Napustio nas je gospon Rudi Aljinović
(Plavi vjesnik, broj 397 iz 1.5.1962. godine u kojem je počeo izlaziti strip Junaci autostrade. Izvor slike: arhiva Gradske knjižnice)
Rudi Aljinović je napisao tridesetak scenarija za stripove Maurovića, Bekera, Dovnikovića, Delača, Svirčića, Bednjanca, Radilovića, Srezovića, Lordanića, Bešlića, te za nekoliko foto-stripova. Brojnim napisima o stripu pridonio je popularizaciji i afirmaciji stripa kao značajnog dijela popularne kulture
mr. sc. Marijan Ožanić
U subotu, 3. prosinca 2022. godine, u 87. godini života, umro je Rudi Aljinović, u KBC-u Sestre Milosrdnice u Zagrebu.
On je treći velikan iz „Zlatnog doba hrvatskog stripa“ koji nas je napustio u 2022. godini. Najprije je umro Julio Jules Radilović, 26. siječnja 2022. Ubrzo nakon njega Borivoj Bordo Dovniković, 8. veljače 2022., a na kraju godine, 3. prosinca 2022. napustio nas je Antun Rudi.Aljinović, jedan dobar, dragi i veliki čovjek, veliki scenarist stripova.
On je zadnji od „Velikih 10“, deset velikih umjetnika koji su obilježili „Zlatno doba hrvatskog stripa“.
Tih Velikih 10, po mom skromnom mišljenju, čine pet velikih crtača – Andrija Maurović, Julio Radilović-Jules, Walter Neugebauer, Žarko Beker i Borivoj-Bordo Dovniković i pet velikih scenarista – Fra-Ma-Fu (Franjo Martina Fuis), Krešimir Kovačić, Zvonimir Furtinger, Norbert Neugebauer i Rudi Aljinović.
Scenaristi su obično u sjeni crtača, ali da nema scenarista crtači ne bi mogli nacrtati svoje stripove.
Spadam u generaciju koja je odrasla na stripovima što su izlazili u Plavom vjesniku i sentimentalno sam vezan uz njihove autore. Za nas je pojam dobrog stripa uvijek bio Plavi vjesnik, a autori koji su crtali za taj nekada popularni tjednik s velikom nakladom, ostali su nenadmašni.
Sjećanja jednog stripoljupca
U proljeće 2022. godine doznao sam da je Rudi Aljinović u Domu za umirovljenike-Centar u Crnatkovoj ulici br. 14. Posjetio sam ga 4. ožujka 2022. godine u popodnevnim satima. Najprije mi je rečeno da zbog pandemije mogu kod njega ostati samo 15 minuta. Nakon pregovaranja i mojeg uvjeravanja da mi je to premalo, jer pišem o njegovom životu, dozvoljeno mi je da ostanem duže.
Gospodina Rudija našao sam u krevetu. Vesele ga posjete, bio je vedra duha, dobro raspoložen, pričao zanimljivo, imao je tada 86 godina, ali je imao i fantastično pamćenje. Kada sam došao k njemu, čitao je knjigu Otok s blagom, strip koji je nacrtao Željko Lordanić po njegovom scenariju. To je zadnji strip za koji je napisao scenarij.
Sjeo sam kraj njegovog kreveta, uključio snimanje na mobitelu i on mi je ispričao priču o svom životu, o novinarstvu i stripu, o ljudima koje je susretao, s kojima je surađivao, o Trešnjevci u kojoj se rodio i živio cijeli svoj život, o vremenu u kojem je živio, kojeg više nema kao što više nema ni većine ljudi o kojima je pričao.
S gospodinom Rudijem veže me moja ljubav prema stripu, ali i stara Trešnjevka u kojoj sam i ja živio i škole u Selskoj cesti i Dobojskoj ulici koje sam i ja polazio, desetak godina poslije njega.
Na pitanje kakvi su mu budući planovi Rudi Aljinović je odgovorio:
„Volio bih da imam raspoloženja i snage da zaokružim kroniku s naslovom ‘Povijest stripa u Hrvatskoj’. Također bih volio napisati knjigu na temu ‘Sjećanje jednog stripoljupca.“
Nažalost, Rudi Aljinović nije realizirao tu svoju želju, zato sam bio slobodan u naslov njegovog životopisa, njegove autobiografije koju sam objavio, ubaciti dodatak „Sjećanje jednog stripoljupca“.
