“Ne podržavam glazbene ambicije roditelja ako to nisu istinske želje djece”

Emilija Kokić: »Sve počinje u obitelji. Okolina, škola, profesori minimalno mogu oblikovati naše ponašanje. Ono što se upije u domu , to je temelj koji nosimo sa sobom u život. Ako neko dijete fizički maltretira drugu djecu u školi to zasigurno čini jer je negdje to doživjelo i vidjelo. Na roditeljima je velika odgovornost koja se ne može pokriti izgovorima da puno rade i da su stalno na poslu«

 

Razgovarala: Snježana Kratz

Snimio: Ratko Mavar

Ljubiteljica prirode, rolanja i kuhanja, pjevačica i glazbena pedagoginja Emilija Kokić ZG-magazinu priča kako se kao »žena s mora i od maslina« zaljubila u zagrebačka brdašca, tržnice i šetnje Gornjim gradom. Otkriva kako je čeka tečaj poznavanja gljiva, što će spremiti za blagdansku trpezu i kakvo »iznenađenje« priprema svojim poklonicima.

Zašto volite Zagreb?

Svakako da ga volim, no u njega sam se svojedobno doselila iz praktičnih razloga. Kako sam iz Zadra, ponajprije da skratim putovanja »sjeverno, istočno i zapadno«.

Gdje ste prvotno živjeli?

U unajmljenom stanu na Srebrnjaku kada sam se i zaljubila u ta zagrebačka brdašca obzirom da sam s mora, kamena i od maslina. Energetski mi se svidio život u ovom gradu koji je umnogome veći od mog Zadra. U ovom sam kraju, u Donjem Bukovcu, kupila stan i istodobno sam mogla zadovoljiti tu svoju potrebu za prirodom i zelenilom. Danas me s jedne strane okružuje maksimirska šuma a s druge dotršćinska, pa mogu uživati u prirodi koju obožavam.

“Ceste su prenatrpane i zakrčene vozilima, a gužve bacaju u očaj! S garažama i parkingom je stanje OK ali nedostaje kvalitetno izgrađenih i asfaltiranih cesta.”

Šećete li po okolnoj šumi, tražite li šparoge, gljive?

Teško da ću ovdje naći šparoge koje inače volim tražiti u šumama gdje ih ima. Ali sa suprugom Miljenkom često odlazim u branje vrganja, nerijetko je to u Samoborskom gorju ili vikendom u blizini Krapinskih toplica otkud je Miljenkova obitelj. Srećom, i on je ljubitelj prirode pa često u proljeće i jesen odlazimo uživati u raskošnim bojama i mirisima koje nam priroda daruje i u koje obuče šumu i grad.

Poznajete gljive?

Samo vrganje koje jedino i berem, ali mislim otići na neki tečaj i bolje se upoznati s gljivama.

Prati vas glas vrsne kuharice, spravljate li jela od onog što nađete u šumi?

Najzahvalnije je, a i najzdravije imati mogućnost pripreme jela od tek ubranih svježih plodova.

U Zagrebu se dobro osjećate?

U ovom sam gradu već osamnaest godina i jako mi se sviđa živjeti u njemu. Potisnula sam doduše tu svoju potrebu za morem i velikom količinom vode jer pogled na nju me umiruje. No nadomještaju mi to dijelom aktivnosti poput rolanja koje mi je i omiljeni hobi.

Kakvi su Zagrepčani?

Otkako živim u Zagrebu počela sam otkrivati i njegove ljude, i to je bilo nešto novo jer zaljubljivala sam se u te spoznaje. Stekla sam ovdje mnoge prijatelje i razvila dugogodišnja prijateljstva.

Što vas još oduševljava u gradu?

Strogi centar! Lijepo mi je šetati njime, Tkalčićevom i Radićevom ulicom, pa Trgom sv. Marka koji je prekrasan sa svojom arhitekturom. Novogradnja međutim nije dobro izbalansirana, a osobno sam ljubiteljica manjih zgrada i kuća.

