Najprije u Carnegie Hallu, zatim u Lisinskom
Moćnim glasom Lela je pjevala svoje skladbe, za koje je napisala i tekstove. I onda je došao onaj dio koji nije izveden u New Yorku…
Tekst: Igor Čatić
Foto: Dani Blu
Za svakog glazbenika, nastupiti u New Yorku, u glasovitoj dvorani Carnegie Hall, možda je i najviše javno priznanje uspješnosti. Autorski program Lele Kaplowitz TO ONE stigao je i u Zagreb. Bio je to trijumf obitelji Kaplowitz, izvrsno producirani šou koji je sniman za potrebe audio i video snimke. Stoga je razumljivo oduševljenje zagrebačke publike, nastupa koji je bio bogatiji od onog u Carnegie Hallu. Što s tim ima misao o virtualnim novinarima i živim tekstopiscima?
„S novim albumom To One (izdavač PARMA Recordings), jazz vokalistkinja Lela Kaplowitz, rođena u Hrvatskoj, obilježava njezino prvo pojavljivanje u DCINY Artist Series programu glazbe. L. Kaplowitz, je vokalni improvizator, aktivno snima, nastupa i podučava diljem Europe i SAD-a. Ovaj koncert obilježava njezin debi u Carnegie Hallu, rujna 2019.“ Tako je najavljen koncert u CH-u.
Puna Mala dvorana u Lisinskom, 16. veljače 2020. oduševljeno je pozdravila prošireni program u odnosu na onaj u New Yorku. Lela je program započela uz sastav u kojem su bili glazbenici: Joe Kaplowitz, orgulje/el. klavir, Elvis Penava, el. i acc. gitara, Vladimir Samardžić, bas i Dado Marinković, bubnjevi. Moćnim glasom Lela je pjevala svoje skladbe, za koje je napisala i tekstove. I onda je došao onaj dio koji nije izveden u New Yorku. Neke skladbe i uz violinsku pratnju njezine kćeri, 14-godišnje Lucie. Koja je kasnije pokazala svoje sposobnosti i u plesanju stepa te kao prateći vokal. Sada imamo prvorazrednu jazzističku obitelj Kaplowitz.
Slijedio je dio u kojem su nastupili kao suradnici i solisti: Marko First, violina, Davor Križić, truba i udarkaljaš Hrvoje Rupčić. Jedna od najdojmljivijih skladbi bila je Sisters koju je Lela izvela s vokalisticom Valerijom Nikolovskom.
Svi glazbenici dali su zapažen doprinos. Ovom prilikom istaknuo bih sve boljeg gitaristu E. Penavu, uvijek dojmljivog H. Rupčića i bubnjara D. Martinovića.
No posebno iznenađenje bila je posljednja skladba 300 Years of Silence, uz sudjelovanje Udruge Sinovi monarhije. Na kraju te točke kada su se ispred podija našli seljaci s vilama i grabljama, a jedan seljak odnio zvijezdu večeri na rukama iz dvorane, ljubitelji vokalnog jazza svojim odobravanjem, naprosto su eksplodirali. Bila je to jazzistička večer za pamćenje.
Odakle misao koja se pojavila tijekom koncerta, o uspješnim prividnim, dakle virtualnim novinarima i živim tekstopiscima, poput autora. Zahvaljujući ovom portalu i njegovom uredniku koji mi je ponudio da prikažem jedan od Lelinih CD-ova, počeo sam pratiti dostignuća obitelji Kaplowitz. Sada djevojku, upoznao sam tada djevojčicu Luciu. Jednom sam zgodom napisao da je najbolja odluka obitelji bila, da su došli u Zagreb. Joe je sada istaknuti član Jazz orkestra HRT-a, ne samo kao svirač. A glazbena obitelj Kaplowitz sada broji tri člana. To bi prividni novinar ipak teško povezao.