(Odvajanje otpada na kućnom pragu nema alternativu? / Foto: S jednog prosvjeda protiv spalionice u Zagrebu)
“Čitajući tekst dr. Viktora Simončiča vidim dosta kontradiktornosti u osmišljenoj izvedbi gospodarenja otpadom. Dr. Simončič bi prvo sav koristan otpad pomiješao u jednu kantu, tj. napravio smeće i onda bi takav otpad, vozeći ga kamionima u centre, odvajao ne baš tako jeftinom MBO tehnologijom. Uz to, još uvijek smatram da vrijeđanje zdravog razuma hrvatskog građanina nije baš neki moralan čin struke i titule dr. ispred imena”
Prije svega, moje ime je Matija Sučić. Dolazim iz okolice Varaždina, točnije Varaždinskih toplica. Student sam treće godine strojarstva u Zagrebu, smjer – Energetika. Pitanjem gospodarenja otpadom počeo sam se baviti prije tri godine kad se često spominjalo spalionicu otpada kao rješenje u gospodarenju otpadom za Grad Zagreb. Prateći svjetske trendove ka okretanju resurnoj »zelenoj« ekonomiji vrlo brzo mi je postalo jasno da tu nikako ne spadaju spalionice otpada. Istraživanjem te problematike došao sam do raznih saznanja o spalionicama otpada.
Postavljanjem bilo koje bilance: ekonomske, energetske, ekološke pa i medicinske možemo doći do zaključka da spalionica otpada niti u jednom od tih segmenata nema pozitivan trend. Posebno su alarmantni podatci koji ukazuju na negativni utjecaj spalionica otpada na ljudsko zdravlje. Ako danas pogledate medicinske studije i analize o utjecaju štetnosti spalionice na ljudsko zdravlje onih koji žive u blizini spalionice dođete do vrlo zabrinjavajućih podataka.
Posjedujem pismo koje su potpisale udruge liječnika i zdravstvenih organizacija koje predstavljaju više od 33.000 liječnika, a koje bilo poslano Europskoj komisiji kao prigovor prijedlogu zakona o otpadu Europske unije kojim bi se odobrilo su/spaljivanje smeća(2008). U pismu se navodi da su sami liječnici zabrinuti zbog izjave europskih predstavnika (gđe. Caroline Jackson) koji navode da su zdravstveni učinci spalionice na ljudsko zdravlje zanemarivi. Oni tvrde da postoje velik broj istraživanja koji ukazuju na opasnost utjecaja spalionica na ljudsko zdravlje.
Liječnici zabrinuti zbog nanočestica
Liječnici navode da se još uvijek zakonskom regulativom ne mjere emisije ultra sitnih čestica (nanočestica) iako opasnost od tih čestica postoji i to je potvrđeno u raznim znanstvenim studijima. I ovo je jedan od osnovnih razloga moje angažiranosti kod problema gospodarenja otpadom. Europska unija svojim potezima pokazuje da napušta koncept termičke obrade otpada i polako se okreće resursnoj-zelenoj ekonomiji. Najbolji primjer takvog napuštanja pokazuje Danska, gdje država koja je spaljivala 80 % komunalnog otpada mijenja drastično svoju strategiju gospodarenja otpadom i okreće se reciklaži i cirkularnoj ekonomiji (http://eng.mst.dk/topics/waste/denmark-without-waste/).
Dr. Simončič u tekstu na web portalu zg-magazin.com.hr pod nazivom Šarene kante u stanovima prilagoditi boji namještaja spominje mladića u kratkim hlačama kako na okruglom stolu u Novinarskom domu u Zagrebu s temom o novom planu gospodarenja otpadom jakim pljeskom pozdravlja novi plan gospodarenja otpadom te stavove pomoćnice ministra Lidije Runko i prof.dr.sc Stanka Uršića, a taj mladić sam upravo ja.
