Na valovima sudbine radiolektronike u Hrvatskoj (1942. – 2014.)

Naši mladi ne znaju, a stariji su zaboravili da je Hrvatska pred tridesetak godina imala elektroničku industriju koja je po vrijednosti i tehničkoj razini svojih proizvoda bila u svjetskom vrhu. Kako je ta industrija nastala, kako se razvijala i kroz kakve je razarajuće procese prolazila da bi danas ostala samo na nekoliko proizvođača, piše Mirko Kuljiš u svojoj knjizi

U Hrvatskoj gospodarskoj komori-Zagreb, u petak, 10. travnja 2015. održana je promocija knjige Mirka Kuljiša Na valovima sudbine radioelektronike u Hrvatskoj (1942. – 2014.). Autor je nakon iznimne radne karijere koju je završio kao direktor RIZ-a i odlaska u mirovinu davne 1982. godine odlučio 2009. godine napisati knjigu o razvoju hrvatske elektronike. Knjigu je napisao na temelju svojih sjećanja, ali je zamolio i niz eminentnih stručnjaka, sveučilišnih profesora, direktora, svojih prijatelja, sudionika tog vremena u kojem se stvarala hrvatska radioelektronika i telekomunikacija da mu pomognu svojim prilozima.

Sve značajne tvornice vezane su uz imena snažnih osoba koje su bile na njihovom čelu. Među njima M. Kuljiš ima značajno mjesto. Na kraju, nakon umirovljenja s posebnim bolom gledao je propadanje i stečajeve tvornica koje su nekada ostvarivale vrhunske rezultate i ukupno u Hrvatskoj zapošljavale gotovo 15.000 radnika

Ova knjiga koja govori o stvaranju naše industrije dolazi u vrijeme u kojem je naša nekadašnja industrija više nego prepolovljena i u velikoj mjeri uništena. A Zagreb koji je nekada bio značajan industrijski grad i znanstveno središte sustavno se godinama pretvara u veliki „Hreljić“, veliko sajmište u kojem se grade samo trgovački centri, pretvorio se u grad koji sve manje proizvodi i izvozi, a sve više uvozi.

Mirko Kuljiš je tijekom 40 godina rada prolazio kroz različite faze svog života – od rodnog Splita, ratnog puta u partizanima, Lenjingrada, Beograda, Splita do Zagreba. Obavljao je mnoge različite zadatke, od borca telegrafista do osobnog radiotelegrafista komandanta armije u partizanima, od studiranja u SSSR-u, u Lenjingradu do Tehničkog fakulteta u Zagrebu i specijalizacije u Birminghamu, od običnog razvojnog inženjera, rukovoditelja razvojnog odjela u Brodarskom institutu u Zagrebu do najodgovornije funkcije generalnog direktora RIZ-a. Ali je na svim poslovima bio vezan uz inženjersku struku, uz radio-elektroniku, koja je ostala njegova velika ljubav i kojoj je posvetio cijeli svoj radni vijek. I na svim tim poslovima ostavio je svoj trag u novim tehničkim rješenjima, novim proizvodima i novim tvornicama.

S posebnom toplinom, pun emocija sjeća se svoje uloge u osnivanju Odsjeka slabe struje na Srednjoj tehničkoj školi u Splitu, 1954. godine čime je započeo razvoj elektronike u Splitu. S velikim poštovanjem sjeća se velikih, a sada već zaboravljenih imena ljudi koji su svojom snažnom osobnošću, entuzijazmom i velikim znanjem i pravim vizionarstvom gradili najveće naše tvornice elektroničke industrije, od kojih su najveće Digitron iz Buja, Tesla, RIZ sa svojim mnogobrojnim tvornicama od poluvodiča do televizora, do Končarevih tvornica koje se bave elektronikom. Sve značajne tvornice vezane su uz imena snažnih osoba koje su bile na njihovom čelu. Među tim velikim osobama Mirko Kuljiš ima značajno mjesto. Na kraju, nakon umirovljenja s posebnim bolom gledao je propadanje i stečajeve tvornica koje su nekada ostvarivale vrhunske rezultate i ukupno u Hrvatskoj zapošljavale gotovo 15.000 radnika.

Promocija te vrijedne knjige od 600 stranice u Komori je okupila na jednom mjestu veliki broj ljudi iz industrije i znanosti, okupila je ljude koji razumiju što je to gospodarstvo, koji razumiju industriju. Takvih ljudi ima sve manje, jer u našem društvu dominiraju ljudi koji o industriji ne znaju ništa i to je jedan od razloga što je Hrvatska još uvijek u krizi.

Na predstavljanju knjige mnogobrojni sveučilišni profesori, stručnjaci, suradnici i prijatelji rekli su mnogo lijepih riječi o knjizi, o vremenu koje knjiga opisuje i o samom autoru.

