Može li Hrvatska postati europski tigar?

U Hrvatskoj se o razvoju proizvoda govori kao o luksuznoj i nepotrebnoj aktivnosti. A razvoj inovativnog proizvoda je temelj konkurentnosti proizvoda na svjetskom tržištu. Hrvatska se okrenula uvozu, zanemarila izvoz i to je jedan od glavnih razloga što smo ušli u tešku gospodarsku krizu / Koliko ljudi zna da je Gradska skupština Zagreba usvojila Strategiju razvoja Grada Zagreba? Koliko ljudi ju je uopće pročitalo? A to je dokument po kojem bi se Zagreb trebao razvijati u narednim razdobljima

Goran Orešković, vjerojatno je zadnji „boem i romantičar na polju tehnike“. On poduzetništvo nije nikada shvaćao samo kao način da zaradi novac, već u prvom redu kao mogućnost da se bavi onim što jako voli. A to je da se bavi razvojem, stvara nove proizvode, inovativna  rješenja i da sa suradnicima rješava najsloženije probleme i  odgovara na stručne izazove. Takvih ljudi ima sve manje, ali zbog njih je tehnika lijepa.

Marijan Ožanić

U utorak, 22, siječnja 2013. godine u emisiji „Argumenti“ na Hrvatskom katoličkom radiju razgovarao sam s poduzetnikom Goranom Oreškovićem. Tema je, kao i uvijek kada ja vodim emisiju, gospodarstvo i poduzetništvo. Ovaj puta smo se usmjerili na poseban segment poduzetništva, poduzetništvo temeljeno na znanju i razvoju proizvoda. Zašto smo razgovarati o razvoju? Zato, jer  u Hrvatskoj više gotovo i nema razvoja, niti na području razvoja proizvoda niti na razini regionalnog razvoja. Kod nas je prevladao kolonijalni mentalitet i o razvoju proizvoda govori kao o luksuznoj i nepotrebnoj aktivnosti. A razvojne projekte će nam definirati Europa, jer smo mi za to nesposobni. Javljaju se utjecajni „stručnjaci“ koji govore: „Svoj razvoj mogu imati samo strane kompanije koje imaju dovoljno novaca za razvoj, tehnologiju i znanje”.

Ja se s time ne slažem i zato gdje god mogu pokazujem primjere koji takve „mudrace“ demantiraju. Naravno, o njima se rijetko govori, jer nisu medijski zanimljivi. Ali ti primjeri pokazuju  da se možemo izvući iz krize,  „ako budemo na razini države pametni“ i ako budemo poticali razvoj poduzeća koja mogu biti „europski tigrovi“. Razvoj je jedna od najvažnijih djelatnosti i u društvu i u gospodarstvu, a kod nas se najčešće i ne zna što je to. Strategije razvoja koje su izrazito važni dokumenti niti se ne pročitaju i u ladicama sakupljaju prašinu. Koliko ljudi zna da je Gradska skupština Grada Zagreba prošle godine usvojila Strategiju razvoja Grada Zagreba? Koliko ljudi ju je uopće pročitalo, a to je dokument po kojem bi se Zagreb trebao razvijati u narednim razdobljima.

Razvoj je najsloženija ljudska djelatnost, a kod na se razvojem smatra popunjavanje formulara za EU fondove.  Razvoj inovativnog proizvoda je temelj konkurentnosti proizvoda na svjetskom tržištu. Hrvatska se svojom pogrešnom gospodarskom politikom okrenula uvozu, zanemarila izvoz i to je jedan od glavnih razloga što smo ušli u tešku gospodarsku krizu. Razvoj proizvoda zahtijeva mnogo znanja, iskustva, mnogo rada i nosi puno rizika i neizvjesnosti. Uvoziti je mnogo lakše. Zato ima sve manje poduzeća temeljena na znanju koja se bave razvojem proizvoda.

Zašto sam pozvao gospodina Oreškovića u emisiju? Gospodin Orešković je strojarski inženjer i inženjer matematike, Končarevac, poduzetnik, naš najveći stručnjak za vibracije strojeva, osnivač i vlasnik  poduzeća VESKI d.o.o., (www.veski.hr) čovjek koji se cijeli svoj radni vijek bavi razvojem najsloženijih proizvoda na području visokih tehnologija. Svoje proizvode VESKI izvozi i u Australiju. Dobili su mnogobrojne međunarodne nagrade za svoje inovacije, a dobili su i nagradu Hrvoje Požar za inovativna i znanstvena dostignuća.

