
Odrasli bez fiksne linije lakše postaju pušači i alkoholičari?
Istraživanje je pokazalo kako je manje vjerojatno da su odrasli koji žive u kućanstvima s bežičnom linijom primili cjepivo protiv gripe te kako se suočavaju s financijskim poteškoćama u pogledu zdravstvene zaštite. Vjerojatnije je da su pušači i da puno piju. Te korelacije se pokazuju i kada su istraživači kontrolirali faktore poput dobi, razine dohotka i vlasničkih prava kućanstva
Prema najnovijim rezultatima koje su objavili američki Centri za kontrolu bolesti, dva od pet američkih kućanstava zamijenilo je fiksnu telefonsku liniju mobitelima0, a studija je pokazala kako postoje zanimljive razlike između zdravlja stanovnika koji još uvijek imaju fiksne linije i onih koji koriste bežične sustave telefoniranja.
Podaci su dio preliminarne studije koji je proveo Odjel za statistiku Centara za kontrolu bolesti. Odjel je obavio nekoliko desetaka tisuća telefonskih poziva i intervju s osobama kako bi dobio rezultate zdravstvenog stanja Amerikanaca.
U 2003. godini Odjel je odlučio provjeriti koliko kućanstava ima fiksne linije kako bi prilagodila svoju anketu. Od tada je Odjel postao najistaknutijia vladina agencija za prikupljanja podataka.
Pokazalo se kako ima 39,1 posto odraslih u kućanstvima koja imaju samo bežični sustav telefoniranja, a postotak se penje na 47,1 posto ako se uključe i djeca u takvim kućanstvima. Vjerojatno je za očekivati trend u kojem mladi u kućanstvima isključivo koriste mobitele kao sredstvo komunikacije. No, ove godine odrasli od 35 godina starosti, ali i stariji čine najveći dio kućanstava, koja se oslanjaju isključivo na mobitele. Pokazalo se kako odrasli Latinoamerikanci žive u kućanstvima u kojima se koriste bežični telefoni.
Isključivi korisnici mobitela – zdravstveno rizična skupina
Vjerojatno je kako odrasle osobe koje su siromašne imaju samo mobitel. Tako 56,2 posto odraslih osoba koje žive u siromašnim kućanstvima nema usluge fiksne linije u usporedbi s 36,6 posto onih odraslih osoba s višim prihodima. Navedeni trendovi predstavljaju probleme statističarima. Centri za kontrolu bolesti su poput političkih anketara i sociologa imali problema tijekom anketiranja. „Pridobivanje korisnika mobitela je teže i skuplje“, rekao je vodeći autor studije Stephen J. Blumberg. “Ljudi ne očekuju takve pozive na svojim mobitelima. Smatraju to više kao napad na svoju privatnost, tako da nevoljko sudjeluju u anketi“, tvrdi Blumberg.
No, korisnici bežičnih telefona su ključni za dobivanje informacija o zdravstvenom stanju Amerikanaca u ovom studiji i o tome koliki broj odraslih Amerikanaca ima dijabetes, koliki broj ispitanika su strastveni pušači i kakav je njihov pristup zdravstvenoj skrbi.
Tako je studija pokazala nekoliko statističkih značajnih razlika između kućanstava s fiksnom i kućanstava s bežičnim linijama. Istraživanje je pokazalo kako je manje vjerojatno da su odrasli koji žive u kućanstvima s bežičnom linijom primili cjepivo protiv gripe te kako se suočavaju s financijskim poteškoćama u pogledu zdravstvene zaštite. Vjerojatnije je da su pušači i da puno piju. Te korelacije se pokazuju i kada su istraživači kontrolirali faktore poput dobi, razine dohotka i vlasničkih prava kućanstva. “To nam sugerira kako postoji nešto u osobnosti tih ljudi što može dovesti do zdravstevno rizičnog ponašanja“, istaknuo je Blumberg.
„Javnozdravstvena zajednica se može oslanjati na netočne podatke“
„To ne znači da će isključivo korištenje mobitela dovesti do rizičnog ponašanja. No, to povlači pitanje kako je važno pravilno predstaviti ovaj dio populacije, koji je ponekad previđen u pogledu zdravlja, ali i u nekim drugim istraživanjima. Kućanstva koja još uvijek imaju običan stari telefon, u rastućem trendu koji isključuje fiksnu liniju, mogu iskriviti podatke do kojih dolaze znanstvenici jer puno ljudi koji ima fiksnu liniju, uopće ju ne koristi“, smatra Blumberg.
Mnoga zdravstvena istraživanja sada postižu bolje rezultate kada uključuju kućanstva s fiksnom i bežičnom linijom i kućanstva s isključivo bežičnom linijom. No, njihov nedovoljan broj može dovesti do problema, smatra Blumberg. “Javnozdravstveni programi su vođeni takvim brojevima. Javnozdravstvena zajednica se može oslanjati na netočne podatke u odlučivanju s kojim bi programima trebalo krenuti naprijed“, zaključio je Blumberg.
(zg-magazin / izvor: www.washingtonpost.com)