Najprije u Carnegie Hallu, zatim u Lisinskom

Najprije u Carnegie Hallu, zatim u Lisinskom

Moćnim glasom Lela je pjevala svoje skladbe, za koje je napisala i tekstove. I onda je došao onaj dio koji nije izveden u New Yorku…

Tekst: Igor Čatić
Foto: Dani Blu

Za svakog glazbenika, nastupiti u New Yorku, u glasovitoj dvorani Carnegie Hall, možda je i najviše javno priznanje uspješnosti. Autorski program Lele Kaplowitz TO ONE stigao je i u Zagreb. Bio je to trijumf obitelji Kaplowitz, izvrsno producirani šou koji je sniman za potrebe audio i video snimke. Stoga je razumljivo oduševljenje zagrebačke publike, nastupa koji je bio bogatiji od onog u Carnegie Hallu. Što s tim ima misao o virtualnim novinarima i živim tekstopiscima?

„S novim albumom To One (izdavač PARMA Recordings), jazz vokalistkinja Lela Kaplowitz, rođena u Hrvatskoj, obilježava njezino prvo pojavljivanje u DCINY Artist Series programu glazbe. L. Kaplowitz, je vokalni improvizator, aktivno snima, nastupa i podučava diljem Europe i SAD-a. Ovaj koncert obilježava njezin debi u Carnegie Hallu, rujna 2019.“ Tako je najavljen koncert u CH-u.

Puna Mala dvorana u Lisinskom, 16. veljače 2020. oduševljeno je pozdravila prošireni program u odnosu na onaj u New Yorku. Lela je program započela uz sastav u kojem su bili glazbenici: Joe Kaplowitz, orgulje/el. klavir, Elvis Penava, el. i acc. gitara, Vladimir Samardžić, bas i Dado Marinković, bubnjevi. Moćnim glasom Lela je pjevala svoje skladbe, za koje je napisala i tekstove. I onda je došao onaj dio koji nije izveden u New Yorku. Neke skladbe i uz violinsku pratnju njezine kćeri, 14-godišnje Lucie. Koja je kasnije pokazala svoje sposobnosti i u plesanju stepa te kao prateći vokal. Sada imamo prvorazrednu jazzističku obitelj Kaplowitz.

Slijedio je dio u kojem su nastupili kao suradnici i solisti: Marko First, violina, Davor Križić, truba i udarkaljaš Hrvoje Rupčić. Jedna od najdojmljivijih skladbi bila je Sisters koju je Lela izvela s vokalisticom Valerijom Nikolovskom.

Svi glazbenici dali su zapažen doprinos. Ovom prilikom istaknuo bih sve boljeg gitaristu E. Penavu, uvijek dojmljivog H. Rupčića i bubnjara D. Martinovića.

No posebno iznenađenje bila je posljednja skladba 300 Years of Silence, uz sudjelovanje Udruge Sinovi monarhije. Na kraju te točke kada su se ispred podija našli seljaci s vilama i grabljama, a jedan seljak odnio zvijezdu večeri na rukama iz dvorane, ljubitelji vokalnog jazza svojim odobravanjem, naprosto su eksplodirali. Bila je to jazzistička večer za pamćenje.

S nastupa u Lisinskom (Foto: Mario Kociper)

Odakle misao koja se pojavila tijekom koncerta, o uspješnim prividnim, dakle virtualnim novinarima i živim tekstopiscima, poput autora. Zahvaljujući ovom portalu i njegovom uredniku koji mi je ponudio da prikažem jedan od Lelinih CD-ova, počeo sam pratiti dostignuća obitelji Kaplowitz. Sada djevojku, upoznao sam tada djevojčicu Luciu. Jednom sam zgodom napisao da je najbolja odluka obitelji bila, da su došli u Zagreb. Joe je sada istaknuti član Jazz orkestra HRT-a, ne samo kao svirač. A glazbena obitelj Kaplowitz sada broji tri člana. To bi prividni novinar ipak teško povezao.