Čitajući gore navedeni tekst vidim dosta kontradiktornosti u samoj osmišljenoj izvedbi gospodarenja otpadom dr. Simončiča. Dr. Simončič bi prvo sav koristan otpad pomiješao u jednu kantu, tj. napravio smeće i onda bi takav otpad, vozeći ga kamionima u centr,e odvajao ne baš tako jeftinom MBO tehnologijom. Uz moj veliki interes za razvoj moderne tehnologije (studiram strojarstvo) još uvijek smatram da vrijeđanje zdravog razuma hrvatskog građanina nije baš neki moralan čin struke i titule dr. ispred imena.
Nužnost odvajanja otpada na kućnom pragu
Bez odvajanja biootpada i opasnog otpada od ostalih frakcija smeća na kućnom pragu tj. primarne selekcije ne postoji mogućnost naknadnog dobivanja kvalitetnih reciklabilnih frakcija otpada. Svega dvadesetak posto prilično nekvalitetnog reciklabilnog materijala može se iz mješanog komunalnog otpada izdvojiti MBO tehnologijom, a ostalo se usitnjava i preša kao spaljivi otpad (RDF) za cementare i spalionice. Tko god smatra da se plastika, papir, karton i slične visoko vrijedne otpadne tvari mogu pomiješati sa biootpadom i raznim drugim opasnim tvarima te da to nema utjecaja na iskoristivost visokovrijednih otpadnih tvari taj se može pozdraviti sa titulom struke.
Dr. Simončič zagovara modernu tehnologiju pod krinkom »domoljublja« prema Hrvatskoj te tako gura domaću tehnologiju na tržište. Moje kolege i ja jednako tako želimo domaću tehnologiju firme Tehnix ali samo sa drugom svrhom. Firma Tehnix ima jako dobru tehnologiju koja se može primijeniti u pravoj resursnoj, zelenoj ekonomiji. Sva ta tehnologija koja bi se primjenjivala u ekološkom gospodarenju otpadom jest jeftinija i zapošljava puno više ljudi od MBO tehnologije koju zagovara dr. Simončič.
A sada malo famozne priče o kantama i količini kanti. Kada pričamo o smeću i o korisnom otpadu govorimo o jednakom volumenu. Znači, imamo istu količinu mase ako odvojimo otpad ili ako ga pomiješamo. A to znači da nije potreban veći volumen kanti već samo redizajn kante. Jedna kanta se može dizajnirati i konstruirati na principu ladičara. Svaka ladica je za drugu vrstu otpada. Važno je naglasiti da je bitno odvojiti biootpad i opasni otpad, a ostali otpad se može u raznim kombinacijama naknadno odvojiti.
U vremenu kada smo dio EU-a svi pratimo zakone i propise koje nam EU propisuje. Naravno da je važno poštivati zakone EU-a, ali pitam se želimo li mi zaista kvalitetno odvajati otpad i imati sustav koji odvaja 50 % do 2020. godine ili samo radi toga da ne platimo kazne i penale. Mene kao pojedinca zabrinjava kontinuirano podsjećanje da EU zemlje spaljuju otpad i koriste MBO tehnologiju kao način gospodarenja otpadom.
Ako pogledamo prosjek odvajanja EU on se kreće negdje oko 50 %, što upućuje jedva na prolaz. EU se tek nedavno okrenula cirkularnoj ekonomiji i pokušava promijeniti paradigmu shvaćanja otpada kao vrijednosti koji donosi zaradu. Ako pogledamo razne primjere u svijetu kao što su Italija (Regija Veneto ), Belgija (Flandrija), SAD(San Francisco), Australija (Canabera),Njemačka (Dresden) oni nam pokazuju da možemo biti dobri, vrlodobri, odlični po postocima odvajanja otpadom, a ne samo dovoljni.
