Odlazak prvog hrvatskog pilota Viktora Klobučara i omiljenog pjesnika Dragutina Tadijanovića

(Naslovna fotografija: Hrvatski vojnik)

Klobučar je radio pokuse u letenju aeroplanom vlastite konstrukcije koiji se mogao spustiti u vodu / Tadijanović je sastavio je nekoliko antologija, a njegova su djela prevedena na dvadesetak jezika. No ono po čemu je nezaboravan nedvojbeno je njegov književni rad

Dogodilo se na današnji dan, 28, lipnja:

1965. – U Zagrebu u 87. godini umro prvi hrvatski pilot Viktor Klobučar, sin istoimenog topničkog generala rodom iz Gospića. Bio je austrougarski mornarički časnik, letač austrougarskog balonstva, jedriličarski pobjednik, prvi zapovjednik Austro-ugarskog mornaričkog zrakoplovstva. Kao pilot aviona sudjelovao je u Velikoj utrci oko Britanije. Također, ustrojio je mornaričko zrakoplovstvo i i mrežu hidrobaza od Istre do Boke kotorske.

Klobučar je rođen u Grazu, 24. srpnja 1878. Završio je Pomorsku vojnu akademiju u Rijeci te 1896., kao osamnaestogodišnjak stupa u mornaricu. Službuje na brojnim austrougarskim brodovima, a pošto je postao zapovjednikom Austrougarskog mornaričkog zrakoplovstva, postrojba se potkraj 1911. preselila u novouređenu Zrakoplovnu postaju za hidroavione na otočiću Sv. Katarini. Ondje je Klobučar radio pokuse u letenju aeroplanom vlastite konstrukcije koiji se mogao spustiti u vodu.

2007. – Jedan od omiljenih hrvatskih pjesnika, akademik Dragutin Tadijanović, umro je u 27. lipnja 2007. u 102. godini života u Zagrebu, u kojem je živio i radio više od 80 godina. Rođen je 4. studenoga 1905. u Rastušju, kod Slavonskog Broda, kao najstarije dijete zemljoradnika Mirka Tadijanovića i Mande r. Kegljen. Radio je kao korektor službenog lista Narodne Novine, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, urednik mnogobrojnih izdanja djela hrvatskih pisaca 19. i 20. stoljeća, urednik u Izdavačkom poduzeću Zora i u Matici hrvatskoj, ravnatelj Instituta za književnost JAZU te bio član i predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Sastavio je nekoliko antologija, a njegova su djela prevedena na dvadesetak jezika. No ono po čemu je nezaboravan nedvojbeno je njegov književni rad. Pjesme je počeo pisati već u dobi od 13 godina. Prvu pjesmu Tužna jesen objavio je u đačkoj Omladini 1922. pod pseudonimom Margan Tadeon, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. u Književniku i Hrvatskoj reviji (zbirka Lirika šestorice).

Tadijanović se jednostavnim i depateriziranim govorom opredijelio za intimne i zavičajne teme. Objavio je oko 500 pjesama u dvadesetak zbirki, a priredio je i nekoliko izdanja vlastitih izabranih i sabranih djela. Među najznačajnijima su: Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme, Prsten, Večer nad gradom, Poezija, Sabrane pjesme, Prijateljstvo riječi, Svjetiljka ljubavi, Moje djetinjstvo, More u meni i druge. Bio je dobitnik mnogih domaćih i stranih nagrada i priznanja.

1389. – U bitki na Kosovu polju osmanska vojska sultana Murata I. polrazila srpsku vojsku; Srbija mora priznati osmansku vrhovnu vlast koja šprestaje tek u 19. stoljeću i trajno je obilježila njezin razvoj.

1914. – U Sarajevu pripadnik srpske radikalne omladine, član “Mlade Bosne”  Gavrilo Princip smrtno ranio austrijskoga prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, što je Austro-Ugarska potom iskoristila za najavu rata Srbiji, čime započinje Prvi svjetsjki rat. Događaj je potresao Europu koja je blijedo svjesna krhkosti mira i zapaljivostima odnosa među državama već povezanim u vojno-političke saveze. Prema općem mišljenju atentat je organizirao velikosrpski nacionalistički pokret.

1919. – U Versaillesu je nakon Pariške mirovne konferencije potpisan Versajski mirovni ugovor između poražene Njemačke i pobjedničkih država Antante. Prema njemu, za Prvi svjetski rat odgovorna je Njemačka te joj je određena golema vojna odšteta. Izgubile je sve kolonije te Alsace i Lorraine (u korist Francuske), dio zapadne Pruske, Pozanj i Danjsk.

1921. – Ustavotovorna skupština Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca prihvatila tzv, Vidovdanski ustav, koji je prilično liberalan, ali je državu uredio kao unitarističku i vrlo centraliziranu parlamentarnu monarhiju s velikom snagoim kralja; država se dijeli na upravne pokrajine.

 1948. – Jugoslavija postaje žrtva osvete po zapovjedi sovjetskog vođe Staljina, koji je iznudio posebnu rezoluciju Informbiroa O prilikama u Komunističkoj partiji Jugoslavije i na taj način pokušao Jugoslaviju i Josipa Broza Tita prisiliti na poslušnost. Spor je završio potpunim raskidom među državama i partijama s ozbiljnom sovjetskom vojnom prijetnjom Jugoslaviji, koja je tada počela dobivati pomoć Zapada te je unatoč vlasti partije i imitaciji sovjetske partijske vlade dobila samostalniju ulogu u međunarodnim odnosima i razvoju socijalizma s radničkim samoupravljanjem. (zg-magazin)