Na današnji dan: Rođen Nikola Tesla

Tesla je ostvario višefazni sustav izmjeničnih struja, riješio probleme prijenosa električne energije, ostvario načelo rotirajućeg magnetnog polja i među prvima se bavio eksperimentiranjem s elektromagnetskim valovima. Patentirao je više od 700 izuma, od kojih je nekoliko desetaka našlo široku primjenu

Dogodilo se na današnji dan, 10. srpnja:

1856.  – U Smiljanu kod Gospića rođen jedan od nedvojbeno najvećih istraživača i izumitelja Nikola Tesla (umro je 7. siječnja 1943. u New Yorku).

Prvi razred osnovne škole Tesla je završio u rodnome mjestu, a ostale u obližnjem Gospiću. Tu je završio i nižu gimnaziju, a školovanje je, nakon jednogodišnjeg prekida (zbog bolesti), nastavio u Karlovcu. Nakon mature, preboljevši koleru i ponovno se oporavljajući gotovo godinu dana, otišao je u Graz na studij tehnike. Prvu godinu započeo je s najvećom ozbiljnošću i predanošću, učeći najčešće po 20 sati dnevno. Nemajući dovoljno novca za završetak studija, Nikola potkraj treće godine napušta Graz i za kraće vrijeme zapošljava se u Mariboru. Zatim je studirao u Pragu. Tada je počelo njegovo potucanje Europom, a poslije boravka u Budimpešti i Parizu, u proljeće godine 1884., kao dvadesetosmogodišnjak otputovao je u New York.

Iz golemog obilja izuma i problema kojima se bavio teško je izdvojiti pa i samo nabrojiti barem i najvažnije. Jer, Tesla je ostvario višefazni sustav izmjeničnih struja, riješio probleme prijenosa električne energije, ostvario načelo rotirajućeg magnetnog polja i među prvima se bavio eksperimentiranjem s elektromagnetskim valovima. Tesla je patentirao više od 700 izuma, od kojih je nekoliko desetaka našlo široku primjenu.

Osim nedvojbenom genijalnošću Tesla se isticao i neobičnim životom. Cijeli je svoj vijek živio skromno i povučeno, i ostao neženja. Bio je visok i mršav, crne kose i plavih očiju, karakterističnog uspravnog držanja koje je zadržao i u dubokoj starosti. Umro je osamljen, u svome apartmanu na 33. katu hotela Newyorker.

1910. – U Lumbardi na otoku Korčuli rođen hrvatski kipar Ivo Lozica (ubijen 27. ožujka 1943.). Hrvatska je likovna umjetnost često doživljavala tragedije. Mnogi mladi i daroviti umjetnici rano su umirali ili prestajali stvarati. U tom je tragičnom nizu i Ivo Lozica, jedan je od krčitelja novih putova našeg kiparstva.

Polazio je klesarsku školu u Korčuli, a zatim Likovnu akademiju u Zagrebu. Učio je kod Meštrovića i Kršinića. Pogotovo nije mogao izbjeći Kršinića – vezani su bili istim zavičajem. Lozica je u sebi nosio vještinu obrade kamena, no radio je u terakoti, bronci, drvu i mramoru. Počeo se realistično izražavati zapažajući pojedinosti i oblike ljudskog lika. To su ljudi njegova rodnog kraja, ribari, pržinari, žene s mjehovima vina, žetelice i pralje. Iako stariji od njega, kipar Frano Kršinić bio je često u društvu svojega mladog učenika. „Frano i ja“, piše Lozica, „stalno sanjamo da smo u Lumbardi. Čini mi se da bismo oba bili sretni kada bismo mogli ribu loviti kao što smo negda činili“.

Lozica je izradio brojne skulpture koje imaju istaknuto mjesto u novijem hrvatskom kiparstvu. Tu su i aktovi Poslije kupanja, Proljeće i Ženski torzo. Na posljednjim skulpturama odmaknuo se od krutog realističkog oblikovanja i naglašavanja pojedinosti, te prelazi u cjelovito obuhvaćanje oblika. U mramornom Ženskom torzu, koji je izradio pred kraj života, čistoćom oblika i blagim prijelazima potpuno se približio modernom shvaćanju kiparske forme.

1867. – U Vrbanju na Hvaru rođen hrvatski književnik Ante Tresić Pavičić (umro: 27. listopada 1949. u Splitu).

Jedna od važnijih uloga u našem kulturnom životu potkraj realizma i u razdoblju moderne pripada upravo Tresiću Pavičiću, koji je u Beču je završio povijest i filozofiju te doktorirao. Uz opsežan književni rad, bio je vrlo aktivan pravaš, nezaobilazan sudionik javnog i političkog života. Kada je osnovana država Srba, Hrvata i Slovenaca, bio je diplomatski predstavnik u Washingtonu i Madridu.

Tresić Pavičić bio je veoma plodan pisac, okušao se u gotovo svim književnim oblicima. Njegovi romani Izgubljeni ljudi, Moć ljepote, Pobjeda kreposti, uglavnom su deklarativno-programatski tekstovi. Među boljim su proznim radovima putopisi koje je pisao modernijim stilom, bez opterećenja društveno-narodne komponente. U poeziji je Tresić kultne forme, temeljene na narodnoj i klasicističkoj metrici, podredio emotivnosti i nadahnuću. Vrednija mu je zbirka Sutonski soneti. Okušao se i u drami, i to u dvama tematskim krugovima: iz nacionalne prošlosti (na primjer Katarina Zrinska) i iz rimskog života.

138. – Rimsko Carstvo: Umro car Hadrijan (rođen 24. siječnja 76.); godine 117. naslijedio je pokojnog Trajana; miroljubiv vladar koji gradi gradove, ceste, akvedukte, utvrđuje granice, a između ostalog u Rimu gradi Panteon i mauzolej. Ipak, 135. godine okrutno je ugušio otpor Židova, srušio Jeruzalem i protjerao Židove.

1940. – Vođa francuske marionetske vlade (djeluje od 17. lipnja) maršal Philippe Pétain dobio od Narodne skupštine, sazvane u Vichiyu, sve zakonodavne i izvršne ovlasti: odmaralište Vichy je od 1. srpnja sjedište kolaboracionističke Francuske Države.

1943. – Pripadnici anglo-američke vojske, pod vodstvom Dwighta D. Eisenhowera, iskrcavaju se na Siciliji i svladavaju slab otpor talijanske vojske. Već 17. kolovoza ulaze u Messinu.

1961. – SAD lansira komunikacijski satelit Telstar, koji omogućava interkontinentalne radiotelevizijske prijenose i telefonske veze.  (zg-magazin)