Primjeri Krka i Preloga
Sada ako usporedite sustave za gospodarenje otpadom zemalja u EU-a i u svijetu koji dugi niz godina koriste sustave kao što su spalionica i MBO onda možete vidjeti da oni maksimalno idu do 60 % odvajanja što je u školskom rječniku dovoljan dva. Imamo i primjere u HR koji odvajaju više od 80 % odvajanja na prosjeku hrvatske. Ti primjeri su Krk i Prelog. Ako se pogleda koji sustavi su na tim otocima postavljeni onda se opet može vidjeti korelacija povećanja odvojenog prikupljanja od ostatka Hrvatske. Stručnjaci koji su radili na tim sustavima baš su upravo prof. dr. sc. Slaven Dobrović i Stanko Uršić te u Prelogu ekipa iz Zelene akcije – Marko Košćak i Marijan Galović. Dr. Simončič pomalo na maliciozan i podrugljiv način ismijava sustav na Krku i u Prelogu.
Gledajući znanstveni i stručni životopis dr. Simončiča ne mogu nigdje vidjeti sustav koji je isprojektirao, a da u ovom trenutku zadovoljava odvajanje otpada od 50 %.Mogu samo primijetiti činjenicu da je bio stručni suradnik 2005. godine (tehnička podrška u izradi Strategije gospodarenja krutim otpadom Varaždinske županije 2005.) u gradu Varaždinu. Svi znamo koji su sada problemi u Varaždinu, što je »pametnom dosta«. Jesu li djeca koja žele u svom obrazovanju pa i na faksu imati odličnu ocjenu ambiciozna? Naravno da jesu, ali i to je jedan od glavnih puteva kako dostići tu ocjenu pa jednako tako i naše želje i ambicije su bazirane u tom smjeru. Idemo raditi kao najbolji, a ne kao loši dvojkaši.
I za kraj, kad je već dr. Simončič istaknuo moje pljeskanje, bilo bi korektno da je spomenuo vrlo glasno i neumjereno pljeskanje, od mene dosta starijeg, gospodina Vlaha onima koji su osporavalii novi plan gospodarenja otpadom. Za razliku od solističkog pljeskanja g. Vlaha koji je bio predstavnik interesne skupine koja je sudjelovala u izradi dosadašnjih planova, moje pljeskanje je bilo zdušno podržano od strane brojnih nazočnih u dvorani koji su bili predstavnici zainteresirane javnosti koja daje podršku ovom novom planu gospodarenja otpadom.
Matija Sučić
* Tekst je objavljen kao reakcija na članak `Šarene kante u stanovima prilagoditi boji namještaja´
Mladi student Matija zaista ima širu perspektivu od dosta starijeg g. Simončića iako g. Simončić pokušava to zamagliti tobožnjom brigom za hrvatske građane nuđenjem rješenja koje ipak nije tako dobro kao što on tvrdi.Ekološka pitanja zadiru u mnoge struke i bilo bi dobro kad bi se i na tehničkim fakultetima malo bolje upoznali npr. s posljedicama određene tehnologije na zdravlje ljudi ili prirodu. Baš zato je pohvalno to što mladi student prati što kažu oni iz drugih struka ( liječnici, biokemičari…) i to lijepo argumentira, dok nažalost neki poput g. Simončića zanemaruju sve ostale aspekte.
Postoji jako puno stranica na iternetu na kojima obrazovani ljudi raznih struka zajedno s lokalnim stanovništvom pokušavaju zaštiti sebe i svoju djecu od loših poteza onih koji odlučuju o njihovoj sudbini, ali to se jako zanemaruje, pokušavajući to strpati u nekakav aktivizam koji je sam sebi svrha.
https://nespalionici.wordpress.com/ je samo jedna u nizu dobrih stranica gdje se mogu naći jaki argumenti za razumjevanje određene problematike, u ovom slučaju je tu gospodarenje otpadom.
Treba pohvaliti i zg-magazin što je otvorio mogućnost da se određeni problem od vitalnog interesa za Hrvatsku sagledava s više aspekata, jer će možda to biti prilika da široj javnosti te stvari postanu jasnije.