Kakve su vam moderne zgrade od „stakla“ ? Nemaštovite, nalik jedna na drugu ili…?

Volim urbano i moderno prezentirano na kvalitetan način, ali mora biti usklađeno sa postojećim.

Što vam u Zagrebu ne odgovara?

Ceste su prenatrpane i zakrčene vozilima, a gužve bacaju u očaj! S garažama i parkingom je stanje OK ali nedostaje kvalitetno izgrađenih i asfaltiranih cesta.

A javni prijevoz, niskopodni tramvaji, koliko poboljšavaju stanje?

Ne znam kako stvari stoje s tim, ne vozim se njima. Ali obećala sam sebi kako ću jednom kupiti cjelodnevnu kartu i voziti se tramvajima cijeli dan. Zagrebu, kada već govorimo o tome treba ali primarno, jedan kvalitetan, veliki, uredan i čist bazen sa isto takvom vodom.

Obećali ste sebi pozabaviti se i glazbeno – pedagoškim radom, osnovali ste Školu pjevanja “Emilija Kokić”?

Da, ideja o školi započela je gotovo sramežljivo, a nisam znala da će zahtijevati tako puno truda, vremena i živaca. Angažman oko ljudi kao što je taj u školi koja je zaživjela u sklopu Narodnog Sveučilišta Dubrava u tamošnjem Kulturnom centru, oduzima dosta vremena, ali ispunjava me. Zapravo nisam bila spoznala ili osvijestila činjenicu da imam dar prenošenja znanja. Na to mi je svojedobno ukazala Melita Hrengek, televizijska voditeljica dok se natjecala u showu »Zvijezde pjevaju«. Dolazila je svakodnevno kod mene na glazbenu poduku i u tom je radu, ustvrdila kako joj je sve bilo izvrsno objašnjeno. »Ti moraš dalje prenositi taj dar ljudima«, rekla mi je tada Melita i zaista sam krenula to i činiti. Otišla sam u Narodno Sveučilište Dubrava i sa glazbenom podukom prvo volontirala . Testirala sam na neki način tu svoju novu aktivnost. Zahvalna sam i ljudima u sveučilištu koji su mi tada omogućili »opipati« taj dio sebe.

Kakva je posjećenost ? Koja se dob ljudi dolazi poučavati?

Sretna sam posebnom i pozitivnom energijom koja ondje vlada a raspon godina je od osam na dalje. Da bi ljudi pohađali moje satove moram im vidjeti strast u očima, ali i u načinu na koji pjevaju odnosno sreću zbog toga što rade. Posebice danas, kada je politička scena takva kakva jest, kada su vremena teška čovjek treba imati nešto da nahrani srce i dušu. Neku pozitivnu smjernicu i aktivnost pa bilo to pjevanje, slikanje, kiparstvo ili nešto treće. Inače, program rada prilagođavam ljudima koji mi dolaze formirajući grupice sa sličnim afinitetima i potrebama. Za sada se bavim samo glasom, ne radim i solfeggio jer želim da ljudi prvo dožive svoj glas i pjevanje.

Imaju li mladi kapaciteta za glazbu?

Da, ali ne pokazujem im koliko sam oduševljena da ih to ne optereti. Taktiziram u tom smislu, pokušavam iznjedriti stanje da se kroz to što rade osjećaju dobro a slijedit će potom sve ostalo.

Znači zadovoljni ste svojom školom i edukacijom polaznika?

Ako sam i imala porođajnih muka ova druga, rekla bih »konkretna« školska sezona je predivna. Dolaze mi i takvi ljudi, a imam sreću da takve i privlačim.

Ima li ambicioznih roditelja?

