Narod je jači od institucija sistema!

(Foto: Tehnix)

Narod, s osjećajem za pravdu, na »žgancima« je jači od najbolje opremljene države. Narod, vođen empatijom, je prvi olakšao patnje stradalima

dr. sc. Viktor Simončič

Ne želim umrijeti od skromnosti, zaključio sam kada sam osjetio početak nastajanja društva umanjene vrijednosni (V. Simončič – jedna od mojih maksima)

Jako sam ponosan! Preko opreme za obradu otpada tvrtke Tehnix, upoznat sam i s njihovom proizvodnjom kontejnere – stambenih kućica. Znao sam da dnevno izvoze i preko 20 modula za bolnice vrtiće, škole i hotele u Luksemburg, Švicarsku, Njemačku… Proguglao sam i otkrio da imamo i Jedinstvo iz Krapine i još neke manje proizvođače kućica. Na to sam upozorio cijeli vrh: Predsjednika, premijera, ministra gospodarstva i medije.

U četvrtak ujutro sam dobio odgovor od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja:

Radio sam u državnoj upravi i imam, kao i premijer Plenković, istančan radar da u tri sekunde (čini mi se možda i brže) prepoznam agendu: „Bumo mi već to napravili, ako budemo… Moš’ mislit!“ Odmah sam odgovorio, poslavši odgovor i medijima: 

Kako je u međuvremenu objavljen i »poučak«, pisao sam i dalje:

Pisanje dalo rezultate

I gle snage pisanja i objave u medijima. Odlučeno je da će se kontejneri nabavljati od domaćih proizvođača. Sklopljeni ugovori.

I zbog toga mi nije žao što pišem poučke. Ako ništa nije pomoglo 272. poučak jest. Ne smijem si uzeti sve zasluge. Prijatelj Romeo, autor – volonter bloga Plastično je fantastično, također je spontano reagirao i upozorio urbi et orbi da imamo sposobnu domaću industriju. Reagirali su i mediji. Naravno, ništa ni bez ovog portala, koji daje prostor i autorima koji brinu za javni interes.

Ponosan sam jer sam osobno otvorio oči ministru Ćoriću da kao ministar gospodarstva progugla i sazna što sve se proizvodi u Hrvatskoj. Pozivam ministra da progugla i provjeri zašto je komunalna oprema za postupanje s otpadom tvrtke Tehnix najprimjerenija za nas. Zašto ju koriste drugi, a ne i mi? Zašto umjesto da proizvodimo i zapošljavamo kod kuće potičemo kupnju nama neprimjerenih proizvoda od drugih? Kako smo u proizvodnji kontejnera-stambenih jedinica izjednačeni s Europskom unijom, tako možemo postati lideri i na području komunalne infrastrukture. Novi poslovi za mnogobrojne tvrtke.

Iako premijer uvjerava kako je sve napravljeno na vrijeme, po onom kako vidim stanje na terenu još je uvijek nevrijeme:

1. Obroke su dva tjedna pripremali entuzijasti. Od ponedjeljka pripremu preuzima državna tvrtka. Da li volonterski? Ministar Horvat je požurio s izjavom kako hrana neće biti na volju svima, već samo onima kojima pripada. Izgleda da je netko shvatio da hrana mora biti na raspolaganju svim onima koji više u blizini nemaju dućan, onima koji su izgubili posao… Svima.

2. Vojske gotovo da nema na terenu! Pitam se je li se vrhovni zapovjednik HV-a Predsjednik Milanović mogao sjetiti kako bi bilo mudro da naredi vojsci da na raspolaganje stavi sve raspoložive snage uključujući kuhinje? U ono vrijeme je to bilo normalno. No pomalo mi je dosta usporedbe s onim vremenom.

3. Petrinjska vojarna za 22. stoljeće kao da je također građena bez armature. Morali iseliti one kojima je pružena pomoć. Po mrežama je vic kako se svađaju cement, cigla i armatura o krivnji za obnovljene kuće u obnovi. Kaže cement: nas proizvode stranci mi smo OK. Kaže cigla: i mi poštujemo standarde, pa ni mi nismo krivi. Kaže armatura: ni mi, nas tamo nije ni bilo.

4. Zima je došla. Stradat će stoka. Nema štala. Zar se nije moglo organizirati privremeni smještaj za stoku u nekoj od napuštenih farmi?