U tom kontekstu veliko BRAVO za Matiju Sučića koji argumentirano kritizira neke stvari koje se mogu popraviti na bolje samo ako razumijemo bit problema jer Hrvatskoj trebaju najbolja rješenja za gospodarenje otpadom, a ne osrednja ili loša kakva su do sada bila u ponudi.
Odgovor studenta na smjeru Energetike na FSB, Matije Sučića, na tekst dr. sc. V. Simončiča izazvao je brojne komentare. To jeste svrha javnog pisanja. U raspravi treba posebno pohvaliti odgovor dr. sc. V. Simončiča, autora tako briljantnih „Viktorovih poučaka“. Pokušao je, rekao bih ipak mladog aktivistu argumentima uvjeriti u opravdanost svojih stavova.
Poznajem mnoge ljude s FSB-a i svi se slažu da je danas smjer „Energetike“ na tom fakultetu po mnogo čemu najmoćniji. Ne samo stručno, već i politički. Posebno Katedra za inženjerstvo voda i okoliša. Osim tehničkog ministra zaštite okoliša, Katedra je dala svojedobno još jednog političkog moćnika, prof. N. Ružinskog. No i ostali dijelovi Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i ekologiju je vrlo moćni na znanstvenom polju, privlačenju EU sredstava itd. Treba pridodati da je taj Zavod dao i jednog on najmoćnijih „zelenih aktivista“, Toni Vidana.
Čini se da ni „zeleni aktivisti“, a to gospodin M. Sučić jeste, ne mare za nazivlje. Samo zaljubljenici u engleski jezik prevode „circular economy“ s „cirkularna ekonomija“. U Hrvatskoj je odgovarajuće ministarstvo usvojilo ispravan prijevod „kružno gospodarstvo“. Naime ekonomija je u hrvatskom znanost. Moglo bi se toga podosta nabrojiti, ali će se zaustavivi samo na konceptu koji je potekao s FSB-a, a popularno se zove „tri kante“. Jedna od njih ona za plastiku. Slijedeće neznanje onih koji su pisali natpise za kante, kanta za plastiku nije za miješani otpad (nije s miješao taj otpad). To je kanta u koju se odlaže mješoviti otpad. U kojoj se sakuplja barem pet frakcija. Polietileni i polipropilen (brojevi 2, 4, 5), PET (1), PVC (3), polistiren (uključivo pjenasti proizvodi, 6) i sva ostala plastika (7). To se može samo zajedno spaliti ili se mora naknadno odvajati. Radi se o vrlo korisnim frakcijama. Zato je kanta zvana plastika potpuni promašaj. Što je s gumenim proizvodima? Ili moglo bi biti i nagradno pitanje. Kuda odložiti npr. otpadne električne prekidače načinjene od tvrde plastike a koji sadrže i metalne dijelove.
Čini se da to baš ljudima s FSB-a, bili oni političari ali aktivisti nije sasvim javno. Zahvaljujući ovom portalu, od stručnjaka FSB-a smo saznali barem dvije stvari, da e-automobili baš i nisu tako bajni kako ih prvenstveno „zeleni“ prikazuju. A nameće se kriterij da se automobili sortiraju, pa i za poticaje prema proizvodnji CO2. Tu su najbolji dizelaši, a Njemačka prijeti likvidiranjem tih vozila.
Mladi aktivista će morati još mnogo toga naučiti da stručno sudjeluje u raspravama. Hrvatski „zeleni“, dokazano to ne znaju, već šire misli iz drugih središta, prema narudžbama. Napadaju plastične vrećice, one od 15 do 35 mikrona, ker tu Eu ne može konkurirati zemljama izvan EU-a. A one do 15 mikrona i one iznad 50 su izvrsne.
