Možemo li objektivno mjeriti uspješnost političara?

Možemo li objektivno mjeriti uspješnost političara?

(Foto: Hrvatski sabor)

Vrlo je vjerojatno da će i reforma obrazovnog sustava dolaskom novog ministra biti označena kao promašaj, ali za to neće nitko odgovarati. No kada bi se ugradili zaštitni mehanizmi kojima bi političari svojom karijerom ili osobnom i stranačkom imovinom jamčili za svoje poteze, situacija bi se stubokom promijenila

Žarko Delač

Žarko Delač

Višemjesečni proces izlaska Velike Britanije iz Europske unije pokazuje svu složenost i kompliciranost izlaska iz u prvom redu političkog, ali očigledno i gospodarskog, financijskog i carinskog saveza. Logične su to posljedice djelovanja političara kojima je primarna zadaća upravo stvoriti povoljnije okružje u svojoj okolini. Tako gradonačelnici primarno razvijaju svoje gradove, općinski općine, a parlamentarni zastupnici snažno grade stabilnu i pravednu demokratsku državnu zajednicu. Naravno kako u svakom žitu ima kukolja pa poneki od njih zastrane ili suprotno dubrovačkom zapisu na ulazu u dvoranu Velikog vijeća zaborave na državno i brinu o privatnom. U kontekstu takvih političkih devijacija možemo promatrati i izjavu visokog dužnosnika u hrvatskoj vladi kako je njegovoj stranci lakše izaći iz koalicije nego u nju ući!

Time nam je svima dano do znanja da se politički brak može vrlo lako razvrgnuti, a sve ono što iz njega proizlazi nije predmet ničije odgovornosti i razlog za brigu. Pa čak niti moralnu odgovornost jer nitko od aktualnih hrvatskih političara zbog neuspjeha provedbe svojih programa neće ponuditi ili dati neopozivu ostavku. Jedini razlog da se naši političari udalje od fotelja za sada su smjene uslijed započetih policijskih izvida i sudskih procesa ili sukobi na osobnoj razini unutar stranaka. Čast iznimkama poput Krpine, Škore, Arlovića…, koji su uvidjevši da njihove ideje ne prihvaća stranačka vrhuška napustili političke funkcije. Stoga znajući da bez ikakve odgovornosti i političkih posljedica članovi aktualne vladajuće koalicije mogu napustiti brod na koji su se ukrcali pokazuju svu nemoć i nedorečenost današnje političke scene.

Zaštitni mehanizmi zasad utopija, ali u budućnosti neće imati alternativu

Vrlo je vjerojatno da će i bučno najavljivana reforma obrazovnog sustava dolaskom novog ministra biti označena kao promašaj, ali za to neće nitko odgovarati. No kada bi se ugradili zaštitni mehanizmi kojima bi političari svojom karijerom ili osobnom i stranačkom imovinom jamčili za svoje poteze, situacija bi se stubokom promijenila. Tada ne bi tako olako ulazili u postupke sumnjivih javnih nabava i pogodbi, trošili nesmiljeno društveni novac na svoje hirove i pažljivo analizirali sve posljedice svojih političkih odluka. Morali bi se pridržavati i vlastitih programa, a ne samo davati lažna obećanja čime bi njihov rad bio kontinuirano pod lupom javnosti i lako mjerljiv. Naravno kako je to za sada samo utopija jer političari to ne žele prihvatiti ili će reći kako se radi o udaru na demokraciju, ali u budućnosti takav model poimanja politike neće imati alternative.

Politički savezi i dogovori će se sklapati tako da će biti moguće mjeriti njihovu svrsishodnost i korisnost, a samim time i procjenjivati dobre od loših političara. Jer nije moguće da su sve vlade u povijesti hrvatske države i njezini ministri bili odlični ili nikad bolji kao što to i ovih dana možemo čuti od pojedinih visokopozicioniranih političara za sadašnju vladu. Za Vladu čiji će ministri, a osobito ostali državni službenici par mjeseci po odlasku, siguran sam pasti u potpuni zaborav i nitko se više neće sjećati niti njihovih imena. Zar i to nije dovoljan pokazatelj karizme, stručnosti, upečatljivosti ili povijesne istine rada sadašnjih dužnosnika i ujedno jedan od elemenata uspješnosti njihovog rada?

Komentiraj

*