“Ne čekam noći”
Ne čekam noći
Ne čekam noći
Neka spavaju same
I bdiju zbog mjesečine.
Neka se strah ukoči
Preplašen od tame
I budan od ozebline.
Ne čekam noći,
Neka se same znoje
I zbrajaju zvijezde na nebu.
Neka zatvaraju oči,
Do beskraja broje
I u strastima zebu.
Ne čekam noći,
Neka se zbog snova bude
I proklinju nesanice.
Neka se rose od moći,
Grijesima sude
I čuvaju vlažne maramice
Ne,
Ne čekam noći…
Ladislav Prežigalo