Nije bitno kaj je netko mladi, nego koliko ima dobre argumente pa Vam predlažem da :http://www.biom.hr/vijesti/mikroplastika-u-morima/
Poštovani,
zahvaljujem Vam na izuzetno poticajnom i konstruktivnom komentaru. Postoji li možda nekakava tablica s vrstama plastike kako bismo je u edukativnu svrhu podijelili s našim čitateljima?
Za tablicu se možete obratiti tajnici Udruženja za plastiku i gumu koje djeluje u okviru Hrvatske gospodarske komore. No, možete i zamoliti nekoga s Katedre za preradu polimera FSB-a. Slučajno znam da je ta Katedra proučavala sadržaj zagrebačkog otpada i u okviru njega udjela plastike još 1997.
Mene čudi kako akademsko obrazovani građani ne mogu odoljeti iskušenju podbadanja (na granici ili malo preko granice vrijeđanja sugovornika) a što se ovdje odnosi na obje strane. I to nam govori o nečemu. Mladi ne mogu dočekati da dođe njihovo vrijeme a stari se još ne daju iako se sve strane nalaze u sivoj zoni, što zbog razvoja tehnologije a i zbog svoje životne dobi. Naučna saznanja se mijenjaju čak i u suprotnom smjeru i ono što je nekada bilo OK danas više nije, i obrnuto. Zašto se onda čuditi pripadnicima DRUŠTVENIH ZNANOSTI što imaju oprečna stajališta kada se to dešava i kod stručnjaka prirodnog usmjerenja ?
Pozdrav Matija,
Samo kratak komentar na objavu. Prošle godine sam radio aneketu na 400 ispitanika o otpadu, gdje samo njih 47 pravilno odvaja otpad, što iznosi oko 12% (http://www.gos.hr/wp-content/uploads/2015/07/Rezultati-ankete_final.pdf). Ovim rezultatom bi samo htio kazati kako bi bilo dobro razmisliti je li odvojeno sakupljanje najbolje rješenje…
Pozdrav
Student M. Miličić
Kad ne bi postojalo određeno pravilo da uđeš u dućan s košaricom i sve platiš na blagajni ljudi bi rekli da im je to komplicirano jer moraju razmišljati što će učiniti, a da se njima sviđa uzeti što žele i ne platiti. Treba dobro objasniti smisao određenog pravila i većina će to uz edukaciju prihvatiti.
Nažalost ja u ovim vašim poruka samo vidim, ti si student i šuti tamo, a niti jedan argument. Ili pak ja sam ovo ja sam ono, a ti jedino što od argumenata možeš dobiti je da sam ja najpametniji. Kada ste već spomenuli tako popularnu “zelenu” Dansku, to vam je država s najvećim postotkom oboljelih i umrlih od tumora. Meni već i previše znaci da su cak i Amerikanci kroz svoj kongres 1993. godine zabranili izgradnju novih spalionica i zatvorili 100tinjak starih. Englezi su imali istraživanje u krugu od 20km od spalionice i zaključak je da u tom krugu je vrlo štetna spalionica za sve naseljene! Molio bih sada i vaše argument, osim ako ih niti ja ne zaslužujem vidjeti jer sam i ja student…
Poštovavni, imam problem razumjeti inzistiranje na zabrani spalionica, kada je to desetljećima vrlo jasno stručnom dijelu javnosti. Valjda aktivisti nemaju drugih tema pa si daju značaj u borbi za zabranu nečeg što se više ne gradi. To ne znači da postojeća postrojenja treba odmah zatvoriti! Moji argumenti su sadržani u odgovoru na ovaj tekst: https://zg-magazin.com.hr/viktor-simoncic-nisam-protiv-spaljivaonica-jer-se-vec-par-desetljeca-niti-ne-grade/. Ako argumenti nisu dovoljni, slobodno mi se obratite za dodatnu literaturu: viktor.simoncic@gmail.com. Uvijek sam spreman pomoći, ako se radi o mom području djelovanja, onima koji pokazuju interes za društveno značajne teme. Viktor.
