da ako je zahvat sa 55 vjetroagregata bio prihvatljiv za okoliš (Postupka procjene 2007.) te ako je povećanje broja vjetroagregata sa 55 na 71 bilo prihvatljivo za okoliš (2009.) da ne postoje dokazi da bi smanjenje broja vjetroagregata sa 71 na 48 (2017.) trebalo rezultirati drugačije nego što je to bio slučaj u ranijim postupcima.

Razumijem da za ministra Ćorića ne postoje dokazi da nešto moglo rezultirati drugačije, jer kao nestručnjak ne priznaje struku. Možda je učio logiku, mi smo to imali u gimnaziju, pa bi se prema logici stvari trebao prije poništenja rješenja pitati ima li dokaze da prelazak na skoro dvostruko jače agregate neće rezultirati drugačijim utjecajem? Meni se na prvu čini da jače vjetrenjače imaju veći utjecaj na veći okolni prostor, a time i na ptice i šišmiše…. Opet na prvu, pa što je pogrešno u tome da se ispita utjecaj vjetrenjača? Koja bi mogla biti zaštitna mjera? Vjerojatno da se u vrijeme nekih selidbi i parenja kontrolira rad pojedinih vjetroagregata?

Kod donijete odluke o poništenju rješenja njegovog prethodnika sumnju budi i činjenica da su odluku uz ministra supotpisala i dva dužnosnika. Znači li to da kada nešto potpiše ministar manje vrijedi nego kada to potpiše još njih par? Ili se radi o malo nečistoj savjesti i strahu da stvari ipak mogu krenuti i drugim tokom?

A gdje je struka?

Ovdje se otvara još jedno, itekako važno pitanje. Podlogu za odlučivanje ministru Dobroviću su vjerujem donijele stručne službe s ili bez podrške nezavisnih stručnjaka. Koja je struka dala za pravo ministru Ćoriću da poništi odluku? Radi li se o istim stručnim službama ili se radi o čistoj samovolji kako bi pogodovao investitoru? Ima li s tim veze njegova supruga potpredsjednica nekog društva lobista? Možda čak i nema. Stvarno nema razloga zašto njegova supruga ne bi smjela lobirati. Neka lobira, ali u barem malo pravnijoj državi, suprug potpredsjednice lobista ne može biti ministar sektora koji može pogodovati onima za koje se lobira.

To što naši sudovi daju za pravo kako je postupak ministra Ćorića ispravan, zbog činjenice da smo EU članica, ne znači baš puno. Komisija je prošli mjesec uputila Hrvatskoj službenu opomenu i poziva je da pravilno provede procjene utjecaja na okoliš iz Direktive o staništima u vezi s projektima vjetroelektrana uz obalu. Konkretno, u postupcima odobravanja izmjena projekata nisu uzeti u obzir svi relevantni učinci na zaštićene vrste i staništa te su provedeni »bez dostatnih dokaza da ti projekti neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja«, navodi Komisija.

U medijima je bilo puno o tome. Jedino vijest, iako je službeno o bjavljena na stranicama EU i poslana svim članicama, nije došla do premijera Plenkovića koji je dodao da ne zna ništa o postupku. Zar on kao trenutni predsjedavajući nečega u ime EU ne čita službene priopćenja EU?

Ne znači puno da je ministru Ćoriću pravo dao i DORH. I ja sam, kada se moglo djelovati, upozoravao DORH na promašene projekte. Odgovorili su mi na način: da su provjerili … pitali lopova je li lopov, a on im je odgovorio da nije… pa je DORH zaključio da lopov nije lopov. Nastali lopovski projekti svjedoče da DORH nije (uvijek) u pravu.

Komentari su zatvoreni