Na današnji dan: Rođen Antun Mihanović, potopljen Szent István

Na današnji dan: Rođen Antun Mihanović, potopljen Szent István

Szent István je porinut u riječkom brodogradilištu, preteči današnjeg 3. maja, 1914. Zaplovio je pod austrougarskom zastavom kao najveći i najmoderniji ratni brod

Dogodilo se na današnji dan 10. lipnja:

1687. – Sv. Josip postao zaštitnik Hrvatske: Hrvatski sabor na svom zasjedanju 10. lipnja 1687. na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića jednoglasnom odlukom proglasio sv. Josipa zaštitnikom hrvatskoga kraljevstva. U protokolu Hrvatskoga sabora iz tog vremena nalazi se da je na latinskom jeziku zapisano: »Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran«. Kao trajan spomen na tu odluku godine 2008. na ulazu Hrvatski sabor postavljen je i blagoslovljen reljef sv. Josipa, rad kipara Šime Vulasa.

1796. – Hrvatski književnik Antun Mihanović rođen je 10 lipnja 1796. u Zagrebu, a umro je u 66. godini života. Neprolaznu slavu stekao je pjesmom koja je potkraj 19. stojeća postala hrvatskom himnom. Po naobrazbi je bio pravnik, a službovao je kao vojnik sudac te nakon prelasku diplomaciju kao austrijski konzul u Beogradu, Solunu, Smirni, Carigradu i Bukureštu.

Mihanovićeva pjesma Horvatska domovina prvi je put objavljena 1835. u 10 broju Gajeve Danice, a nazvanu prema prvom stihu kao hrvatska himna Lijepa naša, uglazbio ju je Josif (Josip) Runjanin. Prvi je put javno izvedena 1861. a kao nacionalna himna prihvaćena je točno 30 godina kasnije. Antun Mihanović napisao je Reč domovine o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku, dijelo u kojem je iznio ideje iz kojih se kasnije razvio i program hrvatskoga narodnog preporoda Ljudevita Gaja i ostalih Iliraca.

1840. – Prva predstava na hrvatskom jeziku: Prva profesionalna predstava na pozornici staroga kazališta u na Markovu trgu na štokavskom narječju hrvatskoga jezika – Juran i Sofija ili Turci kod Siska, autora Ivana Kukuljevića Sakcinskog izvedena je 10. lipnja 1840. Taj se datum uzima kao početak djelatnosti hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Sve je počelo kada je na poziv Ilirske čitaonice u svibnju te godinu Zagreb došla novosadska družina Leteće diletantsko pozorište i potpisala profesionalni ugovor u kojim se tako formirao prvi dramski ansambl, dopunivši se i s nekoliko naših glumaca te je počeo djelovati pod nazivom Domorodno teatralno društvo. Uz čak sedam predstava Jurana i Sofije, tijekom 18 mjeseci postojanja Domorodno teatralno društvo izvelo je pedesetak predstava domaćih i stranih autora, naravno, na hrvatskom jeziku.

1918. – Kod otoka Premude potonuo je austrougraski bojni brod Szent István, danas najveća brodska olupina koja leži na dnu Jadrana (Više na: https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4457). Szent István je porinut u riječkom brodogradilištu, preteči današnjeg 3. maja, 1914. 

Video: Porinuće Szent Istvána

Zaplovio je pod austrougarskom zastavom kao najveći i najmoderniji ratni brod do tada, a danas zbog svoje veličine, ali i mornara kojima je postao posljednje počivalište, nosi nadimak ‘Titanik Jadrana’. Nakon nekoliko uspješnih bitaka brod se 1918. našao pred velikim izazovom, misijom razbijanja tzv. Otrantske baraže, savezničke blokade Jadrana.

Pokušaj proboja bio je tajna operacija, a flota koja ju je provodila bila je podijeljena u dvije grupe. Prva je isplovila 8. lipnja i idući dan uspješno doplovila na odredište, uvalu Slano kod Dubrovnika. Druga grupa krenula je iz Pule 9. lipnja. Na čelu je bio razarač Velebit, a iza njega plovio je Szent István iza kojeg je bio Tegetthoff, dok je u pratnji je bilo šest torpiljarki. Zbog pregrijavanja ležaja na desnoj turbini Szent Istvana brzina konvoja morala je biti smanjena pa je kašnjenje povećano na ukupno 90 minuta. Zbog toga su se brodovi našli u opasnoj zoni djelovanja talijanskih torpednih brodica MAS 15 i MAS 21 koji su već imali postavljenu zasjedu. MAS 15 je lansirao dva torpeda na Szent István. Prvi je pogodio pramac, a drugi nepropusnu pregradu koja je dijelila dvije kotlovnice, pa je već tada poginuo znatan broj strojarskog osoblja i ložača. Nakon toga brod je stao te se zbog prodora vode u kotlovnice nagnuo na desni bok.

