Na začelju EU-a smo zbog odluka od jučer

Na začelju EU-a smo zbog odluka od jučer

Zbog današnjih se bojim onoga sutra

(Foto: Ulazna tabla sa strane nekadašnjeg ulaza uz Kupu u Rafineriju nafte Sisak / stanje 2021.)

Rat odavno nije izgovor za nazadovanje. Još 2008. smo bili ispred mnogih, koji su ispred nas. Među članicama EU-a svi osim Bugarske. Ali ne zadugo. Bugarska je po GDP-u po stanovniku prije 30 godina bila skoro 15 puta siromašnija od nas!

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Nijedna pahuljica u lavini se ne osjeća odgovornom. (Roy L. Hunt)

Viktor Simončič

Na Facebook grupi »Svijet energije« potaknuta je rasprava oko novih dobavnih ruta za plin. Rasprava o budućnosti. Zamišljam kako bi izgledala mapa plinovoda da je prije 25 godina bio realiziran projekt LNG-a na kopnu, pripreman za vrijeme Jugoslavije. Umjesto današnjih nekih 2,5 milijarde kubika plina godišnje, projekt je trebao pokriti kapacitet od milijardi kubika Nešto kasnije pripremani projekt trebao je osigurati 15 milijardi kubika plina (Adriaplin).

Još 1990. bilo je samo pitanje lokacije terminala: Kopar ili Krk, a 1991. je prevladala odluka za Krk. Vodio sam komisiju Vlade za ocjenu utjecaja velikih termoenergetskih objekata na okoliš te smo 1994. došli pred izdavanje lokacijske dozvole za terminal.

Investitori su trebale biti velike kompanije: INA, OMW, Petrol, kompanije Mađarske, Češke, mislim i ENI (?). Investicija u terminal i brodove teška preko milijarde US$, a tri broda za prijevoz bi gradili u našim brodogradilištima… Imali smo podršku lokalnog stanovništva. Omišljani su tražili još samo da ih primi tadašnji premijer Valentić i da im da i usmene garancije kao će biti ispunjeni svi okolišni i ini uvjeti. Uživao je veliko povjerenje. Bilo je to prije više od 25 godina, a ugrađeni čip o brizi za opće dobro, ugrađen u ona vremena, još je funkcionirao. Nije mi nije bilo jasno zašto to nije htio učiniti? Pitao sam se zbog kojeg ili čijeg interesa? Bio sam naivan. Neki su znali i tada, a meni nije jasno još niti danas.

Što je s investicijama u INA-u?

Ovih dana je modernizirana Rafinerija nafte u Pančevu (NIS). Dubinskom preradom smanjuje se količina lož ulja i mazuta, a povećava udio goriva. Ta investicijama je između drugih bila obećana kada smo INA-u gotovo poklonili MOL-u. Nije čak bio problem novca za kojeg je MOL kupio INA-u. Dio INA-e se mogao i pokloniti da se INA razvila u kompaniju kakva je obećana.

(Foto: www.ina.hr)

Kako je premijer Plenković prije tri godine obećao kako INA ide u naše ruke, zašto bi u MOL-u bili ludi sada krenuti u modernizaciju Riječke rafinerije. Ili tu postoji neke druga kvaka? Projekt dubinske prerade košta preko pola milijarde eura. Možda se MOL odluči na prodaju, a možda čak i da nam pokloni ostatke INA-e, jer su perspektive naftnog poslovanja dosta tmurne, a okolišni zahtjevi sve veći. Gotovo cinično su zvučale nedavne izjave ministra energetike Ćorića kako je logično da se zatvara sisačka rafinerija jer nije modernizirana.

Bojim se da za 10 godina istu sudbinu čeka i riječku rafineriju. I tamo se kasni s modernizacijom na sisački način. Kao da se namjerno oteže, pa će se i tamo za koju godinu objasniti kako se više ne isplati ulagati. Osim toga, vjerujem da MOL zna da bi troškovi čišćenje zagađenih lokacija INA-e mogli biti veći od vrijednosti tvrtke. Eto prilike da sada za skuplje kupimo ostatke.