Goran Orešković

Goran Orešković, vjerojatno je zadnji „boem i romantičar na polju tehnike“. On posao i poduzetništvo nije nikada shvaćao samo kao način da zaradi novac, već u prvom redu kao mogućnost da se bavi onim što jako voli. A to je da se bavi razvojem, stvara nove proizvode, nova inovativna  rješenja i da sa suradnicima rješava najsloženije probleme i  odgovara na stručne izazove. Za to je potrebno mnogo znanja i mnogo kreativnosti. Takvih ljudi ima sve manje, ali zbog njih je tehnika lijepa.

Kako je VESKI osnovan

Goran Orešković je najprije  počeo studirati strojarstvo, a onda je tijekom studija odlučio studirati i matematiku, jer je htio da mu matematika pomogne rješavati najsloženije teoretske probleme kojima se zabavljao i koji su ga zanimali. Nakon završetka studija zaposlio se u  Elektrotehničkom institutu poduzeća Rade Končar. U Institutu su radili vrhunski stručnjaci, a inženjer Orešković se specijalizirao za vibracije strojeva i mehaničke proračune. Cijeloj njegovoj generaciji vrhunac karijere u Končaru bio je razvoj tiristorske lokomotive koja se razvijala s ciljem da bude najbolja na svijetu.  Kada je bila proizvedena krajem 1980., postizala je tehničke osobine koje nije imala niti jedna dotadašnja lokomotiva iz te klase. Ubrzo se dogodio gospodarski i društveni slom koji nitko od nas nije predvidio. Srušio se komunistički sustav u cijelom svijetu, raspao se „Istočni blok“, srušila su se dotadašnja tržišta od bivše države do tržišta nesvrstanih, počeli su štrajkovi, srušio se KONČAR, Institut je 1990. otišao u stečaj. Lokomotiva se nije prodavala kao što je bilo predviđeno, ali ljudi koji su na njoj radili stekli su vrhunsko znanje i iskustvo koje je bilo temelj njihove buduće poduzetničke djelatnosti.

O tom vremenu Goran mi je jednom pričao: „Već 1987.počeli smo razmišljati o vlastitoj firmi. Kriza se već uočavala. Zapravo mi smo ju uočavali. Drugi nisu. Tada smo  1989. počeli aktivno raditi na osnivanju firme. I to u vrijeme, kada se još nije znalo da će sve otići k vragu.  Naša je odluka bila čvrsta i krajem 1989. predali smo na sud papire za osnivanje firme. Poduzeće smo nazvali VESKI d.o.o. Kada je firma osnovana, mirovala je neko vrijeme, dok nismo dobili prvi posao. Otkaz u Institutu dao sam 1. rujna 1990, kada sam dobio prvi posao u PLIVI, ugovor  vrijedan  2.000 DEM. Iako su u proljeću u nekim tvornicama u Končaru, već počeli štrajkovi, kada sam dao otkaz, još su se plaće dijelile. Institut je otišao u stečaj  dva mjeseca poslije. Odluku sam donio bez razmišljanja. I sada mi nije  žao. O riziku nismo niti  razmišljali, već smo jednostavno odlučili krenuti. Ipak, rizik je bio velik. Tada je  bila iluzija da mala privatna firma, ima neke šanse u tom poslu. Sve je bilo rezervirano za velike institute, Končarev, Brodarski, Jugoturbinu, fakultet i nikoga više. Nisam puno razmišljao o tome. Samo sam  razmišljao, kako da dođem do poslova. Ako puno kombiniraš i računaš, nikada se nećeš odlučiti.  O rizicima i problemima sam počeo razmišljati tek dvije godine kasnije, kada smo upali u  krizu. Tada sam se  sjetio u kojim sam uvjetima dao otkaz. Ali mislim da se sada sve skupa isplatilo. Mnogi naši kolege, vrsni stručnjaci, inženjeri jednostavno nisu poduzetnici. Oni vole raditi u uređenom i organiziranom sustavu u kojem  imaju  svoje sigurno mjesto. Njima  nije u prirodi da brinu o poslovanju i da preuzimaju rizike izvan tehnike. Ljudi nose strah od neizvjesnosti. Mi ga nismo imali, iako nismo imali nikakvo financijsko zaleđe ili sigurnost. Nikada se nismo bojali da ćemo ostati bez posla, ocijenili smo da imamo dosta znanja, da tržište za to znanje postoji. Mi smo zapravo kreirali tržište, nametali ideje kupcu. Sada je veoma teška gospodarska situacija koja posebno pogađa male firme. Male firme mogu poslovati uz velike firme, a velikih firmi nema.“

Goranu su se u početku pridružili njegovi kolege inženjeri iz Končara Boris Meško i Gordan Kurelec, a nakon što je propala Končareva tvornica SUS pridružio im se i kolega Željko Mesar.

