Nemogućnost praćenja klimatske i energetske politike udaljava nas od EU-a

Nemogućnost praćenja klimatske i energetske politike udaljava nas od EU-a

Zemlje jugoistočne Europe žele biti dio EU-a, a ne prihvate li sada ove standarde, u budućnosti će to biti puno teže i skuplje. Tjedan dana se može činiti kao dug vremenski period u političkom životu, ali desetljeće ne predstavlja dug period u energetskom planiranju

S obzirom na to da tijekom današnjega dana Vijeće Europske unije raspravlja o Okviru za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020. – 2030.[1] koji je predložila Europska komisija, niz organizacija civilnog društva jučer je tijekom javne rasprave u Europskom parlamentu pozvalo na mnogo jače obveze u području zaštite okoliša i klimatskih promjena, posebno u predstojećem revidiranom Ugovoru o Energetskoj zajednici, koji obuhvaća zemlje Zapadnog Balkana, Ukrajinu i Moldaviju.

Prijedlog Europske komisije, vezan za klimatske promjene, poziva da se emisije stakleničkih plinova smanje za 40 % do 2030. godine. Zbog nedostatno ambicioznog cilja taj je prijedlog kritizirao je Europski parlamenti, ali i druga tijela. Sva će pažnja sutra biti okrenuta prema šefovima europskih država, kada će se sastati kako bi razgovarali o budućnosti klimatsko-energetske politike Europske unije. Iako većina zemalja Energetske zajednice želi postati članicama Europske unije u sljedećem desetljeću – Srbija i Makedonija su već otvorile pregovore, dok se očekuje da će ostale zemlje započeti s procesom pregovora – nijedna od zemalja nije usvojila ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova.

Garret Tankosić-Kelly, ravnatelj SEE Change Neta (South East Europe)i jedan od panelista na jučerašnjoj raspravi Energetske zajednice za budućnost, naglašava kako će neuspjeh u usvajanju EU 2020, 2030 i 2050 ciljeva udaljiti zemlje jugoistočne Europe od Europske unije. „Zemlje jugoistočne Europe žele biti dio EU-a, a ne prihvate li sada ove standarde, u budućnosti će to biti puno teže i skuplje. Tjedan dana se može činiti kao dug vremenski period u političkom životu, ali desetljeće ne predstavlja dug period u energetskom planiranju. To je sukob interesa s kojima se suočavamo.“

Slučaj Hrvatske

Slučaj Hrvatske jasno pokazuje s kakvim promjenama će se zemlje suočiti prilikom usklađivanja svog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a, ostavljajući ograničen prostor za sudjelovanje javnosti i niz neizvjesnosti u ispunjavanju obveza, posebno onih koje se odnose na klimu i energiju.

Međutim, Energetska zajednica je do sada bila uglavnom usmjerena na prijenos i provedbu pravne stečevine EU-a u području energije, dok su tek djelomično usvojeni propisi u području zaštite okoliša.

„Ako Energetska zajednica želi postati dio europskog energetskog tržišta koje uključuje sve dionike, ključno je uključiti cijeli niz direktiva koji pokrivaju industrijske emisije te kvalitetu zraka, ali i zakonodavstvo koje se odnosi na vodu, otpad te staništa[2]“, komentirala je Angela Klauschen, stručnjakinja iz organizacije World Wide Fund For Nature. „Zemlje potpisnice moraju imati usklađeno zakonodavstvo sa svim relevantnim EU socijalnim, ekološkim i klimatskim zakonodavstvom, što uključuje i automatske te sustavne promjene Ugovora. Trenutna situacija, u kojoj je samo mali dio pravne stečevine prihvaćen od strane Energetske zajednice, znači da postoji opasnost od ‘istjecanja emisija’[3] te ‘energetskih gubitaka’[4]“, nadodala je.

Borba s energetskim siromaštvom

Vjerujemo kako zemlje u regiji trebaju biti podržane u razvoju svojih energetskih strategija, u skladu s dugoročnim ciljevima Europske unije[5], kako bi se osiguralo da se podupiru odgovarajuće investicije koje dovode do dekarbonizacije i održivog korištenja obnovljivih izvora energije.

Ovaj pristup bi omogućio društvenu i ekonomsku koheziju i distribuciju benefita od proizvodnje i potrošnje energije, što bi pomoglo u borbi s energetskim siromaštvom te bi omogućilo povećanje održivog zapošljavanja.

„Pravi napredak i demokratizacija naših društava ne može se postići bez otvorene i iskrene rasprave svih dionika“, rekla je Dragana Mileusnić iz organizacije Climate Action Network Europe. „Stoga, tražimo da predstavnicima organizacija civilnog društva iz raznih sektora bude dozvoljeno da sudjeluju na sastancima Energetske zajednice te u provedbi Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš. Konačno, pozivamo i na snažnije mjere protiv korupcije i ilegalnih subvencija u energetskom sektoru“, zaključila je.

(Forum za slobodu odgoja)


[1] Za više informacija, pogledajte: https://selectra.co.uk/sites/selectra.co.uk/files/pdf/climate%20energy%202020-2030.pdf

 [2] Za više informacija, možete se referirati na policy briefove organizacija civilnog društva vezano za Budućnost Energetske zajednice: http://www.env-health.org/IMG/pdf/future_of_the_energy_community_-_policy_briefing_20feb2014.pdf

 [3] Istjecanje emisija događa se kada postoji povećanje emisije ugljičnog dioksida u jednoj zemlji, kao rezultat smanjenja emisije u drugoj zemlji koja ima strože klimatske politike.

 [4] „Energetski gubitci“ odnose se na praksu uvoza energije iz zemalja koje nemaju adekvatno dijeljenje benefita sa stanovnicima zemalja u koje se izvozi energija. To se može odositi na izvoz energije, a stanovništvo nema adekvatan pristup energiji, ne dobiva adekvatnu financijsku korist od izvoza ili ako stanovništvo ima posljedice i neopravdane troškove povezane uz okoliš i zdravlje, eksploataciju zemljišta ili ograničenja sloboda u cilju da se omogući izvoz energije.

 [5] Za više informacija, molimo pogledajte: A policy framework for climate and energy in the period from 2020 to 2030 EU Energy 2050, https://selectra.co.uk/sites/selectra.co.uk/files/pdf/climate%20energy%202020-2030.pdf