Najbolje je da se za odvoz smeća uvedu bespilotne letjelice

Ma kakva (kopnena) vozila na vodik…, idemo odmah na letjelice!

Dr.-Ing. Viktor Simončič

(Naslovna fotografija: S. Hermann, F. Richter / Pixabay)

Život je zaista jednostavan, ali ljudi inzistiraju na tome da ga zakompliciraju. (Konfucije)

Priznajem, polako više ne razumijem svijet (gospodarenja s otpadom) u kome živim. Kao da postoje dva svijeta. Svijet realnog sektora, u kome se vodi svakodnevna bitka za preživljavanje i svijet onih iz nadgradnje, koji žive na račun realnog sektora i život žive preko kataloga.

Dobio sam zaključke s jučer održanog savjetovanja “Otpad 2022.” Jednog od gotovo dnevnih savjetovanja na temu otpada. Savjetovanja baš nekima dobro idu. Sudionici gotovo isti. Uglavnom oni koji život žive preko kataloga.

Glavna tema konferencije bila su komunalna vozila na alternativna goriva. Još jedna varijacija cijepanja dlake po dužini oko prikupljanja otpada na izvoru. Nakon varijacije na temu spremnika i vrećica, sada i varijacije na temu vozila. Oni koji žive život iz kataloga, u svom katalogu ne vide da nemamo kamo s prikupljenim otpadom, jer nemamo (dovoljno) sortirnica i kompostana. Niti mogućnost iskorištavanja termičkog potencijala otpada koji se ne može ili se ne isplati materijalno oporabiti.

Nedostatak komunalnih vozila na vodik

Rasprave mi sliče na pripremu ručka, kada se brine oko izgleda posuđa, a da nema ni štednjaka niti namirnica. Mi krenuli od porculanske šalice za kavu, jer smo je vidjeli na ručku kod susjeda. Nismo vidjeli kako je susjed došao do porculanske šalice i pozlaćene žličice. To što vidimo je najčešće samo privid, ako nemamo sposobnost kritičkog pristupa problemima. https://zg-magazin.com.hr/gdje-ce-zavrsiti-nedavno-nabavljene-kante-za-otpad/

Iz zaključaka sam saznao, kako „alternativna goriva nemaju alternativu. Investicija u električna vozila u početku je veća, ali je isplativa s vremenom i kako građane treba educirati o svim prednostima takvih vozila.“ i kako su „razlike u cijeni između električnih i fosilnih vozila su sve manje – električna vozila su sve jeftinija, a fosilna sve skuplja… kako su električna vozila jeftinija za održavanje i znatno ugodnija za korištenje, ali i da ih mora pratiti kvalitetna infrastruktura.

Naravno da je bilo govora i o vodiku i kako je „vodik trenutno na dugom štapu, ali pouzdaniji je i sigurniji kao energent“ … kako je „trenutno teško pronaći komunalno vozilo na vodik, no u budućnosti će to biti drugačije“ i kako su „električna vozila samo prijelazna vozila na putu od fosilnih do vodikovih vozila.“

Smislenost odvojenog prikupljanja otpada

Slažem se. Istina je sve što je zaključeno. Jednom, tamo daleko, alternativna goriva neće imati alternative. Dogodit će se i da električna vozila postanu jeftinija, a da bi nam se mogao dogoditi i vodik, budući da su električna vozila samo prijelazna vozila na putu od fosilnih prema vodiku. Pitanje je samo gdje i kada će se to dogoditi.

Naravno da je onima koji život žive preko kataloga bliža ideja oko vodika od pomisli, kako nema smisla odvojeno prikupljati otpad ako se ne oporabi. Ovdje neću otvarati temu oko smislenosti odvojenog prikupljanja kada postoji Tehnixova sortirnica MO-BO-TO. Pomoću koje se iz mješovitog otpada mogu dobiti sve one frakcije koje se mogu i/ili koje se isplati materijalno oporabiti.

