Kada je umro, jedan drugi genij – Goethe, rekao je za njega: Nikad dosad nije postojao umjetnik tako nabujale snage, silovite volje i skrivene nježnosti
Dogodilo se na današnji dan, 26. ožujka:
1756. – Hrvatski sabor ograničio progon vještica. Kazneni postupak protiv vještica i čarobnjaka u našim su krajevima vodili sudovi slobodnih i kraljevskih gradova, županijski sudovi i vlastelinski sudovi pojedinih feudalaca. Godine 1740. Marija Terezija, premda je i sama vjerovala u postojanje vještica, izdala je opću naredbu za sve austrijske zemlje prema kojoj su sve izrečene presude protiv vještica i čarobnjaka morale biti podnesene njoj osobno na potvrdu.
Odredba međutim nije vrijedila u Hrvatskoj i Ugarskoj, pa je kraljica i za područje Hrvatske 1756. izdala odredbu sličnu onoj koja je već vrijedila za austrijske nasljedne zemlje. Tako su sudovi i dalje mogli voditi procese protiv vještica i čarobnjaka te donositi presude, ali se one nisu mogle izvršavati prije kraljičine potvrde.
Hrvatski sabor ovu je odluku ozakonio 26. ožujka 1756. člankom 6., a dvije godine kasnije Marija Terezija je donijela novu odluku prema kojoj sudovi u Hrvatskoj i Slavoniji više uopće nemaju pravo voditi procese protiv čarobnjaštva bez njezine posebne dozvole.
1888. – U Perastu rođen Pavao Butorac, hrvatski povjesničar i teološki pisac (umro 1966. godine). Studirao je u Zagrebu i bio kotorski biskup. Proučavao je povijest, povijest kulture i umjetnosti Boke kotorske i Dubrovnika. Bio je suradnik u časopisima Hrvatska prosvjeta i Narodna starina.
1713. – Velika Britanija i Španjolska sklapaju Madridski sporazum, koji je Britaniji omogućio prodaju robova u američkim španjolskim kolonijama, a europski učenjaci još su raspravljali o tome imaju li crnci uopće dušu.
1827. – U Beču umro Ludwig van Beethoven (rođen 16. ili 17. prosinca 1770. u Bonnu), genijalni njemački skladatelj i jedan od najvećih umjetnika u povijesti čovječanstva. Kao oduševljeni pristaša francuske revolucije odrazio je u svojoj glazbi duh nove epohe, oslobodivši je prvi put u povijesti društvene uvjetovanosti i izrazivši u njoj načelo umjetnosti kao izraza osobnosti i unutrašnjeg života. U Bonnu dolazi u doticaj sa starijom i suvremenom glazbom i književnošću i upisuje studij filozofije. Godine 1792., kad drugi put dolazi u Beč, studira kod Haydna, Salierija i drugih uglednih majstora te Beč više ne napušta.
Nije imao stalnog namještenja, međutim, preporukom svojih bonskih prijatelja, osobito grofa Waldsteina, ušao je u bečke aristokratske krugove gdje se u to doba mnogo muziciralo te ubrzo stekao priznanje kao vješt glazbenik. No, pijanistička ga karijera nije zanimala i on se, ohrabren ponudama nakladnika, sve više posvećuje skladanju. Do 1800. piše uglavnom djela za klavir – sonate do opusa 14, među njima i Patetičnu, i za druge raznovrsne komorne sastave. Tada počinje stvarati i simfonije, njih devet.
Godine 1804. izvodi se njegova Treća simfonija u Es-duru, prvotno nazvana Bonaparte, a potom Eroica. Sretan u svojoj umjetnosti Beethoven vjeruje da će se i njegov privatni život promijeniti, osobito kada 1806. boravi kao gost obitelji Brunswick na njihovu imanju u Mađarskoj. Zaljubljen u Terezu Brunswick, valjda jedinu ženu koja ga je doista voljela i koja je shvatila svu veličinu njegove glazbe, s njom se potajno zaručio, ali do braka nije došlo te je do smrti ostao neženja.
U vrijeme održavanja Bečkog kongresa 1815. izvodi se Osma simfonija u F-duru te druga verzija Beethovenove jedine opere Fidelio. Usporedno sa simfonijama skladao je 1815. poznate klavirske sonate – Mondschein, Appassionatu i Les adieux, čudesne gudačke kvartete, kao što je opus 59. nazvan Razumovski, u kojima je uzdigao glazbu na razinu spoznajne umjetnosti, violinsku Kreutzersonatu, klavirske koncerte u c-molu, G-duru, Es-duru te prekrasni violinski koncert u D-duru.
