Obilježena 25. godišnjica raketiranja Zagreba
„Ranjena sam 2. svibnja, leđa su mi ‘izrešetana’, dva kralješka su zdrobljena. Ranjavanje je za mene bio grozan događaj, zbog šoka godinu dana nisam mogla proći Petrinjskom“, prisjetila se tragičnog događaja Markioli
Ivana Vranješ
U povodu 25. godišnjice raketiranja Zagreba gradonačelnik Milan Bandić i predsjednica Udruge hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije Marija Vražić u subotu su polaganjem vijenca i paljenjem svijeća ispred spomen-ploče na Trgu svibanjskih žrtava 1995. odali počast stradalim civilima.
Gradonačelnik Bandić je podsjetio da su pobunjeni Srbi 2. i 3. svibnja, kao odmazdu za poraz u vojno-redarstvenoj akciji Bljesak projektilima iz raketnog sustava Orkan, tzv. zvončićima gađali središte Zagreba.
„Ne ponovilo se to nikada nikome, pa ni nama. Danas se obilježava i 29. obljetnica pogibije 13 hrvatskih redarstvenika, njih 12 u Borovu Selu i Franka Lisice u Zadru. Molio bih sve da hrvatske branitelje čuvamo kao simbol hrvatskog otpora, hrvatske žrtve i hrvatske pobjede. Oni su se išli boriti ne pod zastavom HDZ-a, SDP-a, Stranke rada i solidarnosti. Oni su ginuli za Hrvatsku i hvala im na tome“, poručio je Bandić.
Naglasio je da osim što je 2007. godine otkrivena spomen-ploča na Trgu svibanjskih žrtava, 2013. je godine u Petrićevoj ulici otvoren Memorijalni centar raketiranja Zagreba 1991.-1995. koji u stalnom postavu ima dokumentirane filmove, dijelove raketa kojima je napadnut Zagreb, razne fotografije i dokumente koji svjedoče o napadu na civile, kao i o raketiranju Banskih dvora 1991. godine.
Marija Vražić je podsjetila da je u raketnom napadu na Zagreb poginulo sedam civila, a njih 205 je ranjeno. Naglasila je da tijekom 25 godina obitelji žrtava stradalih u napadu nisu dobili odštetu.
„Njihova djeca su se školovala, a nisu dobila ni kunu od države, nisu se ni zaposlila premda imaju prednost“, rekla Vražić. Dodala je kako je početkom ove godine trebao stupiti na snagu Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata koji bi reguliro prava obitelji civilnih stradalnika, ali to se nije dogodilo.
Jedna od civilnih žrtava u raketnom napadu je Biserka Markioli.
„Ranjena sam 2. svibnja, leđa su mi ‘izrešetana‘, dva kralješka su zdrobljena. U vrijeme napada nalazila sam se u Petrinjskoj. Kao građevinac sam radila u Gradsko–stambenom poduzeću i bila sam na terenu. Ranjavanje je za mene bio grozan događaj, zbog šoka godinu dana nisam mogla proći Petrinjskom. U trenutku raketiranja moja kćerka je bila u gimnaziji u Križaničevoj, gdje su pali zvončići, što mi je bila dodatna trauma, ali srećom tamo nitko nije strado“, prisjetila se tragičnog događaja Markioli. Dodala je da je ipak imala sreću u nesreći, jer je mogla zadobiti i ozljede od kojih bi preminula.
Teško ranjavanje je preživio i djelatnik Dječje bolnice u Klaićevoj ulici Zvonko Bakula.
„Stradao sam 3. svibnja prilikom raketiranja Dječje bolnice, a čini mi se kao da se to jučer dogodilo. Mjesec dana sam bio na rehabilitaciji u bolnici Sestre milosrdnice. Još i danas imam tri krhotine gelera u blizini srca, jer bi operacija kojom bi se uklonili bila rizična“, ispričao je Bakula za ZG-magazin.