Ne znam u kakvoj je korelaciji vodik s izjavom, „da većina komunalaca trenutno vozi stara vozila i da je prijelaz na alternativna goriva nova industrijska revolucija“. Suvislim mi se čini inicijativa, da dok ne dođe vodik „Fond sufinancira polovna vozila koja su klimatski neutralnija“. Logičan zaključak, jer stari kamion na fosilna goriva troši barem dva puta više goriva on novog vozila.

Ideje blizu maštanjima na papiru, ali daleko od realnosti

Taj prijedlog bi trebalo usvojiti i za osobno vozila, pa da se umjesto sufinanciranja par električnih automobila, sufinancira zamjena prastarih auta, iz u prosjeku 13 godina starog voznog parka, za nova vozila. Nisam uvjeren „kako bi komunalci trebali testirati ponudu vozila na alternativni pogon u stvarnim uvjetima u kakvim će se koristiti“. Ta iskustva postoje. Načelno, komunalno električno vozilo može prevoziti za nekih 1 – 1,5 tona manje otpada, jer toliko teži baterija i da uglavnom ima smisla samo tamo gdje netko sam proizvodi „alternativnu“ električnu energiju.

Ne vjerujem u rezultate Komunalove ankete o voznom parku hrvatskih komunalnih tvrtki, „koji su pokazali da više od 80% komunalnih tvrtki koristi isključivo vozila na fosilni pogon“. Taj postotak je vjerojatno na 99 %. Istinski me obradovao rezultat ankete, prema kome su svi ispitanici, oni koji život žive s nogama na zemlji, a ne preko kataloga, „izrazili stav da Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i dalje treba sufinancirati nabavu vozila na fosilna goriva.“ Znaju oni da je vodik blizak u nekom zagrebačkom uredu, ali jako, jako daleko na terenu.

I u Zagrebu bi mogao porasti broj divljih odlagališta

Poučen jednim davnim bečkim iskustvom, nisam siguran da li dijelim optimizam predstavnika zagrebačke Čistoće, koji je komentirao prve rezultate novog sustava gospodarenja otpadom u Zagrebu, kako je „prema prvim procjenama, u zadnjih 10 dana za 50 % smanjena količina miješanog komunalnog otpada, i kako će to sigurno pratiti veće količine odvojeno prikupljene plastike i papira“.

Da se ne dogodi da počne cvjetati niz malih divljih odlagališta, a da željena čistoća odvojenih frakcija ne počne bivati sve manja?

Prošli tjedan sam bio na 25. tradicionalnom skupu u Sloveniji. Govorilo se o ponovno o otpadu. Kada se govorilo o prikupljanju otpada, prvi puta je kao inovacija spomenuto da negdje u Skandinaviji počinju uvoditi spremnike s četiri odvojene komore, za četiri vrste otpada. Čini mi se, da sam vidio i posebno vozilo, u koje bi se, naslućujem odjednom, mogao isprazniti četvero komorni spremnik. Onako, četiri u jedan.

Ne zaostajemo za Skandinavijom

Zamišljam, da je to vozilo još na vodik. Načuo sam da izgleda ne kasnimo za Skandinavcima i da je prva nabavka četvero komornih spremnika krenula i kod nas. Uskoro bi, u kuhinji, mogli uz porculanske šalice za kavu imati i zdjelicu za kompot. Ma tko će s nama! Kad bi Skandinavci znali za MO-BO-TO pitanje je da li im niti tri u jedan ne bi bio neracionalan.

Inače, što se tiče težnje za novitetima, čije uvođenje mi kod nas liči na ono „pileta u čizmama“, čudi me da nitko od katalogaša nije spomenuo ulogu vozila bez šofera, kada ćemo uskoro imati samovozni taksi ili bespilotne letjelice (eng. dronove). To s dronovima mi se nekako najviše „pari“, kako bi rekli Dalmatinci, s našim potrebama.

A da katalogaši ipak virnu prema realnom životu?