Boris Meško, Goran Orešković, Gordan Kurelec, Željko Mesar

Prvi poslovi

U početku su dobivali razne poslove na području mjerenja i analize vibracija i polako se oblikovala ideja za razvoj novog proizvoda, sustava za monitoring (nadzor)  i dijagnsotiku velikih strojeva. Ideja za takav sustav oblikovala se u hidroelektrani Varaždin u kojoj su rješavali jedan problem na generatoru: „U Varaždin smo 1993. išli u vrijeme rata, kada nije bilo ni žive duše na cesti, samo vojne patrole. Nitko se nije nigdje vozio, a mi s opremom  išli na mjerenja“, pričao mi je Goran. „ Nakon serije mjerenja predložili smo da se ugradi jedan stalan, složeni kompjutorski sustav za nadzor i dijagnostiku  koji će biti u vezi sa sustavom za upravljanje elektranom i koji će signalizirati mogući nastanak kvarova.  Nakon toga smo ugovorili posao i realizirali ga. Naše rješenje je  bilo vrlo originalno, to je bio prvi kompletan monitoring s kompjutorskim praćenjem kod nas. Za naš poduzetnički razvoj od presudne je važnosti  bilo povjerenje koje nam je ukazalo rukovodstvo te elektrane. Oni su imali hrabrosti naručiti jedan vrlo složen projekt od jedne male, do tada nepoznate poduzetničke tvrtke.“

Uvjeren sam da je to važan dio „formule“ za poticanje razvoja poduzetništva kod nas, odnosno to je put kojim državna poduzeća trebaju poticati poduzetništvo. Poduzetnici, da bi se mogli razvijati trebaju dobiti posao. Nažalost, naša velika poduzeća više vole naručivati proizvode od stranih poduzeća, iako su ti proizvodi i usluge mnogo skuplji od onih koje nude domaća poduzeća. Kupovanjem stranih proizvoda strani radnici dobivaju radna mjesta, a naši radnici ih gube.

Sustav instaliran u HE Varaždin  tada još nije bio „on-line“ i nije bio sofisticiran kao što je to danas (radio je pod „dosom“), ali je radio je dobro, a neka inovativna rješenja u sustavu bila su korištena prvi puta u svijetu. Sada su taj prvi sustav u Varaždinu modernizirali.

Već u samom početku svog poduzetničkog života  VESKI d.o.o. je ušao u Tehnološki park Zagreb, za svoja inovativna rješenja dobili su mnogobrojne nagrade i priznanja i u svijetu i kod nas, na izložbama inovacija kao što su EUREKA Bruxelles, INPEX, Pittsburg i INOVA, Zagreb. Postali su „zvijezde i zaštitni znak Tehnološkog parka Zagreb“.  Bili su Dobri duh TPZ-a. Taj duh se stvarao kroz njihovu veliku ljubav prema tehnici i razvoju proizvoda, inženjersko samopouzdanje i vjeru u moć znanja, rada i istraživanja,  kroz širenje prijateljstva i suradnje, kroz rješavanje problema, ali više od svega kroz česte  razgovore, diskusije i prijateljsko druženje.

Njihovi roštilji pod orehom se pamte kao jedna čuvena tradicija TPZ-a. Zajedno smo od samog početka (1994.) u Tehnološkom parku stvarali  povijest razvoja hrvatskog poduzetništva i odmah postavili  najviše kriterije za inovativnost, razvoj proizvoda  i izvrsnost rezultata. Time je „letvica“ kvalitete postavljena jako visoko pa su kriteriji za ulazak u Tehnološki park Zagreb bili takvi kakve nema nitko drugi. I zbog toga smo uvijek bili bolji od drugih, drugačiji od svih drugih tehnoloških parkova i inkubatora kod nas i u svijetu

