Na današnji dan umro Vladko Maček

(Foto: Wikipedija)

Smatrajući da će pobjedom savezničkih snaga HSS preuzeti vlast u Hrvatskoj, zauzimao se za »politiku čekanja« odbijajući suradnju i s partizanima i s ustašama. Kako bi ga spriječile u političkom djelovanju, vlasti NDH zatvorile su ga u listopadu 1941. u koncentracijski logor Jasenovac, a od ožujka 1942. bio je u kućnome pritvoru

1945. – Kod Bleiburga u Austriji započela predaja snaga Nezavisne Države Hrvatske. Početkom svibnja 1945. veći dio oružanih snaga NDH (ustaške i domobranske postrojbe) počeo se povlačiti prema austrijskoj granici u namjeri da se predaju zapadnim savezničkim snagama. Na tome ih je putu pratilo mnoštvo civilnoga stanovništva, koje je bježalo uglavnom iz straha od dolaska partizanskih jedinica. Smjer njihova kretanja bio je Celje, Slovenj Gradec, Dravograd, slovensko-austrijska granica, Bleiburg, gdje su se trebali predati britanskim snagama.

Ispred Bleiburga zaustavila ih je britanska vojska, a uskoro potom opkolile su ih postrojbe Jugoslavenske armije. Pregovore s britanskim generalom Patrickom Scottom o predaji vodili su 15. svibnja u dvorcu Thurn-Valsassina general Ivo Herenčić i pukovnik Danijel Crljen, a ishod im je bio predavanje oružja pred Jugoslavenskom armijom.

Među poraženim snagama s područja Jugoslavije, uz Hrvate bili su još i slovenski domobrani te srpski i crnogorski četnici.

Po navodnom isteku roka za predaju, jugoslavenska vojska otvorila je vatru po hrvatskim opkoljenim vojnicima, ali i civilima. Prema izvješćima jugoslavenskih jedinica 15. i 16. svibnja kraj Bleiburga predalo se 95 000 vojnika bez civila. Dio zarobljenika pobijen je blizu Dravograda, Maribora i u drugim slovenskim mjestima. O broju poginulih u bleiburškoj tragediji još se i danas daju različite procjene. Pred preživjelima su bili dugi »marševi smrti«, poznati u literaturi kao križni put.

1964. – U Washingtonu umro dr. Vladimir »Vladko« Maček, hrvatski pravnik i političar (Jastrebarsko, 20. 7. 1879 – Washington, 15. 5. 1964). God. 1903. stekao doktorat prava u Zagrebu. Član je Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS) od osnutka. Kao časnik sudjelovao u I. svjetskom ratu, a nakon rata preselio se u Zagreb, gdje je bio bliski suradnik Stjepana Radića. Početkom 1925., nakon odluke S. Radića o priključenju Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) Seljačkoj internacionali u Moskvi bio je uhićen zajedno s ostalim članovima stranačkoga vodstva. Nakon promjene političkog usmjerenja HRSS-a i preimenovanja u Hrvatsku seljačku stranku (HSS) te ulaska u zajedničku vladu s radikalima, u srpnju 1925. bio je pušten iz zatvora.

Nakon smrti S. Radića (1928) bio je postavljen za predsjednika HSS-a i ujedno supredsjednika (sa Svetozarom Pribićevićem) Seljačko-demokratske koalicije. U početku je prihvatio uvođenje diktature, misleći da ona može voditi rješenju hrvatskoga pitanja, no ubrzo je postao njezin kritičar. U studenome 1932. dao je konačan oblik tzv. Zagrebačkim punktacijama, kojima je oštro osuđen kraljev apsolutizam i hegemonija Srbije te zatraženo preuređenje države na načelima složene državne zajednice bez prevlasti jednog ili više njezinih dijelova nad ostalima. Zbog toga je bio uhićen u siječnju 1933. i osuđen na tri godine zatvora, iz kojeg je pušten potkraj 1934. amnestijom kneza Pavla Karađorđevića.

Jedno od njegovih temeljnih političkih stajališta bilo je da se postojeća višenacionalna država, izložena srbijanskoj prevlasti, mora preustrojiti, ako želi opstati. Kako bi riješio hrvatsko pitanje u Kraljevini Jugoslaviji, ušao je u pregovore s premijerom Dragišom Cvetkovićem te s njime 26. 8. 1939. sklopio sporazum kojim je osnovana Banovina Hrvatska.

