Muke po „bolonji“
Postavlja se pitanje: »koji su stvarni ciljevi bolonjskog procesa?«. Naime postoji gotovo desetljeće iskustva s reformom s kojom je započeo Fakultet strojarstva i brodogradnje još 2003. i to dvije godine prije ostalih
Stvarni ciljevi su dvojaki. Bogati, moći i nasilni su odlučili da im trebaju jeftini, izobraženi ali neobrazovani stručnjaci za radnom mjesto. Istodobno, iz siromašnijih zemalja treba izvući sve što vrijedi, osobito na području prirodoznanstva i tehnike.
dr. Igor Čatić
Ovih dana se čulo da je u Čileu uspješno implementirana reforma po bolonjskoj deklaraciji. S primjenom bolonjskog procesa u starim zemljama Europske unije baš i nisu jako zadovoljni ali tu ideju promiču tranzicijske zemlje, poput naše. Što je o tome reklo sedamdesetak sudionika zainteresiranih iz 12 zemalja koji su se okupili u Cresu od 24. do 26. rujna 2012.? Tamo je održan u okviru 21. dana Frane Petrića skup Ideja sveučilišta. Ne može se baš kazati da su okupljeni pokazali pretjerano oduševljeni s dosadašnjim iskustvima.
Na kraju skupa sastavljena je i Javna izjava na čije je sastavljanje pod vodstvom akademika M. Ježića sigurno utjecala i izjava predstavnice Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS), gospođe Koraljke Sopta u okviru njezine pozdravne riječi kao predstavnice jednog od pokrovitelja. »Vjerujem kako će zaključci savjetovanja imati savjetodavnu ulogu u sveučilišnom sustavu«.
Zaključak sudionika skupa je da se s Javnom izjavom upozna što širi krugu zainteresiranih: pokrovitelji (Predsjednik Republike, MZOS, Ministarstvo kulture), sveučilišta, zainteresirana akademska zajednica… Posebno je izražena želja da se Izjava učini dostupnom putem medija najširoj javnosti.
Sudionici simpozija Ideja sveučilišta u okviru 21. dana Frane Petrića na temelju iscrpne rasprave sastavili su Javnu izjavu u suradnji s Hrvatskih filozofskim društvom.
Rasprava o osnovnom cilju sveučilišta, obrazovanju za zvanje, provedena je u vrijeme svekolike i vrlo duboke krize koja prožima cijelo društvo i rastućih prijetnja ulozi i poslanju sveučilišta. Sudionici su se složili o sljedećim točkama Izjave.
1. Sveučilišta kao najviše ustanove znanosti i prijenosa i širenja znanja u našoj civilizaciji moraju ostati znanstvenim ustanovama u kojima će se poučavanje temeljiti na istraživanju u skladu s međunarodnim standardima i primjereno svakomu području znanosti. U umjetnosti mora se temeljiti na stvaralačkome radu.
2. Sveučilišta su dugoročna infrastruktura civiliziranoga društva. Stoga ona ne smiju biti svedena na sredstva u rukama trenutne politike ili privatnih poslovnih interesa.
3. Sveučilišta moraju stoga sačuvati svoju autonomiju u oblikovanju svojih studijskih programa i u izboru svojih čelnika i upravnih tijela. Ta se autonomija mora temeljiti na načelu supsidijarnosti između sveučilišta i njegovih sastavnica: fakulteta, odsjeka itd.
4. Sveučilišta, javna kao i privatna, moraju služiti javnomu dobru, a ne privatnomu interesu, a javna sveučilišta moraju dobivati potrebnu i primjerenu potporu od države kao ključne ustanove od javnoga interesa.
5. Sveučilišta imaju zadaću njegovati kritičko i kreativno mišljenje, neophodno za znanstveni rad i javnu djelatnost, pružati temeljnu naobrazbu za cijeli život i osposobiti završene polaznike sveučilišta za cjeloživotno obrazovanje te ustrajati u traženju spoznaje i istine.
6. Sveučilišta imaju zadaće poticati temeljne znanosti, znanstvena otkrića i tehničke izume, razvijati osobnost profesora, znanstvenika i studenata, kao i služiti kao savjetodavne ustanove društvu, gospodarskim subjektima, političkim i vladinim tijelima, sve radi općega napretka, slobode, očuvanja prirode i zajedničkoga dobra. Ona moraju ostati predana svojemu poslanju i odgovornosti, a država i društvo ih moraju poduprijeti i omogućiti im da ispune svoje zadaće.
Uvođenje bolonjskog procesa obrazloženo je među ostalim i potrebnom prijelaza u ‘društvo znanja’, kao temeljnog resursa. I barata se s velikih udjelom visoko obrazovanih. Iznose se brojke i do 40 %. Autor se ne sjeća da postoji neki dokument koji dokazuje da je to rezultat istraživanja. Je li zapravo istina da u doba novostvorenog znanja, jer znanje i vrhunska tehnika postoje oduvijek, ima sve više neznalica, pa i među pripadnicima akademske zajednice. Treba naglasiti da je ideja sveučilišta utvrđivanje istine ali i obrazovanje za zvanje. A naši obrazovni vrhovnici traže i to izrazitije od glasovitog ideologa osamdesetih godina, da se ljude obrazuje za prvo zanimanje i prvo radno mjesto?
Na kraju teksta postavlja se pitanje: »koji su stvarni ciljevi bolonjskog procesa?«. Naime postoji gotovo desetljeće iskustva s reformom s kojom je započeo Fakultet strojarstva i brodogradnje još 2003. i to dvije godine prije ostalih.
Stvarni ciljevi su dvojaki. Bogati, moći i nasilni su odlučili da im trebaju jeftini, izobraženi ali neobrazovani stručnjaci za radnom mjesto. Istodobno, iz siromašnijih zemalja treba izvući sve što vrijedi, osobito na području prirodoznanstva i tehnike.