Novogodišnji TV program = (Rocky) Horor Picture Show

Novogodišnji TV program = (Rocky) Horor Picture Show

(Scena iz filma The Rocky Horror Picture Show snimljenog 1975.)

Kad se sve sabere, nameće se pitanje: tko je radio ovakav program i za koga? Na prvi pogled bi se moglo učiniti da se radi o shemi na nekakvom eksperimentalnom programu, a ne sadržaju namijenjenoj najširoj publici kojoj je trebao biti prilagođen

Boris Jagačić

Boris Jagačić

Ispada kako svake godine čujemo komentare u stilu da je novogodišnji TV program sve lošiji, pa čak i da »nikad nije bio gori«. Taman kad smo već zaključili da je ljestvica spuštena toliko da teško može ići niže, novogodišnji koncept HRT-a podsjetio nas je na onu iz Kralja Leara: Nije najgore dok možeš reći »Sad je najgore!«

HRT-u je jalova utjeha što konkurencija nije bila puno bolja, no bila je manje loša. Uz to, od HRT-a koji je kao Radiotelevizija Zagreb počeo djelovati još 1956. godine s razlogom imamo i visoka očekivanja.

HRT nam je, međutim, ponudio kolaž isprekidanih pjesama posloženih iz repriziranih emisija A strane i koncert izvođačice koja možda i nije baš prvi izbor svih gledatelja. No to se može oprostiti i progledati im se kroz prste. Riječ je o formi koja je nekako u skladu s novogodišnjom programskom shemom, pa vrijedi načelo uzmi ili ostavi.

“Šaltaj” dalje

Kome to nije bilo po volji mogao se okrenuti Drugom programu s ponuđenom filmskim repertoarom. Ali izbor filmova je, po osobnoj nam procjeni, bio krajnje problematičan.

Osobito ako se uzme u vrijeme termin njihova prikazivanja i činjenica da su mnoga djeca iznimno na Silvestrovo budna, a građani su s obzirom na epidemijske mjere bili primorani Novu čekati u svojim domovima. A što će ondje raditi? Gledati TV, razumljivo ili bar očekivano. A HRT-ovci odlučili upravo u udarni termin smjestiti vrlo dubiozan uradak – »komediju« Vuk s Wall Streeta.

Komedija je to koja ne nasmijava. Film obiluje uistinu neprimjerenim scenama, a njegovi su razulareni glavni junaci veći dio vremena pod utjecajem teških opojnih droga. Vulgaran, degutantan…, upravo negledljiv uradak. Koga briga što ga potpisuje Scorsese. Kao da je »zlato« sve što potpisuju razvikani američki redatelji. Tko ima manju djecu mora prebaciti na drugi kanal. To se zove gubljenje gledatelja. A o (ne)primjerenosti sadržaja se tu itekako moralo voditi računa. Ukratko, smatram da je riječ je o filmu koji HRT uopće trebao imati u svom repertoaru jer duboko dvojim da ima ikakvu umjetničku, pa i filmsku vrijednost.

Niz se nastavlja s reprizama bizarnih filmova Glup i gluplji 2, za kojim je uslijedio Niti vidim niti čujem s G. Wilderom.

Distopija namjesto optimizma

Naravno da ništa od toga nismo gledali, pa smo se okrenuli Trećem programu. Ondje se u dobro nam znanim okolnostima zbog potresa i virusa za doček Nove nudi distopijsko ostvarenje Istrebljivač R. Scotta. Inače kvalitetan uradak, ali lansiran u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu, a također riječ je i o žanru koji nije možda za najširu masu gledatelja. Kako je krenulo, gotovo je neobično da nije emitirana Kubrickova Paklena naranča… E to je moglo stvarno potaknuti suze gledatelja, ali zacijelo ne radosnice…

Harrison Ford u filmu Istrebljivač, ekranizaciji romana Philipa K. Dicka

No zato su tu sumorni Panov labirint te uvrnuti film uvrnutog redatelja Plavi baršun. Taman da nam podignu raspoloženje u ovim bremenitim vremenima. Šlag na torti je posljednji u nizu – The Rocky Horror Picture Show. U vrijeme njegova prikazivanja već smo srećom uz podosta volje i upornosti odustali od TV-a.

Kad se sve sabere, nameće se pitanje: tko je radio ovakav program i za koga? Na prvi pogled bi se moglo učiniti da se radi o shemi na nekakvom eksperimentalnom programu, a ne sadržaju namijenjenoj najširoj publici kojoj je trebao biti prilagođen.

Ukusi su različiti, ali…

HRT ima još uvijek svoje kvalitete. Ima solidan izbor kriminalističkih serija te kvalitetnih filmova. Često je riječ o radovima iz zlatnog doba Hollywooda koje je u velikom broju slučajeva odabrao Dean Šoša (nadam se da g. Šoša nije sudjelovao u izboru pobrojanih novogodišnjih filmova…), noir filmova…, ali i modernih ostvarenja.

Onako nam je usput pala misao kako je u nekakvom sporednom, prijepodnevnom terminu prikazan film Kleopatra. Raskošna produkcija, izvrsna gluma. Epsko ostvarenje. A u udarnom terminu je bio onaj »pakleni šund«.

Naravno, ukus svih gledatelja nikada ne može biti 100 % pogođen. Ukusi su različiti. Zaključak je ipak da su se u udarnom novogodišnjem terminu trebala naći filmska ostvarenja s kojima bi HRT bio na daleko manje »skliskom terenu«, filmovi koji donose nešto više optimizma i jedan profinjeniji humor.

Komentari su zatvoreni