CoDis – vrhunski izvozni proizvod svjetske klase

Nakon niza godina kontinuiranog vlastitog razvoja i kontinuiranih unapređenja proizveli su proizvod CoDiS, (Computerized Diagnostic System), informatički sustav za monitoring i dijagnostiku. Današnji sustav ima hardverski i softverski dio i djeluje on-line uz pomoć Windowsa. Preko svojih senzora ugrađenih po cijelom generatoru kontinuirano prati razne pojave, prenosi rezultate mjerenja u računalo koje ih analizira i signalizira stanje u kojem se generatori nalaze. Najprije su taj novi on-line sustav 1998. instalirali  na dva agregata snage 108 MW u hidroelektrani Dubrovnik, gdje je u eksploataciji pokazao izvanrednu pouzdanost i korisnost. Nakon toga je uspješno  instaliran i provjeren u mnogim našim elektranama. Sustav se kontinuirano razvija u proširuje nizom novih modula. Najnoviji modul je Beskontaktni rotor monitoring koji spada među najbolje i najoriginalije u svijetu.

“Naš monitoring je sada visoke svjetske razine, jedan od najboljih na svijetu, to nam svi priznaju”, rekao je Goran Orešković. “Mi njime pratimo ponašanje velikih strojeva na raznim područjima od vibracija, hidrodinamike do elektrike. Razvoj je trajao vrlo dugo, od vremena kada smo stjecali znanje na tom području u KONČAR-u, kroz poduzetništvo, sve do sada. To je dugogodišnji kontinuirani proces. Imali smo sreće što surađujemo s HEP-om, jer je HEP institucija koja, za razliku od mnogih drugih, podržava domaću proizvodnju, ima povjerenja u domaće firme i djeluje na dugu stazu. Povjerenje se ne stječe preko noći, treba godinama raditi, obilaziti elektrane, rješavati probleme, prezentirati svoja rješenja, imati probne instalacije. I to sve u uvjetima kada je uvozni lobi silno jak, jer se jake vanjske kompanije bore za hrvatsko tržište, imaju mnogo novaca i veliki utjecaj. Oni kupce mogu kreditirati i imaju mnogo načina da uđu u naše tržište. Naša specifičnost je u tome da smo mi razvojna, na znanju utemeljena  firma, tako smo školovani i tako djelujemo. Bez razvojne komponente na ovom području mogli bismo biti samo trgovci ili zastupnici stranih proizvođača.“

Hoće li Hrvatska biti europski tigar

Poduzeće VESKI na tržištu se bori već dvadesetak godina. Veskijevci su tijekom rada u Institutu Končara, kroz suradnju s fakultetima i kroz poduzetničke razvojne projekte skupili vrhunsko znanje i iskustvo i veliki ugled, i kod kupaca i kod konkurencije. Vrijeme ide i Goran Orešković je svjestan da je jako važno da pripreme novu generaciju stručnjaka koji će „staru gardu“ zamijeniti, kada za to dođe vrijeme.  VESKI u radu koristi specifična znanja koja se ne mogu dobiti na fakultetu, već tijekom dugogodišnjeg „školovanja u praksi“. Zato je Goran Orešković rano krenuo s pomlađivanjem i sada u Veskiju radi ekipa mladih stručnjaka (Ozren Orešković, Ozren Husnjak, Franjo Tonković, Tihomir Tonković) na koje stariji prenose svoje znanje. Mladi Ozren Orešković, sin Gorana  preuzima vođenje tvrtke.

Ozren Orešković, Ozren Husnjak, Franjo Tonković, Tihomir Tonković

Kako je kriza bila sve teža, VESKI je sve manje posla dobivao na domaćem tržištu sve više su se okretali  svjetskom tržištu i našli su kupce u Sloveniji, Njemačkoj, Italiji, Grčkoj, Islandu, Rumunjskoj, Iraku, Tajvanu, Makedoniji, Austriji i Francuskoj. To nije jednostavno, vrlo je teško, ali je njihova vrijednost bila prepoznata i njihov sustav CoDiS  instaliran je i u elektrane u Australiji. Sada mladi „Veskići“ odlaze u Toronto u Kanadu gdje će održati niz predavanja i prezentaciju svojeg sustava.

Hoće li Hrvatska postati “europski tigar” ili će se “šlepati ” na kraju europske kolone? To ovisi o tome kakvo ćemo gospodarstvo imati i u kom smjeru ćemo se razvijati. VESKI, ALTPRO i druge naše (nažalost) još uvijek malobrojne razvojno i izvozno orijentirane tvrtke pokazuju da Hrvatska ima šansu, da naša poduzeću mogu uspijevati na najsloženijem svjetskom tržištu.

 

Komentari su zatvoreni