Priču o svom životu koju mi je ispričao Rudi Aljinović objavio sam na mom portalu i može se pročitati na www.sveopoduzetnistvu.com. (Pogledajte poveznice na kraju teksta)
Zlatno doba hrvatskog stripa
Kroz život Rudija Aljinovića pratimo slavno „Zlatno doba hrvatskog stripa“. Zanimljivo je da se „Zlatno doba hrvatskog stripa“ poklapa sa „Zlatnim dobom hrvatskog filma“ i sa „Zlatnim dobom hrvatske elektrotehnike“. Nevjerojatna je i neobjašnjiva prava eksplozija kreativnosti u Hrvatskoj koja se dogodila u jednom dosta kratkom povijesnom razdoblju od oko 40 godina, od 1940-tih do 1980-ih godina 20. stoljeća. Nakon toga se ta kreativnost velikim dijelom ugasila.
Zlatno doba hrvatskog stripa vezano je većim djelom uz Plavi vjesnik. Prvi broj Plavca izašao je 1. listopada 1954., a zadnji, 970. broj izašao je 1973. godine. Plavac je okupio veliki broj domaćih autora i objavio oko 180 domaćih stripova.
O tom vremenu u Plavom vjesniku gospodin Aljinović je rekao:
„Svi smo bili jako dobri prijatelji i u redakciji smo se jako puno družili. Uvijek su neki preliminarni sastanci bili u nekom kafiću, Mocca, na početku Ilice ili kavani Corso.“
Rudi Aljinović je napisao tridesetak scenarija za stripove Maurovića, Bekera, Dovnikovića, Delača, Svirčića, Bednjanca, Radilovića, Srezovića, Lordanića, Bešlića, te za nekoliko foto-stripova. Brojnim napisima o stripu pridonio je popularizaciji i afirmaciji stripa kao značajnog dijela popularne kulture. Bio je izviđač od malih nogu, pisao je za izviđačke novine i uređivao ih, napisao priručnike za izviđače, scenarije za stripove o izviđačima i prije nego što je umro bio je vjerojatno najstariji naš izviđač.
Rudi Aljinović je mnogo radio s velikim Andrijom Maurovićem. O njihovom prvom zajedničkom stripu iz 1963. godine je rekao:
„Prvi strip koji sam radio s Maurovićem bio je ‘Barba Niko i Ivo’. Ja sam dao ideju za taj strip. Maurović nije radio stripove iz suvremenog, gradskog života. Najviše je volio crtati ili Divlji Zapad ili nešto pustolovno.
On mi je često rekao: ‘Pa, daj napiši nešto za mene. Napiši scenarij o bilo čemu Donesi mi ga.’
Gledajući predratni Maurovićev rad vidio sam da jako voli raditi stripove koji se događaju u prirodi, u eksterijeru, na moru ili u planinama.
Jednom, na putu prema njegovoj kući predložio sam mu ‘Barba Niku“.
Jako volim strip Povratak Starog mačka kojeg je po scenariju Rudija Aljinovića 1968. godine nacrtao Andrija Maurović. O tom stripu mi je Rudi Aljinović rekao:
„Scenarij sam, naravno, ja pisao, ali je poticaj dao Pero Zlatar koji je u to vrijeme bio glavni urednik. Rekao mi je: „Nagovori Andriju da nešto napravite.“ Na njegov poziv smo to Maurović i ja prihvatili. Maurović nije mogao bez rada. Ako nije imao bilo kakvu narudžbu, on je bio nesretan i crtao je bilo što. Nekoliko puta mi je rekao: ‘Napiši nešto za mene da imam što raditi.’ Nije volio biti besposlen.
Maurović je bio jako zadovoljan što ima nešto za raditi. Novci mu nisu trebali, ali bez rada nije mogao živjeti.
Slijedio sam potpuno scenarij od Fuisa iz 1937. godine, ne priču, nego stil. Inzistirao sam da u potpunosti slijedimo karakter likova, njihov izgled i da u potpunosti zadržimo karakter pustolovine.
Fuisa nisam upoznao, jer je poginuo za vrijeme rata. On je imao utjecaj na mene i moj rad. Bio je uzor za mene u pisanju. Franjo Martin Fuis je bio najjači pisac scenarija za stripova prije rata. Pisao je i romane u nastavcima i reportaže. Negdje se potpisivao s FMF, a glavni pseudonim mu je bio Fra-Ma-Fu.“
Rudi Aljinović je surađivao i s Julesom Radilovićem. Za njihov zajednički rad „Oli i ostali“ iz 1986. godine rekao je:.
„Strip serija o Oliveru izlazila je u izviđačkom časopisu ‘Mi mladi’ pod nazivom ‘Oli i ostali’. Moj naslov je bio ‘Oli i ostali’ i tako je izlazio u Zagrebu. Ali je Jules mislio dalekosežnije. Inzistirao je da ima ime Oliver koje ima internacionalni štih da ga može plasirati u inozemstvo. Pod nazivom „Oli i ostali“ ne bi imao isti efekt.