Posada je očajnički pokušavala zaustaviti prodor vode, no unatoč njihovom trudu i pokušajima Tagetthoffa da ga nasuče, Szent István je naglo potonuo i potpuno se prevrnuo tako da mu je dno bilo na površini. Sa 75 mornara nestao je pod vodom, dok je 976 članova posade spašeno. Potapanje Szent Istvána s Tegetthoffa je snimio mornarički časnik Josef Meusburger, a snimka je i danas jedan od najpoznatijih dokumenata o pomorskim havarijama. Talijanska ratna mornarica potapanje Szent Istvána smatra svojim najvećim uspjehom u povijesti, a od 1919. i službeno slavi 10. lipnja kao ‘Festa dela marina’ (Dan ratne mornarice).

Isječak o potonuću svojedobno najvećeg ratnog broda

955. – Njemačka: Na Leškom polju u blizini Augsburga njemački kralj Oton I. teško je porazio Mađare, a nakon dva mjeseca i Slavene te je stvorio temelj za carsku vlast.

1358. – Francuska: Pokraj Meauxa plemićka vojska porazila pobunjeničku, koja je nastala početkom velike pobune kod Compiègnea; nastala je zbog sve lošijih uvjeta iz Stogodišnjeg rata. Pobuna je počela posljednjih dana svibnja te se brzo proširila po unutrašnjosti. Porušeni su i opljačkani mnogi gradovi, a stanovnici su ubijeni. Nakon gušenje pobune mnogi su pobunjenici ubijeni, djelomice kao opomena drugima.

1605. – Rusija: Nakon smrti cara Borisa Godunova i ubojstva njegovoa nasljednika, sina Fjodora, još isti dan za cara je okrunjen Lažni Dimitrije koji se predstavljao kao sin Ivana IV. Groznoga, no već je 17. 5. 1606. ubijen.

1836. – Francuska: U Marseilleu umro matematičar i fizičar André-Marie Amper (rođen 20. 1. 1775.), istraživač električne dinamike i magnetizma. Po njemu se naziva jedinica za jakost struje amper i zakon o magnetskoj i napetosti.

1829. – Prva veslačka utrka, poznata i pod nazivima Sveučilišna utrka ili jednostavno ‘The Boat Race’, između timova osmeraca Oxforda i Camebridgea, održana je na današnji dan 1829. godine. Utrka ja započela nakon razgovora dvojice prijatelja Charlesa Merivala s Cambridgea i njegovog imenjaka Wordswortha, studenta Oxforda. Prijateljska prepucavanja završila su tako što je Oxford poslao službeno pismo Cambridgeu u kojem ih je izazvao na veslački dvoboj na Henleyu na Temzi u Oxfordshireu.

Iz tog prvog poziva i danas je ostalo usmeno pravilo koje gubitniku nalaže da izazove pobjednika na novi dvoboj. Od 1845. utrka se odvija na istom mjestu, od Putneya do Mortlakea. Duga je 6,7 kilometara što je od olimpijske staze dulje više od tri puta. Za prelazak staze posadama je potrebeno oko 16 do 17 minuta. Vremensku barijeru od 17 minuta prvi je probio Oxford 1976. godine. Rekordno vrijeme je 16 minuta i 19 sekundi postavio Cambridge 1998. Ovaj sportski događaj u Velikoj Britaniji uz rijeku prati oko 250.000 gledatelja, dok putem TV-a utrku gleda više od 400 milijuna ljudi iz 180 zemalja. Utrka se tradicionalno održava bez obzira na uvjete koji vladaju na rijeci pa su nekoliko puta zabilježena i potonuća, a natjecanje se, iako neslužbeno, održalo čak i tijekom 2. svjetskog rata.

Početak utrke 2009. g.

1858. – Velika Britanija: U Londonu umro škotski botaničari fizičar Robert Brown (rođen 21. 12. 1773.), koji je otkrio da je jezgra glavni dio stanice, a takođertzv. Brownovo gibanje u tekućinu; Brown je prikupio i opisao oko 4000 australski biljnih vrsta.

1907. – Kina, Francuska: Iz Pekinga su na utrku do Pariza krenule četiri automobilske posade; 13.000 km dugo natjecanje organizira pariški list Le Matin, a pobijedio je automobil talijanskog kneza Scipionea Borghesea marke Itala.

1926. – Španjolska: U Barceloni umro arhitekt Antoni Gaudí y Cornet (rođen 25. 6. 1852.), tvorac novokatalonskoga stila, pandan europskoj secesiji, najpoznatiji po nezavršenoj crkvi Sagrada Familia (Svete Obitelji) i nekim drugim djelima u Barceloni.

Bazilika Svete obitelji (katalonski: Temple Expiatori de la Sagrada Família) u Barceloni je krunsko remek-djelo arhitekta Gaudíja, iako je ostala nedovršena nakon njegove iznenadne smrti.

1978. – Italija: U Sevesu blizu Milana zbog eksplozije u kemijskoj tvornici ICMESA proširio se otrovni plin dioksin u atmosferu; poginulo je mnogo životinja, a ljudi su se iselili te je skinut gornji sloj zemlje. Međutim, posljedice za zdravlje stanovništva posebice bolesti štitnjače, ostale su vidljive i desetljećima nakon havarije. (ZG-magazin)