Na današnji dan: Slomljena fašistička NDH, rođen Alojzije Stepinac

(Naslovna fotografija: Zagrepčani dočekuju partizane na Jelačićevu trgu. Foto: Milan Pavić / www.mgz.hr)

Partizani su 8. svibnja 1945. ušli u Zagreb, čime je označen kraj Nezavisne države Hrvatske. Prije ulaska partizana grad su napustile postrojbe njemačke vojske  i ustaške vojske, kao i vodstvo NDH. Njemačke snage istog su dana prihvatile bezuvjetnu predaju čime je završen period II. svjetskog rata u Europi

Dogodilo se na današnji dan:

1898. – U Brezarićima kraj Krašića, nedaleko od Jastrebarskog rođen Alojzije Stepinac, višegodišnji zagrebački nadbiskup, kardinal i općepriznati zaslužni pastir hrvatskog naroda. Bio je peto dijete majke Barbare i oca Josipa. Obitelj se 1909. preselila u Krašić u kojemu je, slomljen teškom bolešću, kardinal 10. veljače 1960. i umro.

Teologiju je studirao na Gregoriani u Rimu, gdje je bio zaređen za svećenika 1930.Kao nadbiskup osnivao je nove župe i gradio mnoge crkve, poticao djelovanje katoličkih udruga (Caritas, Katolička akcija). U ratnim prilikama mnogo je očekivao od proglašenja hrvatske države (1941.), ali se zbog počinjenih nedjela i diskriminacijskih zakona uskoro distancirao od režima (štitio je Židove, Srbe, Rome) te je prosvjedovao protiv odmazdi i progona. Nakon II. svjetskoga rata odbio je prijedlog Josipa Broza o odvajanju Katoličke crkve u Hrvatskoj od Svete stolice, tj. uspostavu Hrvatske nacionalne crkve, i tražio od komunističkih vlasti prekid represije i osvete nad ideološkim protivnicima.

Pod optužbom za suradnju s ustaškim režimom bio je uhićen 1946 g. i na namještenom procesu osuđen na 16 god. strogoga zatvora. Bio je zatočen u Lepoglavi do 1951., kada je pod pritiskom svjetske javnosti premješten u kućni pritvor u župni dvor u Krašiću, gdje je ostao do smrti. Papa Pio XII. imenovao ga je 1952. kardinalom, što je dovelo do konflikta s komunističkom vlašću koja mu je ponudila da napusti Hrvatsku, no Stepinac je to odbio. U internaciji je pisao i prevodio. Grob mu je u zagrebačkoj katedrali.

Papa Ivan Pavao Drugi proglasio je Alojzija Stepinca blaženim u svetištu u Mariji Bistrici 3. listopada 1998.

Stepinac je ustrajao je protiv velikosrpskog terora, protiv fašizma i ustaške NDH, a zatim i protiv komunizma i njegovih pritisaka. Stepinčevo je držanje bilo uvjetovano povijesnom spoznajom da se ideologije mijenjaju, stranački režimi dolaze i odlaze, a narod ostaje sa svojim potrebama i pravima na samostalan život.

1944. – U Topuskom počelo treće zasjedanje ZAVNOH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske). Na njemu je glavna odluka bila da ZAVNOH postaje nositelj suvereniteta naroda države Hrvatske. U privremenom ustavu buduće Hrvatske tada su utvrđena temeljna demokratska načela slobode mišljenja i vjere, prava stranačkog okupljanja, prava na privatno vlasništvo i poduzetništvo te nacionalna ravnopravnost. Nažalost, te je odluke jugoslavenski boljševički stožer okarakterizirao i osudio kao „pad u buržoaski liberealizam“.

1945. – Partizani ušli u Zagreb,  slomljena je fašistička Nezavisna država Hrvatska. Prije ulaska partizana grad su napustile postrojbe njemačke vojske  i ustaške vojske, kao i vodstvo NDH. Time je označen kraj NDH, čija je vlada pobjegla dva dana ranije, a poglavnik Ante Pavelić, koji je ustrajao ostati na njemačkoj strani sve do kraja rate te je večeri prešao austrijsku granicu. Tjedan dana kasnije NDH je potpuni kraj doživjela blizu Bleiburga u Austriji, gdje su se pripadnici njezine vojske pokušali predati Englezima. No Englezi odbijaju primiti njihovu predaju te su kapitulirali pred Jugoslavenskom narodnom armijom. Uslijedile su odmazde i masovna ubojstva.

A. Pavelić i dio izbjeglica, među njima i neki vodeći dužnosnici NDH i ustaškoga pokreta, koji su uspjeli izbjeći zarobljavanje i potonje izručenje jugoslavenskim vlastima nastavili su politički djelovati u izbjeglištvu.

NDH je od početka bila ovisna o Trećem Reichu i fašističkoj Italiji, uz potporu koje je nastala, a predstavnici Italije snažno su utjecali na razvoj unutarnjih prilika i na državni ustroj.