A ja sam istaknuo pet razloga zbog kojih bi svi trebali pročitati ovu vrijednu knjigu.

Prvo – to je dobra knjiga.

To je dobro napisana knjiga, tečnim, razumljivim, zanimljivim stilom. To je knjiga kojoj se vjeruje, jer je napisana na temelju bogatog životnog iskustva autora. Ta knjiga nije napisana na način kako se danas pišu knjige – autor sjedi u sobi pred računalom, pije kavicu sa šlagom ili cuga gemište, surfa internetom, gleda kroz prozor i zamišlja si kako to izgleda život tamo negdje daleko gdje nije nikada bio. Mirko Kuljiš je proživio sve o čemu piše.

Drugo – to je povijesna knjiga.

Ozbiljni narodi znaju da je „historia est magistra vitae“, povijest učiteljica života i zato imaju mnogo knjiga o svojoj povijesti. Danas naši mladi ne znaju, a stariji su već zaboravili da je Hrvatska pred tridesetak godina imala elektroničku industriju koja je po vrijednosti i tehničkoj razini svojih proizvoda bila u svjetskom vrhu. Kako je ta industrija nastala, kako se razvijala tijekom više od 50 godina i kroz kakve je razarajuće procese prolazila da bi danas ostala samo na nekoliko proizvođača, o tome piše Mirko Kuljiš u svojoj knjizi. Ali ta knjiga povezuje povijest sa sadašnjošću i budućnošću, jer na kraju knjige optimistično piše o našim poduzetnicima koji stvaraju novu, visoko tehnološku industriju, rastu i razvijaju se, izvoze i zapošljavaju. Pokazuju da ponovno imamo ljude koji znaju, hoće i mogu. A Mirko posebno ističe nove ideje koje bi trebale ponovno pokrenuti razvoj industrije.

Treće – to je duboko osobna knjiga.

Mirko Kuljiš u uvodu knjige piše: „To je još jedna avantura, inventura sjećanja na moj put kroz radioelektroniku, na ljude, kolege, događaje i društvene okolnosti u kojima se živjelo, stvaralo, borilo, uživalo i umiralo“.

To je priča o graditeljima industrije, priča čovjeka koji je zajedno s mnogim drugim inženjerima, tehničarima i radnicima, poznatima i nepoznatima gradio našu elektroničku industriju. Renesansa je bila ponosna na svoje graditelje katedrala, a naše vrijeme može biti ponosno na nas, graditelje strojeva.

Mirko je objasnio i zašto je napisao tu knjigu: „Upitao sam se zašto su svećenici pisali knjige od pamtivijeka. Oni nisu sigurno brinuli o budućim čitateljima. Oni su vršili svoje poslanje, štovanjem djela onih o kojima su pisali. Tako razmišljajući pronašao sam motiv za pisanje ove knjige“.

Gospodin Kuljiš je napisao knjigu zato, jer smatra da je to njegovo poslanje, da ju je jednostavno trebao napisati, iz poštovanja prema ljudima s kojima je surađivao, ponosan na rezultate koje su zajednički ostvarili. I nakon mnogo godina sjeća se mnogih svojih suradnika, od vrhunskih znanstvenika do običnih, vrijednih radnika u proizvodnji.

Četvrto – to je inspirativna knjiga.

To je knjiga koja svojom pričom može inspirirati mlade ljude da se bave tehnikom, da zavole razvoj proizvoda, da krenu na inženjerski put kojim su kročili mnogi naši velikani koji su gradili našu industriju i našu znanost, naš RIZ, KONČAR, TESLU, PLIVU, PODRAVKU i ostala naša značajna poduzeća.

Peto – to je knjiga koju je napisao dobar čovjek.

Mirko Kuljiš je cijeli svoj vijek bio pun optimizma, vjere u znanje i sposobnosti naših stručnjaka. Iako je u životu proživio mnogo teških trenutaka, doživio mnoge nepravde, u njemu nema zločestoće, on u ljudima ističe njihove dobre strane. A preko ružnih događaja i lošeg ponašanja mnogih ljudi prelazi svjestan da to u konačnici i nije jako važno. Važno je ono dobro što su ljudi napravili, što su postigli i tome posvećuje ovu knjigu.

I Mirko i ja vjerujemo da poslije nas ostaje samo ono što smo u svom životu napravili, koliko smo znanja, dobrote i ljubavi drugima prenijeli. Po tome će nas drugi pamtiti i poštovati. To je jedino važno.

Zato smatram da trebate pročitajte ovu knjigu, jer ta knjiga to zaslužuje.

mr. sc. Marijan Ožanić