Odlazak velikana: Preminuo Otto Barić

Odlazak velikana: Preminuo Otto Barić

(Foto: GNK Dinamo)

Bio je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije od srpnja 2002. do završetka Europskog prvenstva u Portugalu 2004. godine. U 24 utakmice za kormilom vatrenih ostvario je 11 pobjeda, 8 remija i 5 poraza

U Zagrebu je u nedjelju, 13. prosinca 2020. u 88. godini preminuo Otto Barić, jedan od najuspješnijih hrvatskih nogometnih trenera svih vremena i bivši selektor hrvatske reprezentacije, objavio je Hrvatski nogometni savez (HNS).

»Nećemo ga pamtiti samo po onoj znamenitoj trenerskoj sintagmi “trebaju nam još dvojica igrača”, pamtit ćemo po velikoj ljubavi prema Dinamu i nogometu, po snažnoj i neskrivenoj emociji s kojom je govorio o plavoj boji, o gradu Zagrebu, o svojim dječačkim danima u Gradjanskom, o silnoj želji da ga trenerski put napokon dovede na maksimirsku klupu, pamtit ćemo ga, naposljetku, po tada rekordnoj sezoni i dvostrukoj kruni upravo na toj – maksimirskoj klupi…«, objavio je GNK Dinamo na svojim službenim stranicama.

»Naš dragi, nezaboravni Otto Barić, popularni maksimirski trener i izbornik hrvatske reprezentacije, ove nas je nedjelje zauvijek napustio u svojoj 88. godini«, dodaje se u Dinamovu priopćenju.

Otto Barić

Otto Barić rođen je u Plasnicama kraj Klagenfurta 19. lipnja 1933. godine, igračku karijeru počeo je kao junior Dinama, a u seniorskoj karijeri branio je boje Metalca i Lokomotive. U svojim je igračkim danima, kako su isticali kritičari, bio vrlo dobar tehničar sa sjajnim pregledom igre, ali brzina i agresivnost nisu bile na tako visokoj razini.

Nogometni trener je od 1963. godine, a većinu je trenerske karijere pak proveo u Austriji, Hrvatskoj i Njemačkoj. U dugogodišnjoj karijeri na klupskom je planu vodio zagrebačku Lokomotivu, Opel-Rüsselsheim, Germaniju Wiesbaden, Wacker Innsbruck, LASK, Zagreb, Dinamo iz Vinkovaca, Sturm, bečki Rapid, Stuttgart, Casino Salzburg, Dinamo i Fenerbahçe.

Bio je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije od srpnja 2002. do završetka Europskog prvenstva u Portugalu 2004. godine. U 24 utakmice za kormilom vatrenih ostvario je 11 pobjeda, 8 remija i 5 poraza. Prije hrvatske, bio je izbornik austrijske nogometne reprezentacije od 1. travnja 1999. do 31. prosinca 2001. godine, odnosno izbornik albanske reprezentacije u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 22. studenoga 2007. godine.

U jednom je razdoblju bio sportski direktor Austrije Salzburg, direktor Dinamove omladinske škole, trener amaterske reprezentacije Jugoslavije i asistent Miroslavu Blaževiću na klupi »Vatrenih« na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine.

U svojoj bogatoj kolekciji trofeja Otto Barić je s Wacker Innsbruckom osvojio dva naslova prvaka Austrije (1971., 1972.), s bečkim Rapidom tri naslova prvaka Austrije (1983., 1987., 1988.), četiri Kupa (1983., 1984., 1985., 1987.), dva Superkupa (1987., 1988.) i ostvario plasman u finale Kupa pobjednika kupova (1985.). U bečkom je Rapidu trenirao dvojicu znamenitih Dinamovih igrača: Zlatka Kranjčara i Petra Bručića. Zanimljivo je da je desetak godina kasnije, preuzimajući ulogu Dinamova trenera, na klupi naslijedio upravo – Kranjčara.

Sa Sturmom osvojio jedan naslov prvaka Austrije (1990.), s Casino Salzburgom dva naslova prvaka Austrije (1992., 1994.), austrijski Kup (1993.) i ostvario plasman u finale Kupa UEFA (1994.). To je ujedno bio i najveći Salzburgov uspjeh u klupskoj povijesti. Sezonu kasnije Barić je uveo Salzburg u Ligu prvaka i to je bio jedini nastup ovoga kluba u elitnom europskom klupskom natjecanju sve do 2019. godine.

Sa zagrebačkim Dinamom osvojio naslov prvaka Hrvatske (1997.) i Kup (1997.) Plave je u obranu hrvatskog naslova poveo u ljeto 1996. godine i odmah upisao rekord: u furioznom preletu kroz HNL osvojili su 21 bod više od drugoplasiranoga Hajduka. I to uz dojmljivih 90 postignutih pogodaka što je u prosjeku bilo točno tri po utakmici. Gol-razlika bila je 90:23. Osvojio je čak 90 % bodova. U 30 prvenstvenih utakmica upisao je 26 pobjeda i tek tri remija i jedan poraz, i to na svom terenu protiv Mladosti 127. iz Suhopolja.

Na klupi Stuttgarta ostvario je plasman u finale njemačkog Kupa (1986.), sa Zagrebom je ostvario plasman u Prvu ligu (1976.), a s amaterskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio naslov prvaka Balkana (1976.) i naslov europskog prvaka (1978.).

U Austriji je čak sedam puta proglašen trenerom godine, a 1994. izabran i za osobu godine u kategoriji sporta i kulture.

Pripremio: B. Jagačić