Namjerno gašenje Rafinerije nafte Sisak

Nebrigu oko modrenizacije INA-e uspoređujem s brigom da se modernizira rafinerija u Bosanskom Brodu. Čak je bivša Predsjednica putovala u Rusiju zbog toga. Svi su uprli da se tamo dovede plin. Da su pokazali barem djelić brige za Sisak, kao za Bosanki Brod, sisačka rafinerija bi još uvijek radila. Rafinerija nafte Sisak, koja je imala i te kakvu perspektivu, je ugašena namjerno. Radi podilaženja što mađarskom što riječkom lobiju. Riječani su imali jače političare. Da samo znate kako me kao bivšeg naftaša to boli.

Riječani, trgnite se! Nije se stalo na Sisku. Za opstanak riječke rafinerije trebalo bi pod hitno investirati u sličnu modernizaciju, kao u Pančevu. Investicija od dobrih pola milijarde eura, s rokom izgradnje od 4 – 5 godina. Koje tržište će čekati toliko? Za koje tržište će proizvoditi modernizirana riječka rafinerija? Da bi prodali robu morate imati i prodajno mjesto, a INA ih ima sve manje. Slovenski Petrol kupio je od Croduxa lanac od 91 benzinske crpke i skladišta u Zadru i Omišlju, pa u Hrvatskoj sada ima 201 benzinsku crpku, a INA 396. Ostali nekih 100. U području na kojem INA ima interes prodavati goriva Petrol ima 601 benzinsku crpku, Ina 518, a NIS 409.

Po nekoj logici à la dobra domaćica pitam se čija će goriva prodavati Petrol? Ona koja su im najdostupnija i naravno najjeftinija. Iz Rijeke? Pa i iz Rijeke, ali zbog troškova transporta u dosta ograničenom krugu od možda samo nekih 100 km. Da će NIS prodavati svoja goriva na svojim pumpama, pa i na našima, gdje će zbog blizine i jeftinijih troškova proizvodnje biti konkurentniji, nema sumnje.

Koja goriva će kupovati INA za svoje crpke? Iz Rijeke, do udaljenosti na kojoj će zbog troškova transporta i za INA-ine crpke biti jeftinije kupovati gorivo iz Pančeva, iz Mađarske, i možda u nekom budućem vremenu, za sada zaustavljene (?) ali još moguće modernizirane, iz rafinerije u Bosankom Brodu. Čuli smo kako nam je pojašnjeno da se bolje isplati našu naftu iz okolice Siska slati na preradu u Mađarsku, nego u Rijeku. Takvo nam je pojašnjenje dao ministar Ćorić, a istu logiku mirno možemo očekivati uskoro i kod plasmana goriva.

Živimo na posljedicama dobrih i loših odluka od ranije

Sjetio sam se jednog poučka kako je danas jučer od sutra. Pojednostavljeno, danas živimo na posljedicama dobrih i loših odluka od jučer, a sutra ćemo živjeti na posljedicama odluka koje donosimo danas. Kakve odluke smo donosili kada smo od nekada najnaprednije države Srednje i Istočne Europe došli na začelje? Odluke koje donosimo danas izazivaju strah za sutra.

Rat odavno nije izgovor za nazadovanje. Još 2008. smo bili ispred mnogih, koji su ispred nas. Među članicama EU-a svi osim Bugarske, a i njihov ukupni GDP je danas veći od našeg. Manji im je GDP po stanovniku, jer ih ima više. Ali ne zadugo.

Vjerovali ili ne: Bugarska je po GDP-u po stanovniku prije 30 godina bila skoro 15 puta siromašnija od nas! Bili su ispod 230 $ po glavi, a mi na 4000. Danas su blizu 10.000, a mi na nekih 15.000. Možda naših 15.000 i nema veza s odlukom Valentićeve vlade oko LNG-a, prodaje INA-e, slanjem naše nafte na preradu u Mađarsku. Ili možda ipak ima…?

Komentiraj

*