Na današnji dan: Rođen Franjo Tuđman

Na današnji dan: Rođen Franjo Tuđman

Od svibnja 1990. do smrti Tuđman je bio ključni akter hrvatske unutarnje i vanjske politike. Pod njegovim je utjecajem bio uspostavljen polupredsjednički sustav vlasti u kojem je donosio sve važnije odluke

1922. – Na današnji dan, 14. svibnja u Velikom Trgovišću u Hrvatskom Zagorju rođen Franjo Tuđman (Veliko Trgovišće, 14. 5. 1922. – Zagreb, 10. 12. 1999), prvi predsjednik samostalne Republike Hrvatske. Bio je povjesničar koji je među prvima u socijalističkoj Hrvatskoj otvorio raspravu o hrvatskim nacionalnim temama. Osnivač je Hrvatske Demokratske Zajednice na čijem je čelu pobijedio na prvim, ali i na hrvatskim višestranačkim izborima 1990., 1992., 1993., 1995. i 1997. te vrhovni zapovjednik koji je HV tijekom Domovinskog rata, po ocjenama većine sudionika i promatrača, vodio briljantno.

Rano je ostao bez majke; otac mu je bio ugledni član HSS-a i općinski načelnik, te vijećnik ZAVNOH-a i AVNOJ-a, koji je 1946. smrtno stradao, zajedno s pomajkom, pod nerazjašnjenim okolnostima. U rodnom mjestu pohađao je pučku školu, a u Zagrebu Državnu II. mušku građansku školu te Trgovačku akademiju.

U proljeće 1941. prekinuo je školovanje i uključio se u antifašistički pokret; od 1942. bio je član KPJ te iste godine postao rukovoditelj ilegalne partizanske tiskare (Glas Hrvatskog zagorja). Od 1944. je zamjenik komesara Brigade »Braća Radić«, komesar 32. divizije te načelnik Personalnog odsjeka Štaba X. korpusa. U siječnju 1945. upućen je u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Beogradu, gdje je radio u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane.

Od 1959. radio je kao pomoćnik glavnog urednika Vojne enciklopedije. Od polovice 1950-ih objavljivao je radove s područja vojne povijesti i doktrine, u kojima, na temelju iskustva antifašističkog rata u Jugoslaviji, zastupa ideju o univerzalnom značenju partizanskog rata i koncepcije naoružanoga naroda. Svoje je stajalište cjelovitije izložio u knjizi Rat protiv rata.

Promaknut u čin general majora

Godine 1957. završio je Višu vojnu akademiju, a potkraj 1960. bio je promaknut u čin general majora. Na osobni zahtjev 1961. napustio je aktivnu vojnu službu i prešao u Zagreb, gdje je postao direktor novoosnovanog Instituta za historiju radničkoga pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest), a 1963. pokrenuo je i časopis Putovi revolucije, kojemu je bio glavni i odgovorni urednik. Istodobno je postao izvanredni profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, a 1965. doktorirao iz povijesnih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Bio je predsjednik Komisije za međunarodne odnose i član Sekretarijata Glavnog odbora Socijalističkoga saveza radnog naroda Hrvatske te zastupnik u Prosvjetno-kulturnom vijeću Sabora SRH i predsjednik Komisije za naučni rad. Zbog suprotstavljanja službenim stajalištima o HSS-u i Sporazumu Cvetković–Maček, te kritičkoga pisanja o II. svjetskom ratu, u ožujku 1964. bio je optužen za »buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnomu pitanju«, a u travnju 1967. bio je prisiljen na povlačenje s mjesta direktora Instituta, isključen je iz SK, uklonjen sa Sveučilišta i umirovljen. Od tada je djelovao u Matici iseljenika Hrvatske i Matici hrvatskoj. Posebno se bavio pitanjem mogućnosti malih naroda da ostvare ravnopravnu ulogu u svjetskoj povijesti te njihovim pravom na samoodređenje, što je tema njegove knjige Velike ideje i mali narodi (1969).

Nakon sloma Hrvatskoga proljeća, bio je uhićen u siječnju 1972. i na osuđen na dvije godine zatvora, no kazna mu je naknadno smanjena na devet mjeseci. U veljači 1981. ponovno je osuđen na tri godine zatvora i pet godina zabrane javnoga djelovanja zbog intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji i francuskom radiju, kao i intervjua objavljenog u emigrantskom listu Hrvatska država, u kojima je govorio o neravnopravnosti Hrvatske.

U zatvoru u Lepoglavi bio je od siječnja 1982. do veljače 1983., kada je pušten radi liječenja; u svibnju 1984. vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine, zbog zdravstvenoga stanja, uvjetno bio pušten iz zatvora. Kako mu je bilo onemogućeno javno djelovanje, neke je svoje knjige objavio u inozemstvu. U jesen 1989. u Zagrebu je objavio knjigu Bespuća povijesne zbiljnosti: rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja. Od 1987., kada mu je bila vraćena putovnica, putovao je po Kanadi i SAD-u, potom po Europi, gdje je držao predavanja hrvatskim iseljenicima zauzimajući se za hrvatsku nacionalnu pomirbu i povezivanje domovine i dijaspore.

Osnivanje HDZ-a

Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989., osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ), stranku koja je pobijedila na prvim višestranačkim izborima u travnju i svibnju 1990., a on je kao predsjednik stranke potkraj svibnja 1990. u Saboru izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. Na predsjedničkim izborima u kolovozu 1992. izabran je za predsjednika republike, a u lipnju 1997. reizabran na taj položaj.

Od svibnja 1990. do smrti Tuđman je bio ključni akter hrvatske unutarnje i vanjske politike. Pod njegovim je utjecajem bio uspostavljen polupredsjednički sustav vlasti u kojem je donosio sve važnije odluke. Kombinacijom stalnoga pregovaranja (i primirja) i povremene primjene vojne snage iscrpljivao je snagu JNA, izborio se za međunarodno priznanje Hrvatske i njezin prijam u UN (1992.), uspio je ugušiti srpsku pobunu u Hrvatskoj (1995.) i postupno vratiti preostale okupirane teritorije te ostvariti teritorijalnu cjelovitost države.

Prema Bosni i Hercegovini vodio je politiku koja se mijenjala. Kritike je potaknula i njegova unutarnja politika, osobito politika privatizacije i pretvorbe zbog tajkunske privatizacije, klijentelizma i gospodarske stagnacije, te autoritarni stil vladanja i politika prema oporbi i neovisnim medijima zbog demokratske stagnacije. Bio je član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga centra PEN-a, a od prosinca 1992. redoviti član HAZU.

Nakon dugotrajnog pokušaja liječenja karcinoma, koji je skrivao u javnosti gotovo do samoga kraja, umro je 10. prosinca 1992. u Zagrebu.

(ZG-magazin)