Odjeci djelovanja Hrvatskog društva za sustave

(Drugi dio – Predvodnici vremena)

Velike i brze promjene te dubina krize ne dopuštaju dugo učenje i traženje, već zahtijevaju konkretno znanje i iskustvo, sposobnost da se smišljeno i izvede i primijeni. Naša postojeća znanost, struka i poslovodstvo ne znaju dovoljno (posebno operativno) o tome, u za nas novom tržišnom nastupu, pa se moraju mijenjati, istraživati, i učiti u hodu

prof. dr. sc. Juraj Božičević

Hrvatsko društvo za sustave predstavilo se je stručnoj javnosti po prvi puta 27. ožujka 1992. sa skupom Mislimo sustavski i s istoimenom knjižicom. Društvu su tom prigodom uputili pozdrave brojni ugledni sveučilišni profesori i uglednici iz sfera političkog život. Ističemo tek prigodnu poruku tadašnjeg ministra znanosti prof Ante Čovića:

„Pozdravljamo osnivanje Hrvtskog društva za sustave kao društveno vrijednu i vjerujemo korisnu inicijativu. Za nadati se je da će se ciljevi proklamirni u dostavljenom letku ostvariti.“

Na otvorenju skupa uvodni je govor održao predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine Grada Zagreba Mladen Vedriš i pritom istaknuo:

„Temeljni je dojam da je Društvo odredilo vrlo visoki cilj: poticanje sustavskog mišljenja u različitim ljudskim djelatnostima. Osobno sam impresioniran zamišljenom ulogom i mogućnošću djelovanja Društva.“

U ime Hrvatske gospodarske komore govorio je predsjednik Regionalne Komor Zagreb Emanuel Justament i naglasio:

„Cilj Društva jedinstvena je i skladna suradnja svih za stvaranje prilika za rad i stvaralaštvo, za bolje životne uvjete i društveni mir, što je i naša želja. Poticat ćemo, stoga, svim našim bićem, stjecanje znanja u suvremenoj znanosti, tehnici, proizvodnji, poslovanju te gospodarenju, politici, pa time i osnovnu dobrobit ljudi.“

Dobivena potpora bila je koristan poticaj jer ostvarivanje uspješnih rezultata zahtijevalo je mudro planiranje programa rada i proučavanje rizika, društvenih okolnosti stvorenih tranzicijom, agresijom i brojnim zadacima što ih je nosila izgradnja države.

Već su prvi projekti Društva potvrdili da Hrvatska raspolaže s vrsnim stručnim i intelektualnim potencijalom, ali pretežno s pojedincima disciplinarno usmjerenog znanja te da ne će biti lako ostvariti ni sinergiju struka niti unutar struka, a što je važan uvjet uspješnog razvoja tek osnovne države.

Utjecaj globalizacije

 Bilo je potrebno organizirati i učiniti djelatnim brojne sastavnice modela državnog sustava prikazanog na slici, posebice zaštititi i očuvati proizvodnju. Shvatili smo da neće biti jednostavno stvoriti dovoljno moćnu državotornu stručnu elitu. Disciplinarnost je bila i značajka akademske zajednice toga doba, što se je pokazalo kao naročita poteškoća suvremenog napretka, posebice s gledišta suvremenog tehnologijskog razvoja i utjecaja globalizacije. Istodobno ni vodeći ljudi vlasti nisu raspolagali znanjem potrebnim za razumijevnje ciljeva kojima je težilo Hrvatsko društvo za sustave.

Na suradnju se je nastojalo pridobiti i članove brojnih disciplinarnih društava, a posebice poduprijeti osnivanje i djelovanje Hrvatske akademije tehničkih znanosti, osnovane 1993. godine. Osnivanje te Akademije, pokazalo se važnim za ostvarenje sinergije tehničkih disciplina i njihovu suradnju sa znanstvenicima društveno-humanističkih znanosti, osobito ekonomistima i sociolozima kao obrazovnom osnovom očuvanja i razvoja gospodarstva.

Zajednički s Hrvatskom gospodarskom komorom, organiziran je skup Ekonomisti i tehničari za okruglim stolom. Bilo je to razdoblje u kojem su tek rijetki tehnički stručnjaci sudjelovali u sferama političkog i gospodarskog odlučivanja. A započeo je i proces privatizacije. Zbivao se je bez utjecaja sudjelatnih struka pri odlučivanju. I izvanredno je važno bilo poticanje sinergije struka i poticanje sustavskog mišljenja, da bi se izbjegle nepoželjne posljedice nedovoljno promišljenih i neznalačkih odluka. Shvatili smo da je kao poveznicu potrebno zamišljati zajedničke interdisciplinarne razvojne projekte.

Domovinski rat i istodobna neodgovorna zbivanja u hrvatskom gospodarstvu što su pogodila Hrvatsku činilo je brojne stručnjake krajnje nezadovoljnima, jer nisu našli na razumijevanje odlučivatelja u sferama gospodarstva u svojim nastojanjima i želji da raspoloživim znanjem pomognu razvoju. Ubrzo se je pokazalo da je u maloj državi u nastanku valjalo razumjeti ulogu stručnjaka. Danas se to pokazuje na primjerima brojnih krajnje nedopustivih odluka. Naime, nedopustivo je da se bilo što odlučuje bez sudjelavanja stručnjaka i timskog rada.

