Obilježena 20. obljetnica Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara

 Obilježena 20. obljetnica Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara

Hrvatska udruga paralegičara i tetraplegičara (HUPT) u petak je u zagrebačkom hotelu Aristos svečano obilježila 20. obljetnicu svoga rada, a obilježavanje je nastavljeno 26. i 27. listopada stručnim skupom i radionicama.

U znak zahvalnosti za podršku HUPT-u na svečanosti je gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću uručena zahvalnica. Kako je rečeno, gradonačelnik je uvijek pokazao spremnost da pomogne udruzi kada je bilo najpotrebnije. Tako je Grad Zagreb 2009. dodijelio i u potpunosti financirao uređenje prostora u kojem je udruga smještena, sufinancirao je vertikalnu podiznu platformu za rad osoba s invaliditetom u uredu, a 2017. godine dodijelio je potpuno prilagođen stan u Sopnici, koji je namijenjen povremenom boravku članova udruge i različite projektne aktivnosti.

Čestitajući značajnu obljetnicu gradonačelnik Bandić je zaželio Hrvatskoj udruzi paraplegičara i tetraplegičara mnogo uspješnih godina djelovanja te je najavio da će se do kraja godine otvoriti Centar u Jelkovcu.

„Vaša je vizija graditi društvo jednakih mogućnosti i na tome vam hvala.“ Izjavio je Bandić. Dodao je da je za njega biti potpredsjednik i počasni član zagrebačkih udruga veća čast nego šest mandata na čelu grada. „Grad Zagreb je uvijek stajao, stoji i stajat će iza vas”, poručio je članovima HUPT-a gradonačelnik Bandić.

Izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednice Republike saborska zastupnica Ljubica Lukačić je naglasila da je za osobe s tetraplegijom i paraplegijom od iznimne važnosti osnivanje spinalnog centra, jer sve više ljudi stradava u prometnim nesrećama ili na drugi način.

„ Spinalni centar je važan za cijelu Hrvatsku. Trenutno se radi dokumentacija, nedostaje još 19 milijuna kuna i to će Vlada osigurati . Uvjerena sam da ćemo do 2021 godine imati spinalni centar“, istaknula je Lukačić.

Nazočnima se obratila i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak koja rekla da je prije 26 godina postala članica prvog društva osoba s paraplegijom i amputacijom iz kojeg je nastala Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara.

Predsjednica HUPT-a Manda Knežević je rekla da je u Hrvatskoj prema procjenama između 3500 i 4000 tisuće paraplegičara i tetraplegičara, a udruga ima 608 članova te šest podružnica – u Osijeku, Puli, Splitu, Rijeci, Zagrebu i Karlovcu.

„Isključivo radimo za osobe sa spinalnim ozljedama. U 45 posto slučajeva riječ je o osobama koje su stradale u prometnim nesrećama, ostali su stradali zbog padova, skokova u vodu, a danas sve više i zbog ekstremnih sportova. Kod nekih osoba radi se o posljedicama tumora kralježnice. Cilj nam je već za vrijeme rehabilitacije tim ljudima približiti život s posljedicama spinalne ozljede, da bi se lakše snašili u zajednici“, rekla je za ZG-magazin Knežević. Dodala je da se osobe s ozljedom leđne moždine susreću se s mnogo problema kao što su ozljeda tijela, inkontinencija, spastičnost tijela, bol, a nažalost nema ni dovoljno stručnjaka koji znaju o poteškoćama tih osoba.

„Ljudi sa spinalnim ozljedama mogu normalno funkcionirati jer imaju potpuno očuvan mentalni sklop. No važno je da imaju podršku zajednice, ukućana i da su organizirani servisi u zajednici. Najlakše se u život uključuju oni koji žive u Zagrebu , jer je puno više resursa koji im pružaju podršku . U manjim mjestima, ruralnim sredinama, slabo naseljenim područjima je tim ljudima teže, ukoliko nemaju prijevoz, riješeno stambeno pitanje na odgovarajući način, pomoć i njegu u kući“, istaknula je Knežević. Izrazila je zadovoljstvo postignutim uspjesima HUPT-a tijekom 20 godina djelovanja.

Kao najveće postignuće Udruge izdvojila je uspostavu usluge osobne asistencije do čega je došlo pritiskom njihovih članova. “Doprinijeli smo da se Nacionalna strategija o izjednačavanju mogućnosti prihvati u Hrvatskom saboru , da se osobama omogući preko zdravstvenog osiguranja dovoljno ortopedskih pomagala. Sudjelovali smo u raznim zakonskim propisima, a lobiramo i za izgradnju spinalnog centra u Varaždinskim toplicama. Senzibilizirali smo javnost za pitanja osoba s spinalnim ozljedama, jer su prije našeg osnivanja te osobe bile neprepoznatljive“, navodi Knežević.

Kao važnu aktivnost u većoj vidljivosti osoba s tetraplegijom i paraplegijom spomenula je utrku Wings for life koja se trči u Zadru sa svrhom pronalaženja lijeka za ozljede leđne moždine.

Predsjednik udruge Spinalne ozljede Zagreb Janko Janko Ehrlich-Zdvořák kaže kako im je pristupačnost jedna od glavnih stvari, preduvjet za sve drugo. „U Zagrebu smo zadovoljni sa situacijom, no ukupno gledano trebalo bi biti i bolje, ali se poboljšavaju uvijeti”, kazao je čelnik udruge koja postoji od 2007. godine i ima 201 člana, a radi na poboljšanju života osoba sa spinalnim ozljedama i to što se tiče poboljšanja uvjeta života stanovanja.

Jedan od osoba s tetraplegijom je Denis Marijon koji je 1994. preživio pad s nebodera. „Prošao sam sve kao i ostali. Nakon traume, bolnice, gdje boravak traje relativno dugo – dva do šest mjeseci – slijedi rehabilitacija koja, nažalost traje tri mjeseca, a bilo bi dobro da službeno traje barem tri godine. To je nekakav period u kojem se čovjek mora naviknuti da živi na neki drugačiji način“ istaknuo je Marijon koji je završio grafički smjer u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, a studirao je i na Filozofskom fakultetu.

„Danas živim prosječnim, normalnim životom. Imam obitelj i radim u grafičkoj struci u udruzi Zamisli na prilagodbi udžbenika za slijepe studente“, ispričao je za ZG-magazin Marijon.

Makaranin Teo Miočević je paraplegičar več 23 godine zbog skoka u more. „U početku mi kao 17-godišnjem mladiću nije bilo lako prihvatiti moj invaliditet. Prve dvije do tri godine bilo mi je teško, ali sam se s vremenom počeo navikavati na svoje stanje. Završio sam srednju strukovnu školu i danas radim u jednoj državnoj firmi. Već 10 godina imam osobnog asistenta koji mi je desna ruka u pristupačnosti nekim državnim institucijama“, izjavio je Miočević.

Tetraplegija je život potpuno promijenila i 40-godišnjem Erminu Modronji iz Dugog Sela. „Tetraplegičar sam postao 1997. godine zbog skoka u jezero. Morao sam živjeti kao iz početka. Iz dana u dan prihvaćao sam novonastalu situaciju. Veliku podršku mi danas pruža HUPT te moji roditelji“, rekao je za ZG-magazin Modronja.

Ivana Vranješ

Komentiraj

*