Po uzoru na Treći Reich vlasti NDH prihvatile su nacionalsocijalistička rasna tumačenja. Zbog toga su već potkraj travnja te tijekom svibnja i lipnja 1941. donijele niz rasnih zakonskih odredaba usmjerenih protiv Židova i Roma te su počele njihove deportacije u logore. U logore su zatvarani i Srbi, ali i Hrvati koji se nisu slagali s ustaškom politikom (komunisti, HSS-ovci i drugi). Najveći logor u NDH bio je Jasenovac (osnovan u kolovozu 1941). Već 1941. bio je interniran, a potom i zatvoren u logoru Jasenovac, i sam predsjednik HSS-a V. Maček.

Ustaški zločini nad Srbima i drugima doveli su već u ljeto 1941. do rasplamsavanja ustanka, osobito na Kordunu i Banovini, u Lici i u Dalmatinskoj zagori. Prve partizanske odrede, isprva pretežito od srpskih seljaka koji su pobjegli u šume pred ustaškim pokoljima, organizirali su članovi Komunističke partije.

Njemački predstavnici u NDH, osobito vojni predstavnik general E. Glaise von Horstenau, već su od ljeta 1941. u svojim izvješćima upozoravali kako postupci ustaških vlasti izazivaju pobunu, koja šteti njemačkim interesima. Kako je rat odmicao, Nijemci su se sve više morali vojno angažirati da bi se NDH uopće održala.

1984. – Radio 101 je pod imenom “Omladinski radio” započeo s radom kao službeni radio Saveza socijalističke omladine općine Trešnjevka.

1794. – U Parizu je zbog navodne pronevjere giljotiniran utemeljitelj organske kemije Antoine-Laurent de Lavoisier, autor Osnovne rasprave o kemiji. Francuski kemičar Antoine Lavoisier 1794. godine, u jednom je danu proglašen izdajnikom, osuđen i pogubljen na giljotini. Lavoisier je utvrdio sastav zraka i prirodu kisika, te njegovu ulogu u sagorijevanju i disanju. Svoje pokuse i istraživanja financirao je sredstvima do kojih je dolazio zakupništvom ubiranja poreza što ga je kada su zakupnici u revoluciji kolektivno osuđeni na smrt, koštalo života. Svjedočanstvo govori kako je dok je gomila nazdravljala njegovoj smrti netko rekao: „Bio je dovoljan trenutak da padne ta glava, a trebat će sto godina da se rodi slična“.

1866. – ljekarnik John Pemberton iz Atlante (Georgia) napravio je čuveni smeđi napitak od ekstrakta koke, kofeina i soda-vode koji je naslijedila Coca-Cola. Pemberton je je u svom bakrenom loncu kuhao kopiju francuskog vina zvanog kola, pri čemu je napravio prvu Coca-Colu, najpoznatije svjetsko bezalkoholno piće od biljnih ekstrakata. U početku Coca-Cola nije bila gazirana, niti je nosila svoje svjetski poznato ime, koje je kako je u nedavnom istraživanju Sveučilišta Harvard, iza izraza OK, druga najpoznatija riječ na svijetu.

Pemberton je u svoju ‘mješavinu’ dodao ugljični dioksid jer je gazirana voda u to vrijeme u SAD-u bila vrlo popularna, te je piće počeo prodavati po cijeni od 5 centi po čaši u jednoj ljekarni, no uskoro je udio u svojoj kompaniji, a kasnije i ekskluzivna prava na ime i recept, prodao Asi Griggsu Candleru koji je 1892. osnovao The Coca Cola Company, tvrtku koja i danas proizvodi popularnu Colu.

1945. – Njemačke snage prihvatile bezuvjetnu predaju čime je završen period II. svjetskog rata u Europi. Njemačka vojska je već krajem 1944. ostala bez saveznika, a njen matični teritorij već je bio načet sa zapada i s istoka. Početkom 1945. zapadni saveznici, Sovjeti i jugoslavenska partizanska vojska bili su u punoj ofenzivi i Njemačka više nije imala šanse. Nova njemačka vlada pod admiralom Karlom Dönitzom otpočela je pregovore o kapitulaciji koji su završeni 7. svibnja, a 8. svibnja objavljen je prekid neprijateljstava iako su se u nekim dijelovima Europe, pogotovo onim istočnim, borbe vodile još nekoliko tjedana. U najvećem  ratnom sukobu u povijesti čovječanstva poginulo je oko 55 milijuna ljudi.

1978. – Austrijski alpinisti Reinhold Messner i Peter Habeler prvi su se popeli na vrh Mt. Everesta (8848 m), rutom jugozapadnog grebena bez dodatnoga kisika.  Kritičare koji su napali  Messnera optužbama da je sisao mini-boce kisika (koje je Messner odbacio), alpinist je ušutkao 1980. samostalnim usponom, bez dodatnog kisika, na težoj sjeverozapadnoj ruti. (B. J.)