Nešto više od blagdana

(Albrecht Dürer, Poklonstvo kraljeva, 1504 / Izvor: Wikimedia Commons)

Zaboravlja se da je Europa kakvu poznajemo u svjetlu zapadne civilizacije nastala na kršćanskim temeljima. Stoga „razvodnjavanje“ Božića na „sretne blagdane“ nema puno smisla, jer blagdana kroz godinu ima mnogo

Nedavno smo imali prilike čitati kako je jedan od vrlih prijedloga EU, navodno sa svrhom „ravnopravnosti“ i „uključivosti“, bio da se ne čestita Božić kao takav, već da se u međusobnoj komunikaciji obraća s frazom „sretni blagdani“.

Istina, nju već godinama možemo vidjeti, prvenstveno na programima televizijskih kuća koje nisu državne. No, i na državnoj televiziji se to znade pročitati. Taj je prijedlog propao i prije nego je službeno odaslan u javnost, iako vidimo da se negdje spomenuta fraza ipak koristi.

Objašnjenje je bilo u smislu da nisu svi kršćani, pa radi obzirnosti i poštivanja drugih „bilo bi dobro…“

Ono što se tu zaboravlja jest to da je Europa kakvu poznajemo u svjetlu zapadne civilizacije nastala na kršćanskim temeljima. Istina, Europa je imala i pretkršćansko razdoblje u kojem je bila poganska i mnogobožačka. Međutim, širenjem kršćanstva i njegovim ozakonjenjem Milanskim ediktom od strane cara Konstantina početkom četvrtoga stoljeća nastupilo je doba velikih previranja i promjena. Tako su u Europi zaživjela biblijska starozavjetna i novozavjetna načela.

Biblija – prva tiskana knjiga

Od Staroga zavjeta vrlo važno je njegovih prvih pet knjiga, takozvano Petoknjižje (Tora), čiji su zakoni bili orijentir u međuodnosima, a iz Novoga zavjeta tu je evanđeoska poruka milosti, praštanja i ljubavi.

Sama je Biblija prva tiskana knjiga. Najprevođenija je literatura i utjecala je na ljudsku povijest kao nijedna druga knjiga, kako na narode tako i na pojedince. I to čini dan danas, tisućljećima nakon svoga nastanka. Nerealno i nepravedno bi bilo zanemariti taj utjecaj i njegove plodove.

Posebno je to bilo istaknuto za vrijeme reformacije kada ju se počelo prevoditi s latinskog, hebrejskog i grčkog jezika na narodne jezike i tako ju se približavalo „običnom“ čovjeku pri čemu je bila izuzetan obrazovni alat. A činjenica ostaje, da osim što joj temelji imaju uporište u Bibliji, Europa je i dalje najvećim dijelom kršćanska.

Običaji koji nemaju kršćanske korijene

Stoga ovakvo „razvodnjavanje“ Božića na „sretne blagdane“ nema puno smisla, jer blagdana kroz godinu ima mnogo. Božić je u kristijaniziranom obliku spomen ipak samo jednog ključnog događaja u povijesti ljudi i njihovoj vjeri, a to je dolazak Boga među ljude u tijelu Isusa Krista na poseban način.

Istina, neki od božićnih običaja nemaju kršćanske korijene, nego su poganskoga podrijetla, ali su „kristijanizirani“ te su ih puk i crkva s vremenom prihvatili. Pa tako kićenje božićnog drvca, poljupci ispod imele, božićna pšenica, darovi ispod jelke, panj koji gori čitavu noć, pa i samo slavljenje rođendana Isusa Krista nisu bili praksa prvih kršćana i rane crkve.

Ali ono što je bit dana, koji je određen da bude spomendan rođenja Isusa Krista govori evanđeoski zapis u kojem stoji poruka jednom hebrejskom tesaru o njegovoj ženi i prinovi: „Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ (Evanđelje po Mateju 1:21) A u toj poruci je i srž njegova utjelovljenja – došao je da spasi ljude od njihove nesavršenosti, propusta, prolaznosti, padova, zla. „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ (Evanđelje po Mateju 1:23)

Jednostavno, Bog je došao da bude s nama, da mi imamo zajedništvo s njime. A Bog je ljubav, i milost, i istina, i dobrota.

Mir za kojim čeznemo

Prvi koji su za taj čudesan događaj saznali bili su jednostavni ljudi, pastiri: „anđeo im reče: Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama. I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Evanđelje po Luki 2:10-14).

Svaki od nas pozvan je u svojoj intimi, kao i u zajedništvu s drugima, dati zahvalnost i slavu Bogu. Jer kada se to dogodi, da prvo Bogu nesebično i iskreno damo slavu i priznanje za ono što on jest, onda ćemo imati i mir za kojim toliko svi čeznemo.

U sebi možemo spoznati i za sebe rasvijetliti riječi koje je pri tom Isusova majka Marija kazala: „Tada Marija reče: Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje“ (Evanđelje po Luki 1:46-48). Veličati Boga radosno u svojoj skromnosti i poniznosti način je na koji mu otvaramo vrata svoje nutrine, onoga duhovnoga u sebi, kako bi se mogao i u nama „roditi“ ovoga Božića. „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime“ (Evanđelje po Ivanu 1:12).

Zato Božić nije „samo“ blagdan.

Blagoslovljen Vam Božić uz obilje mira, radosti, zahvalnosti i razumijevanja, sve iz ljubavi u nadolazećoj nam 2022. godini!

Saša Zavrtnik, dr.med.vet., mag. theol.