Ne razlikujem zvjerstvo od zvjerstva
(Izraelski tenk Merkava Mk. IV / Foto: Michael Shvadron, CC BY 2.0, via Wikimedia Commons)
Nastupilo vrijeme selektivne empatije. Ono što je u Ukrajini bilo predmet dnevne osude, u Gazi se prati kako smo pratili dolazak prvog astronauta na Mjesec.
Dr.-Ing: Viktor Simončič
“Ljudi – samo da vas obavijestim. Ne morate u svakom ratu imati svog favorita za koga navijate. Nije to sport. Tu se gine, tu stradaju i oni koji ne žele sudjelovati. I nije sve onako kako gledate na vašem TV-u. I nisu jedni dobri, a drugi loši. Svi imaju svoje loše i svoje dobre. Navijajte za mir, za prekid rata, da prestanu ljudi ginuti, a ne da ‘naši’ pobiju ‘njihove’” (Branko Đurić Đuro)
Jeste li primijetili da kao da je prestao rat u Ukrajini. Kao da je prestao, ali nije prestao. Trajat će on, nažalost, ali neka bomba ili bespilotna letjelica (dron) u Ukrajini više nije vijest. Čemu da se izvještava o ratnim stradanjima u Ukrajini, kada eto postoji nešto strašnije? Izvještavati o Ukrajini, kada dnevno ubiju jedno ili nijedno dijete – čovjeka, i nije vijest. U Gazi ubiju svakih 10 minuta. Kakvog smisla ima spominjanje zločina u Buči, sjećate se onih tijela ubijenih civila po ulici, kada u Gazi nastane dnevno jedna Buča? O možda nekoliko ubijenih ukrajinskih i ruskih civila i djece kada u Gazi, kao na streljani stradaju dnevno stotine?
Jeste li primijetili, postignut je bitan napredak u prikazivanju strahota. Svaku bombu prati kamera, pa se vidjelo kako se kuće ruše kao kule od karata. Može se pratiti kako neki bježe s autom. Auto naiđe na izraelski tenk, okreće. Ali sporo. Bum i nema više auta. Ratni zločin? Ovisi za koga se navija, za tenk ili auto.
Nastupilo vrijeme selektivne empatije. Ono što je u Ukrajini bilo predmet dnevne osude, u Gazi se prati kako smo pratili dolazak prvog astronauta na Mjesec. Prebacujem program kada na TV vidim izvještaj iz Gaze. Ja nisam navijač. Nisam čovjekomrzac. Lakše bi mi bilo da sam mizantrop. Lakše bi mi bilo i u odnosu na razaranje u Ukrajini i inim razaranjima, kao i na razaranja Gaze. Onda bih imao svoju stranu, kako što rade mnogi, zaboravljajući da sukobi ne nastaju samo onako. Onaj tko nije čovjekomrzac i zadojeni vjerski ili ini nacionalist, fašist trpi nad smrću svakog djeteta, ne samo onoga koji mu je blizak po naciji, religiji,…
Većina europskih država podržala primirje i slanje humanitarne pomoći, ali ne i Hrvatska
Ne isključujem da i u meni čuči (strašan i ogavan!) mizantrop, ali se borim da to ne budem. Trudim se da ne vidim razlike u Čovjeku Ukrajincu, Čovjeku Rusu, Čovjeku Izraelcu, Čovjeku Palestincu, Čovjeku Čovjeku, kao što ne vidim razlike između Nečovjeka Palestinca, Nečovjeka Izraelaca i inim u nacijama i religijama prisutnim Neljudima. Možda ne razumijem široki kontekst sukoba i potrebu za mržnjom, ali si umišljam da dobro razumijem ljudske patnje, kako to prema anketama razumije pola stanovnika Izraela, 89 % stanovnika Hrvatske, 165 članica UN-a….
Zato, za razliku od našeg premijera, podržavam rezoluciju UN u kojoj se osuđuju svi zločini protiv izraelskih i palestinskih civila i poziva na “trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje koje vodi do prekida neprijateljstava” i zahtijeva “nesmetano pružanje osnovnih dobara i usluga” Gazi.
Ne mislim da smo se glasujući protiv primirja i slanja humanitarne pomoći, svrstali na pravu stranu. Većina država Europe bila je suzdržana, ali to nije spriječilo Francusku, Irsku i Belgiju, Sloveniju, Portugal, Norvešku, Španjolsku, Švicarsku,… da budu “za”. Kakva je u tom kontekstu prava strana, kada smo, uz SAD, Izrael, Austriju, Mađarsku i Češku na pravoj strani s Fidžijem, Guatemalom, Maršalskim otocima, Mikronezijom, Nauruom, Papu Nova Gvinejom, Paragvajem i državom Tonga.
Kako će Palestina izgledati u budućnosti?
Pokušavam tražiti razloge za stanje u Gazi i zadnji zločinački napad na Izrael (dugogodišnja okupacija, otimanje teritorija, obespravljenost Palestinaca na njihovoj zemlji, aparthejd,….), jer kako je rekao predsjednik UN Guterres, problem Gaze, a vrijedi po mome i za sve ratove, nije nastao iz ničega. Nije nastao u vakuumu, kako je to izjavio predsjednik UN Antonio Guterres. Uzroci su voda duboka što najbolje pokazuje karta zaposjednutosti prostora Palestine zadnjih 75 godina. Kako li će izgledati za sljedećih 75?
Imaju li Izraelci pravo na državu? Imaju. Imaju li Palestinci prav na državu? Imaju. Smiju li se Palestinci boriti za svoja prava? Smiju. Smije li se Izraelci braniti od napada? Smiju. Smiju li Palestinci i Izraelci zaboraviti na ljudskost? Ne smiju. Smijemo li mi, koji smatramo da su naše vrijednosti univerzalnije od Božjih, navijati za tenk protiv automobila?
Ne mogu si pomoći – mene Gaza podsjeća na Varšavski geto.