“Novi dan”

Novi dan se budi
I sunce se iznad diže
Kao da ništa bilo nije
I dižu se ljudi
Ranjeni i slomljeni
Sa suzama u očima i toliko boli
Nema više krovova kuća
Kao od šale razrušena dvorišta, ceste
Jedan grad
Samo prašina i dim
Tko bi povjerovao da je ovako nešto moguće
Ulice su sablasne, obgrlio ih jad
Majke jecaju za djecom svojom
Traže se mrtvi ispod cigla
Sakupljaju se komadići života
Da se vrati dah u ovu pustoš
Sad nevažno je tko gdje s kim i zašto
Zanemarene su svađe i prepirke
Hrvatska se na noge digla i sa vama diše
I ti čovjek budi i pomozi
U mislima smo s vama
I dijelimo tuge
Ali isto biti više neće
Bože dragi, ti koji činis čudesa i sudiš
Sad daj nam snage
Da prebrodimo ove nedaće
Jedni uz druge

Jelena Uranić Zavrtnik

(Naslovna fotografija. Vlada RH)