Ima, ali takvima sam odmah u stanju reći da dijete neću voditi niti poučavati ako ono nema sklonosti i unutarnji žar za pjevanjem. Ne podržavam glazbene ambicije roditelja ako to nisu istinske želje njihove djece. Neki od njih ni ne znaju tko sam ali kažu mi kako jedva čekaju sate pjevanja. To mi je drago čuti i garancija je da će polaznici i nadalje dolaziti zbog pjevanja.

Kakvom ocjenjujete današnju mladež? Agresivnom? Neodgojenom?

Sve počinje u obitelji. Okolina, škola, profesori minimalno mogu oblikovati naše ponašanje. Ono što se upije u domu , to je temelj koji nosimo sa sobom u život. Ako neko dijete fizički maltretira drugu djecu u školi to zasigurno čini jer je negdje to doživjelo i vidjelo. Na roditeljima je velika odgovornost koja se ne može »pokriti« izgovorima da puno rade i da su stalno na poslu. Nema izgovora da se primjerice vikendima ne provodi vrijeme sa djecom.

Vi ćete sa svojim polaznicima provesti vrijeme božićnog koncerta. Što spremate?

Veselimo se tome jer organizirala sam nam pratnju »pravog« orkestra. Bit će to svečana predstava za nas, ne i za širu publiku ali jednog dana tko zna… Božićnu svečanost snimit ćemo i na DVD, a pjevat ćemo tradicionalne pučke pjesme u čast Isusovog rođenja. Radujte se narodi, U to vrijeme godišta, Tiha noć, a i moderne božićne uspješnice.

Kakva vam je bila ova godina?

Dosta aktivna. Počevši od nekolicine TV – showova do stvaranja mojih glazbenih uradaka. Sa Markom Tomasovićem i Borisom Đurđevićem »rodila« se nova pjesma Iznenađenje koja će, nadam se, uskoro zaživjeti i u eteru.

Što će zaživjeti na blagdanskom stolu? Nekada ste bili vegetarijanka?

Da ali više nisam. No obožavam kuhati i mogu reći da sam dobra u tome.

Onda su zagrebačke tržnice neodvojive od vas.

Istina, obožavam ih i tamo često odlazim po namirnice kod svojih kumica. Tržnica na Kvatriću mi je stalna postaja kao i certificirani eko proizvođači.

Možete nam onda podariti neki kratak recept od gljiva?

Zašto ne. Na rastopljenom maslacu, kratko zagrijanom, popržiti narezane vrganje i preliti ih prije zamućenim jajima u koja dodamo na trakice izrezan poriluk. Paziti da sve bude al dente. Slično se radi i juha samo što ja za razliku od mnogih za nju ne koristim kiselo već slatko vrhnje. Ono mi daje ljepšu i kremastiju strukturu jela i okusi se s njim bolje prožmu. Volim raditi i rižota, tjesteninu a u kuhinji koristim dosta začina nerijetko kurkumu koja mi je jedna od značajnijih. Dosta sam kreativna kada je o kuhanju riječ.

Ono je kod vas na razini umjetnosti?

Pa ne radim jela nakon kojih se ne možete dići od stola. Nutricionistička znanja imam jer sam namirnice i to što se s čim spaja, dosta proučavala i educirala se. Pazim kako ih kombiniram i termički obrađujem. Moje je povrće uvijek al dente a posebno mi znače pozitivni komentari iz kulinarskog showa »Masterchef«,koje su mi uputili gastro znalci Dino Galvanjo i Andrej Barbieri .

Znači, kod vas nema problema s blagdanskim prenatrpavanjem teškom hranom.

Nema toga kod mene. Suprug Miljenko jako voli morsku hranu, a i ja sam na tom tragu pa većih teškoća, kada je o trpezi riječ nema.

Što ćete spremiti za Badnju večer?

Na Badnjak će to biti gusta riblja juha od oslića ili grdobine, a svakako i bakalar koji ću pokušati naći svjež. Za Božić ćemo tradicionalni kušati puricu s mlincima kod suprugove obitelji u Krapini.