Oh, ugasite mržnju!
(Ilustracija: Pixabay)
Maštam, kako će se čarobnim štapićem prekinuti ovaj sukob. Možda će netko osmisliti neki još čarobniji štapić pa da prestanu svi ratovi i sukobi, da rata više ne bude…
Dr.- Ing. Viktor Simončič
“Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osjećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju.” (Ivo Andrić)
“Dovoljno sam živio da bih vidio kako razlike među ljudima rađaju mržnju.” (Stendhal)
Zadnjih desetak dana samo dva sata nisam osjećao grč u trbuhu i knedlu u grlu. Još jedan u nizu ratova i još jedna spirala patnji. Još jedan sukob u moru mnogih. A nije jedini niti danas niti sada. Koliko patnje! Sve o čemu bih pisao, a da se ne tiče ljudi, bilo bi trivijalno. Nevažno u usporedbi s tolikom patnjom. Zašto uopće pišem, kada ovo nije niti jedina, niti prva, niti zadnja patnja? Ova je meni druga najbliža.
Ispada da empatija nije univerzalna kategorija. Kao da empatija ovisi od udaljenosti, od različitosti u kulturi, različitosti u…, o vremenskom odmaku, interesima, egoizmu, pohlepi… Empatija je univerzalna samo kod rijetkih. Znam da nije jedini takav, ali znam da među velike spada sigurno Ivo Andrić. Još od rane mladosti pamtim njegovo:
Tako se teško živi, tako se kratko živi, pa još polovica tog teškog i kratkog života nam prođe u mržnji i nesporazumima.
Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako se ne može živjeti bez opraštanja.
Svi su mi ljudi i te kako potrebni. Svi, od ove starice koja me je primila na ruke kad sam došao na svijet, pa do onog nepoznatog prolaznika, koji će, kad mene budu nosili na neko groblje neki ljudi, skinuti kapu i prekrstiti se i zaželjeti mi vječni mir i laku zemlju.
Vječni mir! – kako je dobra i velika i lijepa ta želja! O nepoznati dobri čovječe, blagodarim ti za tu želju tvoju!
Živite i borite se kako najbolje umijete, molite se Bogu i volite svu prirodu, a najviše ljubavi, pažnje i saučešća ostavite za ljude, ubogu braću svoju, čiji je život nestalni plamen svijetla.
Volite ljude, često im pomozite i uvijek ih požalite, jer su nam svi ljudi potrebni.
Maštam, kako će se čarobnim štapićem prekinuti ovaj sukob. Možda će netko osmisliti neki još čarobniji štapić pa da prestanu svi ratovi i sukobi, da rata više ne bude…
Kako se uvjeriti da je najvažnije pisati o bojama kanti za otpad…!?