Smatrajući da će pobjedom savezničkih snaga HSS preuzeti vlast u Hrvatskoj, zauzimao se za »politiku čekanja« odbijajući suradnju i s partizanima i s ustašama. Kako bi ga spriječile u političkom djelovanju, vlasti NDH zatvorile su ga u listopadu 1941. u koncentracijski logor Jasenovac, a od ožujka 1942. bio je u kućnome pritvoru na imanju u Kupincu. U lipnju 1945. otišao je u emigraciju, isprva u Francusku (Reims, Pariz), a 1947. u SAD (Washington). Ondje je bio jedan od suosnivača (1947) Međunarodne seljačke unije u kojoj su se nalazili prvaci predratnih seljačkih stranaka.

U inozemstvu je uspio očuvati HSS (stranka je u domovini prestala djelovati). Zastupao je ideju da bi Jugoslaviju trebalo urediti u duhu sporazumijevanja iz 1939., a od 1956. isticao je misao da bi jugoslavensku zajednicu valjalo preustrojiti na konfederalnom načelu. Napisao je memoare U borbi za slobodu. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u domovinu i 15. 5. 1996. položeni na zagrebačkom groblju Mirogoj.

1988. – Jugoslavija: Uza suradnju Međunarodnog monetarnog fonda pokrenut je posljednji pokušaj gospodarske reforme, koja nije uspjela zbog nespremnosti na vrlo restriktivnu monetarnu politiku. Slijedeće godine godišnja stopa inflacije doseže gotovo 1000 %.

1928. – Mickey Mouse, jedan od najprepoznatljivijih i najuspješnijih crtanih i strip junaka na svijetu, doživio je premijeru u animiranom filmu Plane Crazy 1928. godine. Walt Disney i Ub Iwerks malog humanoidnog miša stvorili su kao zamjenu za lik Oswald the Lucky Rabbita. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja s mačkama, psima, kravama, konjima i žabama, Iwerks je došao na ideju miša, nacrtao nekoliko skica i pokazao ih Disneyu kojem se ideja svidjela. Prvo ime novog junaka bilo je Mortimer Mouse, ali uskoro je promijenjeno u Mickey.

Kompanija Walt Disney dan Mickeyevog »rođenja« smatra 18. studenoga 1928., kada se po prvi put prikazao animirani film Steamboat Willie u kojem je Miki imao glavnu ulogu, no crtana ikona se s posuđenim glasom samog stvoritelja po prvi put, već tada uz partnericu Minnie, pojavila u crtiću Plane Crazy u kojemu je pokušavao biti veliki avijatičar kao Charles Lindbergh.

1935. – Sovjetski Savez: U Moskvi puštena u promet prva linija podzemne željeznice, s iznimno bogato ukrašenim postajama; još se smatra jednom od najljepših na svijetu.

1940. – SAD: U trgovine dolaze prve najlonske čarape; samo četiri dana jedna prodana su dva milijuna parova. Odmah postaju pojam elegancije, ljepote, uglađenosti a ponajprije zavodljivosti i erotičnosti, ukratko snovi žena i muškaraca.

1945. -Jugoslavija: Jugoslavenski biskupi u posebnoj izjavi dali su lojalnost novoj jugoslavenskoj vlasti.

1966. – Kina: Vođa partije i države Mao Ce-tung okružnicom pokreće veliku Kulturnu revoluciju, koja bi se trebala proširiti na radnike i omladinu te raščistiti s ostacima građanskoga društva i birokratima u partiji; prednost pred industrijskim razum dobilo oblikovanje novoga čovjeka (jedna od metoda bilo bi povezivanje ručnog rada s umnim, npr. redovit rad u poljoprivredi ili tvornici); za tu namjenu tiskano je milijardu primjeraka Maove Crvene knjižice. Kulturna revolucija, koja je završila 1969. često je povezivanja s nasiljem.

1994. – Po prvi put obilježen Međunarodni dan obitelji, 15. svibnja. Međunarodni dan obitelji proglasili su Ujedinjeni narodi 1989. godine, a u svijetu je prvi put obilježen 15. 5. 1994. godine pod sloganom »Da obiteljski dan ne čine stvari nego srdačni odnosi roditelja i djece« kao odraz značaja što ga međunarodna zajednica pridaje obitelji kao temeljnoj jedinici društva. (zg-magazin)