Mislim da je Oliver bolji strip od Baće izviđača. Baća izviđač je bio već nazivom ograničen samo na izviđače.“
“Imao sam dobar i lijep život”
Kada sam gospona Rudija posjetio u Domu 18. svibnja 2022. godine, rekao mi je:
„Volio sam ljude i volio sam život. Život je vrhunac univerzuma. Nema ništa ljepše od toga. Život je lijep, jedina je mana života što je prekratak. Loše strane zaboravljam, a ostaju samo lijepe stvari. To uljepšava svijet. Da nema tih lijepih sjećanja život bi bio jako tužan.
Stripovi su mi uljepšavali život. Bili su jedna od najljepših stvari u mom životu. Značili su mi u prvom redu veliko zadovoljstvo. Bili su nadgradnja običnog života. Ne živimo samo da bismo jeli, spavali i zadovoljavali egzistencijalne potrebe, moramo imati i neke duhovne i intelektualne užitke.
Lijepa je i ljubav, ljubav roditelja prema djeci, djece prema roditeljima, ljubav dvoje zaljubljenih, ljubav prema umjetnosti.
U životu su važne i poteškoće. Poteškoće su sol života.
Zagreb je bio lijepa sredina za život. Sjećam se moje lijepe Trešnjevke koja je bila lijepa za život, a posebno Pongračevo. Svake nedjelje prije podne u svakoj gostionica na Ozaljskoj i Tratinskoj cesti bila je glazba, netko je donio gitaru, a ljudi su pjevali i pili vino.
Ta sjećanja na početak mog života na Trešnjevci me i danas griju…
Život je pun lijepih stvari, a jedna od tih lijepih stvari su, naravno, i stripovi.
Moj život je bio dobar i lijep. Napravio sam u životu puno lijepih stvari, ali ne onoliko koliko sam htio, ali to nitko ne uspijeva. Netko ima prilike u životu napraviti više, a netko manje.
Ja sam zadovoljan sa svojim životom. U prvom redu nisam učinio ništa loše i nikome nisam učinio zlo. Koliko sam mogao, činio sam dobro.
A treće, znao sam uživati u životu.“
Zbogom, dragi gospon Rudi
U srijedu, 14. prosinca 2022. godine u Maloj dvorani Krematorija u Zagrebu oprostili smo se od gospona Rudija. Ispraćaj je bio skroman, nije došlo mnogo ljudi, kao što je već i uobičajeno kada se opraštamo s našim velikanima stripa. Na ispraćaju Julija-Julesa-Radilovića, jednog od najvećih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća bilo je još manje ljudi.
Jedino je veliki strip crtač Borivoj Dovniković imao veliki sprovod, s govorima i telegramom sućuti od Ministrice. Ali mogu pretpostavljati da to nije zato što je Bordo bio jedan od naših velikana stripa, već su razlozi za dostojan ispraćaj bili druge prirode.
Svećenik Željko Lovrić iz župe sv. Leopolda Mandića, s Rudijeve Trešnjevke, iz ulice Dragutina Golika, iz Voltinog naselja, lijepim riječima u svojoj propovijedi oprostio se od gospodina Rudija. Žao mi je da nitko iz institucija s kojima je gospodin Aljinović desetljećima surađivao, iz Saveza izviđača, iz časopisa Modre laste, iz Stripforuma, Striprevije, iz Večernjeg lista, Jutarnjeg lista, nitko od njegovih kolega novinara i stripaša nije rekao par iskrenih i toplih riječi u trenucima kada smo se od njega opraštali.
Zanimljivo je da su u svojim osvrtima u medijima svi gospodina Rudija spominjali u najvećoj mjeri kao dugogodišnjeg Lastana, koji je u Modroj lasti godinama odgovarao na pitanja mladih čitatelja, a njegove scenarije za stripove naših najvećih majstora su spominjali usput u jednoj rečenici.
Nažalost, živimo u vremenu koje ne poznaje i ne cijeni prave vrijednosti, ali sam siguran da će i buduće generacije čitatelja uživati u prekrasnim i zanimljivim stripovima naših velikih majstora i cijenit će velikana po čijim scenarijima su ti stripovi nastajali.
LITERATURA
1. http://www.sveopoduzetnistvu.com/index.php?main=clanak&id=246
2. http://www.sveopoduzetnistvu.com/index.php?main=clanak&id=247
3. http://www.sveopoduzetnistvu.com/index.php?main=clanak&id=248