“Na čovjeku se danas može zamijeniti gotovo sve, osim mozga”

No i na tome se ubrzano radi pod krinkom liječenja i neuroloških bolesti

U knjizi I. Greguric je detaljno opisano hakiranje ljudskog tijela i uma. Analizirajući suživot sa našim potomcima – robotima može se reći da postoji opasnost da će roboti preuzeti sve ljudske poslove a postoji i mogućnost njihove samoreplikacije, tvrdi autorica

dr. sc. Ivana Greguric, doc.

Knjiga Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma: Prolegomena za kiborgoetiku, plod je višegodišnjeg istraživanja i filozofskog promišljanja kiborgizacije čovjeka i njegove zbilje koja povijesni svijet čovjeka vodi prema transhumanom i posthumanom stanju.

Podlogu knjige čine istraživanja i promišljanja prilikom izrade doktorskog rada Filozofski aspekti kiborgizacije čovjeka u doba znanstvenog humanizma i mogućnost mišljenja. Ta istraživanja nadopunjena su novim interpretativnim sadržajima i promišljanjima.

U koncipiranju knjige pošlo se od Aristotelog nauka koji uči da zadaća filozofije nije izmišljanje novih svjetova, nego objašnjavanje i razumijevanje postojeće zbilje čovjeka. Prva i najvažnija zadaća filozofije je pojmiti i objasniti ono što se u svakidašnjem životu čini samorazumljivim. Bitni fenomeni razumijevanja naše zbilje danas su kibernetičko poboljšanje i preoblikovanje čovjeka, njegove prirode i društva. Među nama su poboljšani kiborzi, avatari i autonomni roboti s umjetnom inteligencijom, prividna i proširena stvarnost te novi mediji. Blizina fenomenima, odnosno empiriji omogućila mi je da kibernetička bića razmotrim u raznolikosti njihovih određenja i aspekta uključujući i njihovu ontološku i antropološku bit.

Čovjek kao medij znanstveno – tehničkog pogona

U dijalogu Marx – Hegel pokazano je da je čovjek u svom bitnom određenju samo medij oslobođenog rada, odnosno apsolutnog duha u njihovom samorazvoju i totalnom samoispunjenju. Isto tako, istaknuto je da znanost i tehnika kao zbiljski bitak vremena znanstvenog humanizma okupiraju i postavljaju čovjeka, prirodu i društvo. One više nisu samo produžeci naših osjetila i sredstva za zbrinjavanje života u nepovoljnom prirodnom okolišu. Heidegger nas je poučio da tehnika postavlja povijesni oblik zbrinjavanja života i u njezinoj biti počiva sam povijesni život čovjeka. Može se slobodno reći da je čovjek medij znanstveno – tehničkog pogona na putu njegove beskonačne samorealizacije. 

Budući se znanost i tehniku realiziraju u povijesnom svijetu posredstvom čovjeka, a čovjek danas jest po njima to što jest, može se govoriti o identitetu i razlici no bit i racionalizacija cjelokupnog znanstveno-tehničkog pogona, pozicionira ipak čovjeka samo na moment i objekt totalnog kruženja u središtu bitka. Na djelu je humanizam i naturalizam kibernetičkoga, znanstveno-tehničkog pogona koji svojim postupcima prikriva otuđenje i pravu bit čovjeka perpetuirajući odnos čovjeka prema životu, prirodi i drugim ljudima uz postavljanje cjelokupne zbilje na novu antropološku i ontološku osnovu. Spoznala sam da doba znanstvenog humanizma kao naturalizma treba poboljšanog čovjeka – kiborga, kompatibilnog s njegovim znanstveno – tehničkim pogonom u postavljanju svega što jest. Ontologiji poboljšanih kiborga, robota i avatara posvećen je veliki dio knjige jer smatram da će oni nasuprot čovjeku postati bitna bića. Produkti znanstveno – tehničkog pogona postaju naši legitimni nasljednici.

Kibernetičko sagledavanje ljudskog tijela kao umjetne znanstveno – tehničke tvorbe, a zbiljskih odnosa kao kibernetičkih proteza neljudskog, omogućuju znanosti i tehnici da ih problematizira kao problem funkcioniranja. Kad se tehničkom uređaju pokvari ili istroši neki dio, može se zamijeniti istim novim dijelom i sustav će raditi kao novi. Sustavnosno promatranje ljudskog organizma u duhu kibernetičkog razumijevanja zamjene organa ili uda u ljudskom tijelu pripada održanju stanja, odnosno u slučaju zastoja – bolesti, povratku u osnovno stanje – zdravlje. No zašto popravljamo i preoblikujemo zdravo ljudsko tijelo koje normalno funkcionira u svom prirodnom i društvenom okruženju? Riječ je o postavljanju nove kibernetičke zbilje, koju neki autori u duhu transhumanističke agende nazivaju znanstveno – tehničkom evolucijom koja će zamijeniti sporu darwinovsku evoluciju. Primjerima je potkrijepljena spoznaja da se naša priroda i društvo nalaze u poodmakloj fazi kibernetičkog denaturiranja i da su kibernetička bića budućnost na planeti Zemlje.

Hakiranje ljudskog tijela i uma

Tekstualnim opisom i slikovno je pokazana da je danas moguće zamijeniti gotovo sve biološke organe i tkivo u ljudskom tijelu implementacijom umjetne tehnike, osim mozga. No i na tome se ubrzano radi pod krinkom liječenja i sprječavanja neuroloških bolesti. Otvoreno je pitanje koja će znanstveno – tehnička varijanta prva doći do svog cilja. Je li znanstveno – tehnička rekonstrukcija i izrada ljudskog mozga ili prebacivanje sadržaja ljudskog mozga na mehaničko sučelje računala ugrađenog u robo – kiborga. Detaljno je opisano hakiranje ljudskog tijela i uma. Spomenuti ću samo: dubinsku stimulaciju mozga, memorijski čip, manipulacija neuronima, poboljšavanje raspoloženja, vida i sluha te kiborški digitalni um. Analizirajući suživot sa našim potomcima – robotima može se reći da postoji opasnost da će roboti preuzeti sve ljudske poslove a postoji i mogućnost njihove samoreplikacije.

Potrebno je vratiti se pitanju poboljšanja čovjeka. Znanstveno – tehnički zahvati u centralni nervni sustav čovjeka otvaraju mogućnost upravljanja ljudima uz pomoć implementiranog čipa odnosno programa. Tu počinje kraj svakog mišljenja, metafizike i biološkog života i to ne samo života u čovjeku nego biologije u najširem smislu. Zbilja će biti prožeta umjetnom inteligencijom. Čipovi će međusobno komunicirati uz pomoć programa. To će narušiti biološku komunikaciju i prirodni sklad. Iz tog razloga proizlazi i prolegomena za kiborgoetiku kao opomena mišljenju i upozorenje djelovanju znanstvenicima, liječnicima, tehničarima i svim ljudima. 

Ako se kroz riječi ove knjige nazire razgovor jednog, što nam je prikriveno u mnogome od života, onda još uvijek nije prekasno za mišljenje i život čovjeka.«

*Javno predstavljanje knjige dr. sc. Ivane Greguric održano je 15. studenoga 2018. u prostorijama Hrvatskih studija, gdje autorica sada radi kao docentica