Kriva selekcija kadrova je prisutna na svim razinama i nažalost već dugo hrvatska sveučilišta nisu imuna na srozavanje kvalitete kadrova i nastave. Nažalost reakcija mladog kolege s Fakulteta strojarstva govori da mi više zapravo ne stvaramo inženjere nego aktiviste. Kod njih ekonomska i tehnička logika nema nikakvog smisla jer oni vidi samo jedno rješenje i jednu istinu. Pri tome prozivati vrhunske inženjere i insinuirati im stajališta bih nazvao lošim karakterom i manjkom kućnog odgoja. Kad sa diplomirao na jednom tehničkom fakultetu, moja mentorica mi je rekla sljedeće: Kolega, nemojte ni u snu pomisliti da vi sad posebno nešto znate. Vi sad tek morate početi učiti. Eto to bih predložio mladom kolegi neka gleda, uči i šuti. Kad bude dovoljno znao, možda dođe i njegovih 5 minuta.
Trebalo bi zakonski propsati obvezu nošenja kratkih hlača tijekom cijele godine za sve. Uštede na materijalima (tekstil, boja) i energiji za proizvodnju takvih hlača, kao i njihov manji volumen za reciklažu u odnosu na dugačke u konačnici bi doprinijelo smanjenju globalnog zatopljenja, pardon zahlađenja. Nadalje, ljudi bi tijekom zimskih dana stekli otpornost na hladnoću što bi rezultiralo smanjenim potrebama za potrošnjom toplinske energije pa bi se svime zajedno stvorio jedan pozitivni lančani učinak.
Nije moralan čin niti javno osporavanje nečijeg doktorata i dovođenje u pitanje stručnosti osobe koja se ipak svojim znanjem dokazala. Pogotovo kad to čini netko tko još nema ni diplomu u džepu, što ga ne spriečava da polemizira i docira na području van svoje primarne domene s onima koji se time bave desetljećima i imaju u tome (daleko) više znanja i iskustva. Duge hlače ipak treba zaslužiti. 🙂
Pa dobro mladi gospodine Sučić, prvi ugurajte pet kanti u svoju studentsku sobu, ili u prosječan stan građana 50 m2.
Kad spominjete grozne spalionice, u centru Beča i Pariza rade i nikom ništa. Kad spominjete Dansku, pa ja sam vodio delegaciju petnaestak vrhunskih stručnjaka zaštite okoliša po pozivu danske vlade, bili smo u njihovom kraljevskom gradu Roskilde i gledali spalionicu. Kad spominjete dioksine, ja sam obavio najmanje 300 uzorkovanja a analize rade samo dvije-tri tvrtke u Njemačkoj, nikoga ne zanimaju ti rezultati. A kad spominjete užas nano čestica, pa ja sam određen kao voditelj EU projekta o analizama nano čestica od Meksika do Skopja i ne kanim se kao vrhunski analitičar baviti “šraufštokom” što spada u drugu struku, strojarstvo.
Izgleda da je prof. dr. Ružinski znatno utjecao na vas da studirate željezo, a bavite se analitikom. Čisti promašaj u odabiru studija. I ne dirajte najpametnijeg Ministra zaštite okoliša Dr. Simončića. Toliko. Zvonko Habuš
Kaj ste Habušev brat on je pokazal kak se ne radi , a kod Vas je veći je problem kaj ne znate razmišljati, pa gde je student rekel da bu kante u stanu ???
Poštovani,
Istinski se zahvaljujem na odgovoru. Cijenim Vaš odgovor i stavove. Jedan ste od rijetkih koji pokušava odgovoriti stručnim argumentima. Bravo na tome. Trenutno sam izvan ureda i detaljnije ću Vam odgovoriti kasnije. Imam i ja argumente i praktične primjere za ono o čemu govorim i pišem.
Više kasnije.
Lijep dan.
Lp
Viktor