U tom razdoblju punoga stvaralačkog napona već je gluh te izvedbe svojih djela više nije mogao čuti, ali ono što je tada skladao – Missu solemnis za sole, zbor i orkestar, posljednje klavirske sonate i Devetu simfoniju u d-molu, u kojoj solisti i zbor u četvrtom stavku pjevaju Odu radosti na Schillerov tekst, te posljednjih pet gudačkih kvarteta, govori o genijalnoj glazbenoj nadarenosti i neslomljivoj snazi volje.
U svom monumentalnom djelu otvorio je glazbi nove puteve razvoja. Beethovenov specifični tematski aforizam, ciklički sonatni oblik i posebno simfonijski stil u ishodištu su nove glazbe Bartoka i Schönberga. Kada je umro, jedan drugi genij – Goethe, rekao je za njega: Nikad dosad nije postojao umjetnik tako nabujale snage, silovite volje i skrivene nježnosti.
1902. – U Muizenbergu blizu Cape Towna umro vodeći britanski trgovac dijamantima i kolonijalni političar Cecil Rhodes, po kojem je ime dobila kolonija Rodezija.
1923. – U Parizu umrla slavna i popularna kazališna glumica Sarah Bernhard (rođena 22. listopada 1844.), najveća glumica svog vremena. Većinu uloga odigrala u kazalištu Comédie Française, a nastupala je i u drugim velikim europskim i američkim kazalištima.
1931. – Sud za zaštiu države (Kraljvine Jugoslavije) samo je u jedno procesu osudio 40 komunista na duge zatvorske kazna (najviše na 18 godina).
Humphrey Bogart kao privatni detektiv Philip Marlowe, izmišljeni lik kojeg je kreirao Raymond Chandler. Marlowea su igrali mnogi fantastični glumci, među njima Robert Mitchum i Elliot Gould, ali i mnogi drugi poznati glumci (James Garner, George Montgomery, Robert Montgomery, Dick Powell…)
1959. – U La Jolli, u Kaliforniji, umro pisac popularnih kriminalističkih, odnosno detektivskih romana Raymond Chandler (rođen 23. srpnja 1888.), otac samovoljnog detektiva Philipa Marlowea. Prema mnogim njegovim djelima snimljeni su filmovi.
1969. – U Mexico Cityju umro Berick Traven Torsvan (rođen 5. ožujka 1890. u Chicagu), jedan od najzagonetnijih književnika 20. stoljeća, slavni autor znamenitih romana Mrtvački brod, Blago Sierra Madre, Pobuna vješanih i Berači pamuka, koji je svoja djela potpisivao pseudonimom B. Traven.
Sve do smrti u Meksiku, 26. ožujka 1969., slao je poruke putem svojih opunomoćenika da pisac uopće ne mora imati životopis jer jedina njegova biografija trebaju biti njegova djela.
Traven nije znao tko su njegovi roditelji, a pretpostavlja se da je nezakoniti sin Kaisera Wilhelma II. Nakon sloma bavarske socijalističke republike bio je 1919. osuđen na smrt, ali je uspio pobjeći . Tada i počinje njegov književni uspon. Bijeg iz Europe na tankerima opisao je u Mrtvačkom brodu, a o utočištu koje je našao među meksičkim Indijancima stvorio je cijeli epski ciklus u kojem se posebno ističe General iz džungle.
U svojim djelima spaja osebujnu poetičnost sa strastvenim zastupanjem potlačenih i izrabljivanih, te se snagom pripovijedanja, jetkošću ironije, opisima svijeta u kojem žudnja za novcem i bogatstvom razara ljudske duše, uvrstio među vrhunske romansijere prve polovice dvadesetog stoljeća. Mnoga njegova djela doživjela su filmske i televizijske realizacije.
Osobito popularna bila je ekranizacija priče o pustolovu i kopaču zlata Blago Sierra Madre s nenadmašivim Humphreyem Bogartom u glavnoj ulozi.
1995. – Europska unija: Na temelju zaključaka donesenih u Schengenu ukinut je nadzor nad prometa osoba na svim unutarnjim granicama od Lisabona do Flensburga, a na vanjskim granicama država potpisnica uveden je pooštren nadzor s tzv. schengenskim informativnim sustavom, vezanim na središnje računalo u Strasbourgu. (zg-magazin)