Stranački interesi nadvladali struku

Početkom devedesetih godina 20. stoljeća u Hrvatskoj je djelovalo 126 stručnih i znanstvena društava i nekoliko saveza društava, pa je s njima uspostavljena suradnja, da bi se ocijenila mogućnost zajedničke potpore stvaranju suvremene i samosvojne države. Organizirana su dva uspješna skupa:

Savjetovanje Znanstvena i stručna društva za društveni i gospodarski razvitak okupilo je stotinjak polaznika, koji su nakon deset uvodnih izlaganja povedena je vrlo sadržajna rasprava o prvim iskustvima stvaranja države, a posebice izlaganjem Aktualna pitanja djelovanja društava, prof. dr. sc. Igora Čatića i prof. dr. sc. Juraja Božičevića koji je govorio o ciljevima Hrvtaskog društva za sustave. J. Božičević upozorio je na pisanje mjesečnika Banka od rujna 1993. gdje na naslovnoj stranici kojeg je navedena tema broja Hrvatska postaje neuka. Istodobno na 27 stranici prenijeto je čudno iskustvo Hrvoja Šarinića, tada aktualnog političara: „Ja svaki dan razbijam glavu da se sjetim i nađem čovjeka za neku funkciju…“

Sudionici Skupa su se zalagali za izbor ljudi od znanja na važnim funkcijama u politici i gospodarstvu. To je tema koja s različitim intenzitetom zaokuplja Društvo do današnjih dana, kad su sfere političkog odlučivanja nametnule kriterij podobnosti i istisnule znanje i iskustvo. Težnja Hrvatskog društva za sustave da Hrvatsku vodi stručna elita nadvladali su stranački interesi. O tome smo nedavno i pisali na stranicama ZG-magazina zalažući se za očuvanje postojeće organizacije Infrastukture kvalitete.

Zaključimo, međutim navodeći pogled na stvaranje hrvatske države:

Treba prije svega shvatiti i prihvatiti bit željenih i još neostvarenih promjena i za njih se pripremiti svojim svekolikim djelatnostima.

Pri stvaranju vizije razvoja i prihvaćanju novih sustavskih rješenja, kao i pri operativnom provođenju treba neposredno i usporedno uključiti naše i inozemne stručnjake iz razvijenih zemalja.

Velike i brze promjene te dubina krize ne dopuštaju dugo učenje i traženje, već zahtijevaju konkretno znanje i iskustvo, sposobnost da se smišljeno i izvede i primijeni. To mogu ostvariti naši odabrani stručnjaci, služeći se uz pomoć iskusnih, znanstvenih, stručnih i poslovnih ljudi iz razvijenog svijeta. Ne treba tražiti, izmišljati novo, već treba stvaralački primijeti znanje i spoznaje te iskustvo razvijenih. Naša postojeća znanost, struka i poslovodstvo ne znaju dovoljno (posebno operativno) o tome, u za nas novom tržišnom nastupu, pa se moraju mijenjati, istraživati, i učiti u hodu.

Osnivanje trećeg sveučilišta

U toj vanjskoj, neposrednoj stručno-tehničkoj pomoći, izuzetno je važna uloga naših iseljenika – uspješnih poslovnih ljudi, stručnjaka i znanstvenika, zatim pomoć prijateljskih razvijenih zemalja te razmjena stručnjaka i mladeži s razvijenim svijetom. Valjalo bi gajiti smišljenu suradnju s razvijenim svijetom čuvajući samosvijest. Prvenstveno treba što prije osposobiti politički i gospodarski menadžment da može spoznati, shvatiti, prihvatiti i dalje razvijati gospodarstvo usprkos velikim promjenama. Treba ga informirati, poučiti da slobodno komunicira s njim, dati mu viziju i modele budućnosti, obrazovati ga kako će to moći ostvariti (metode i tehnike rada, politička i slovna kultura), štoviše potrebno ga je naviknuti da uči!

Važno je informirati i obrazovati i šire građanstvo, a posebice mladež i zaposlene. Sustavno prenositi gospodarske i poslovne informacije, informacije o metodama i tehnikama rada i vođenja uz pomoć: a) novina i časopisa, b) kratkih priručnika, c) seminara, praktikuma, okruglih stolova i slično, d) televizije i radija (posebni programi, TV-tečajevi i si). Bilo bi posebice korisno javnost informirati o strukturi i djelovanju političkog i gospodarskog sustava razvijenih demokratskih zemalja Zapada, o strategijama i taktikama njihovog razvoja.

Najvažniji zadatak jest stvoriti svijest o potrebi i biti promjene pa prenijeti osnovna znanja o načinu njene realizacije. Do sada na tom području nije dovoljno učinjeno. Prijeko je potrebno osnovati treće sveučilište (koje bi se bavilo obrazovanjem školovanih kadrova za nove potrebe) u suradnji s vanjskim nastavnim i znanstvenim kadrovima i razvijati kulturu cjeloživotnog obrazovanja. Naše zaostajanje za razvijenim kapitalizmom, dijelom je i civilizacijsko (to vrijedi za sve “postsocijalističke” zemlje), pa to često čini i dijalog o konkretnim rješenjima vrlo složenim i teškim zadatkom.

Od početka devedesetih godina prošlog stoljeća do današnjih dana Društvo je organiziralo, zalažući se za izložene ideje, brojne skupove, objavilo publikacije, izvelo zaključke kako djelovati da bi se napredovalo. Tijekom tog razdoblja brojni su nas istaknuti članovi ostavili, društvene su se okolnosti promijenile, pa raspravljajući o odjecima svojeg djelovanja pridonosimo nadvladavanju uzroka krize u kojoj se nalazimo.