5. O nemaru države najbolje govori zapušteno izbjegličko naselje Mala Gorica. Petrinjci, sjećate da ste bili protiv toga naselja, jer nećete vi neke…? Kad su otišle izbjeglice, naselje koje je moglo primiti 6000 ljudi prepušteno devastaciji. Zamišljam kako će izgledati kućice i kontejneri koji dolaze nakon 10 godina. Kao oni u Maloj Gorici?

6. Hvala na donacijama. Imamo li nečega previše? Robe? Ako imamo pošaljimo u izbjeglički kamp susjedima u Bosnu i Hercegovinu.

7. U jadu postoje i profiteri. Trebalo bi ih prozvati. Tko nam je poslao dronjke od odjeće koju ćemo morati zbrinuti kao otpad? To se događalo i za vrijeme rata. Tko je poslao kamp prikolice koje prokišnjavaju i u kojima je bilo čak i škorpiona (naših neopasnih domaćih)?

8. Tko je dozvolio bankama (za jednu znam) da nudi odgodu plaćanja rata kredita na dva mjeseca za potresom ugroženo područje, ali da se onda u ožujku naplate tri rate plus zatezne kamate? Kao ljudi će kroz ova dva mjeseca masno zaraditi? U Sloveniji je samo zbog pandemije moratorij na otplate još uvijek na snazi. Na mrežama se hvale mišići ministra financija Marića. Mišići od papira. Nema petlje da snagu odmjeri s lihvarskim ponašanjem banaka na nevolji ljudi. Ili je s njima (država) u talu?

Svaka čast vatrogascima!

Potres je pokazao da je narod uvijek jači od institucija sistema. Narod, s osjećajem za pravdu, na »žgancima« je jači od najbolje opremljene države. Narod, vođen empatijom, je prvi olakšao patnje stradalima. Što bi bilo da spontano u prtljažnicima automobila nije počela stizati pomoć već drugi dan po potresu? Da nisu počeli stizati prvi kontejneri, kućice, kilometri kvadratni plastike za prekrivanje krovova bez da se država probudila?

Svaka čast vatrogascima! To je (jedina) organizacija koja ima jasne procedure u slučaju nesreća. Sve ostalo je improvizacija. Neću pričati više o onom sistemu, kada su se znale procedure. Kada se vježbalo za slučaj nesreća. Kada tadašnji vrh države nije morao mozgati 10 dana da proglasi katastrofu i imenuje štab za djelovanje, u prijevodu današnji stožer ili povjerenstvo. To se znalo unaprijed.

S mreža sam skinuo tekst o načinu djelovanja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, napisan na osnovi reakcije visoko stručne osobe, koja je zbog svog položaja na tome radila i u bivšem sistemu. Vrativši se sa sastanak, na kome su podobni uhljebi, u besprijekornim uniformama raspravljali o planovima intervencija, uzdajući se kako neće biti potresa, poplava i požara … rekao je supruzi: “Stara, ako dođe do prirodne katastrofe u Hrvatskoj, mi smo svi naje…”.

Prijateljica Dubravka, poslala mi je komentar na prošli poučak:

Dragi Viktore, dobro je dok je glava na ramenu, a Vaša još i dobro radi. Naravno da ću proslijediti tekst (moja opaska: zamolio sam da se poučak dijeli i da dođe do državnog vrha, koji u tom trenutku nije znao da imamo vrhunsku industriju proizvodnje montažnih stambenih jedinica) je više nego korektan za sav onaj jad i tugu. Nekada smo imali redovite vježbe evakuacije i spašavanja. Jedva sam se izborila da samo najave dan kada će biti vježba, a ne i sat jer ako su znali u koliko sati svi se “razbježali” po sastancima. Osobno se spuštala kroz onaj tunel s 5. kata, a i penjala po užetu. Istina, bilo je nešto manje kila za podizanje. O devastaciji Banije M. Jergović je napisao tekst Majske poljane, potresno, prilažem ako Vam je promakao. Držite se čeka Vas još puno poučaka, a tema u izobilju. 

Čitam kako će prvi sat početka škole 18. 1. 2021. početi s vježbom evakuacije. U ono vrijeme je… Ma pomalo mi je već dosta usporedbe s onim vremenom…