Objavljujemo pjesme Ladislava Prežigala

U svim svojim pjesmama Ladislav Prežigalo je kao okosnicu stavio čovjeka – čovjeka sa svojom ljubavi, čežnjom, boli, patnjom i, na kraju, vjerom i nadom…

ZG-MAGAZIN od danas počinje periodički objavljivati stihove g. Ladislava Prežigala, čime naša rubrika „pjesme“ postaje bogatija za vrijedne stihove iz respektabilnog autorovog opusa. Ovaj dramaturg i pjesnik, autor dvadesetak zbirki pjesama rođen je 18. siječnja 1948. u Hrvatskome zagorju (selo Selno) kao šesto dijete od ukupno sedmero djece roditelja Lacka i Barice Prežigalo. Osnovnu školu završio je u Selnom i Krapinskim Toplicama, a godine 1963. dolazi na školovanje u Zagreb, gdje se nakon završetka Tehničke škole ( strojarski smjer) i zapošljava. Uz rad, obitelj i djecu 1977. godine diplomira na Fakultetu za vanjsku trgovinu, a 1986. završava postdiplomski studij Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu.

Ladislav Prežigalo, široj javnosti poznat i kao političar, bivši direktor Jedinstva, aktualni pročelnik Gradskog ureda za gospodarstvo i gospodarski stručnjak, još je od djetinjstva pokazivao izraženu umjetničku crtu. Liriku je, naime, počeo pisati već kao osnovnoškolac, no ti radovi, nažalost, nisu sačuvani. Piše isključivo za svoju dušu, a na nagovor svojih najbližih odlučuje Udruzi Pinta povjeriti izdavanje svojih lirskih radova. U svim svojim pjesmama Prežigalo je kao okosnicu stavio čovjeka – čovjeka sa svojom ljubavi, čežnjom, boli, patnjom i, na kraju, vjerom i nadom.

U ZG-MAGAZIN-u ćemo predstaviti njegove radove iz zbirki: Majčino blago, Čarobne uspomene, Čarolije vala, Izvori blizine, Izgubljene brazde, Ispod površine i dr.

Započet ćemo s pjesmom Navike  iz zbirke Čarobne uspomene, objavljene 2007. godine:

NAVIKE
Prošle su godine navika,
Na stazama prašina cvate.
Ostarjeli su,
Okviri slika,
A i uspomene
Ne znaju da se vrate.

Zime su dosadnije,
Proljeća probirljiva,
Ljeta nisu kao prije.
A jesen je
Škrto stidljiva.

Sve je isto,
Mijenja se samo vrijeme,
Znojem dotrajale navike.
Saginju se molitve nijeme
Tražeći u duši poznanika.

Veselje je utonulo u tišini,
Iskre se u pogledu gase.
Poljupce na mjesečini
Prisjećanja blijeda krase.

U pričama sve je znano:
Nespretni koraci
S pjesmom se druže.
Navikom
Sve je prokopano,
A želje samo
Oko sudbine kruže.