Mormon Meteor: Čudovište s jezera

Mormon Meteor: Čudovište s jezera

(Izvor fotografija: WheelsAge.org)

Vozilo izrađeno posebno za Aba Jenkinsa, mormona iz Utaha, imalo je usku karoseriju i kotače od 18 inča na kakve su se mogle montirati tada najveće trkaće gume Firestone

Boris Jagačić

U vrijeme kada su natjecanja u rušenju brzinskih rekorda na zemlji izazivala najviše interesa, boje SAD-a više je nego časno branio David Abbott (Ab) Jenkins. Njegov zadatak nije bio nimalo lak uzme li se u obzir da je najljuća britanska konkurencija u tome imala više iskustva i samo za tu namjenu napravljene bolide, kakve su redom pokretali monstruozni zrakoplovni motori. Spomenimo još i da je 1935. godine Jenkins osobno »ukrstio mač« s izuzetno sposobnim trkačem Donaldom Campbellom, potomkom slavnog britanskog »kralja brzine« sir Malcoma Campbella.

Prava Jenkinsova vozačka karijera započela je 1926. godine, kada su on i njegov prijatelj Ray L. Peck odlučili izazvati Union Pacific željeznicu i dokazati joj da automobilom mogu »presjeći« teritorij SAD-a, odnosno prevaliti put od New Yorka do San Francisca brže od vlaka.

Dvojac je u Studebakeru stigao iz jednog grada u drugi za 86 sati i 20 minuta, za što je željeznici trebalo okruglo 100 sati. Pothvat je impresionirao Studebakerove šefove koji su Jenkinsu ponudili posao razvojnog i sigurnosnog inženjera. Od tada je njegova trkaća karijera bilježila samo uspone.

Neslužbeni rekord izdržljivosti

Među ranije pothvate spada i napad na rekord izdržljivosti u tvorničkom Pierce Arrowu s V12 motorom, 1932. godine. Na korozivnoj, slanoj podlozi jezera Bonneville Salt Flatsa zapadno od Salt Lake Cityja, blizu granice s Nevadom, Jenkins je postavio neslužbeni rekord izdržljivosti. Roadster je vozio punih 24 sata, stajući samo zbog nadopune goriva.

Uspostavljeni prosjek brzine od 112,9 milja na sat (oko 181 km/h) nije bio priznat jer nije bio službeno mjeren. No ipak, utrke u Bonnevilleu, idealnom mjestu za rušenje brzinskih rekorda, mogle su početi u punom zamahu.

Kako je volio konkurenciju, Ab je učinio sve da u Bonneville privuče druge natjecatelje, osobito zanimljive Britance, redovite posjetitelje Daytona Beacha. Tako su 1935. stigli John Cobb, Donald Campbell i kapetan George Edward Thomas Eyston. Jenkins je otvorio sezonu za upravljačem Aauburna Speedstera, zatim je premašio brzinu od 109 km/h na traktoru Allis-Chalmers, što mu je bilo iskustvo koje je opisao kao »jahanje preplašenog bizona«. Međutim, pravi je rekord Bonnevillea u kategoriji 24 sata prvi postavio Cobb, kružeći s prosječnih 134,85 milja na sat (oko 217 km/h).

Jenkinsov Duesenberg postaje “Meteor”

Uskoro nakon toga Ab se vraća u Duesenbergu Specialu, na čijoj se izradi počelo raditi 1934. Vozilo koje je izrađeno posebno za Aba Jenkinsa, mormona iz Utaha, kasnije je nazvano Mormon Meteor. Imalo je usku karoseriju, bez blatobrana, radi smanjenog otpora zraka, kotače od 18 inča na kakve su se mogle montirati tada najveće trkaće gume marke Firestone, a prepoznatljiva karakteristika bilo i jedno središnje svjetlo smješteno pri dnu prednje maske.

Augie Duesenberg je pripremio dva neznatno modificirana kompresorska motora, kakvi su inače pokretali serijski Duesenberg SJ. Napravljen je i poseban sustav za usis zraka putem kojeg su »disala« dva dvostruka Bendix-Stromberg rasplinjača, a izrađena je i nova bregasta osovina. »Special«, odnosno Mormon Meteor je na kraju raspolagao s oko 400 KS.

Britanski monstrumi

Ipak, kada se sve sagleda, ove su modifikacije na standardnom Duesenbergu bile upravo neznatne u usporedbi sa specijalnim britanskim monstrumima kakve su vozili Cobb, Eyston i Campbell. Nakon 300 milja u prvom pokušaja u Bonnevilleu Meteor je posustao, ali je prije kvara bio brži od Cobbovog bolida. Krajem rujna 1935. Mormon je uspostavio novi rekord izdržljivosti prevalivši 3253 milje u 24 sata, ostvarivši prosjek od 135,47 milja na sat (oko 218 km/h), što je tada bio zapanjujući rezultat.

Mormon Meteor II (1936.)

Vrlo brzo iza toga Donald Campbell je u čudovišnom Blue Birdu (»Plavoj ptici«, autu nazvanom u počast poznatoj drami belgijskog nobelovca Mauricea Maeterlincka) već 3. listopada postigao brzinski rekord postigavši nevjerojatnih 301,13 milja na sat, ili čak 484 km/h! Bila je to brzina pri čijem se samom spomenu ljudima ledila krv u žilama. Campbellu ovi konkurenti, barem što se tiče krajnje brzine, nisu bili dorasli.

Kapetan Eyston pak skida Jenkinsov rekord izdržljivosti svojim bolidom s dvanaestcilindarskim Rolls-Royce avionskim motorom. Kapetan je 24 sata jurio prosječnom brzinom od 140,52 milje na sat (226 km/h). Sve to je djelovalo kao rukavica bačena u lice trkaču koji zbog svog vjerskog uvjerenja nije pio ništa jače od mlijeka te je izbjegavao voziti nedjeljom.

Snažniji avionski motor

U travnju 1936. Jenkins je otkupio Duesenberg Special i zatim mu u suradnji s Augiem Duesenbergom i tvrtkom Lycoming prilagodio ogromni avionski V12 (650 KS). Bolid je prozvan Mormon Meteor II. Jenkins se njime ponovo vratio na slano jezero. Kao izazivači su ostali Cobb i Eyston. Nakon izmjenjivanja u postizanju rekorda u više kategorija, Ab Jenkins i njegov drugi vozač Babe Stapp u Meteoru zatvaraju sezonu kao najbrži.

Njihov rezultat bio je 153,82 milje na sat (247,4 km/h) u kategoriji 24 sata i 148,64 milje na sat (oko 240 km/h) u kategoriji 48 sati. Rezultat je bio tim značajniji jer je postignut u modificiranom Duesenbergu, dok su se Britanci natjecali u »namjenskim mašinama«. S potpuno novim autom Mormon Meteor III »utahov jurišnik« već 1937. postavlja neke nove rekorde.

Mormon Meteor III (1937.)

Automobil je sagradio genijalni Augie Duesenberg koji ga je opremio (ponovo) sa zrakoplovnim Curtiss Conqueror V12 motorom, ali sada sa 750 KS. Nakon sučeljavanja s rivalima Ab Jenkins i Cliff Bergere ostvarili su u Meteoru treće generacije nove američke brzinske rekorde u više klasa, od kojih je moda najznačajniji onaj u kategoriji 24-sata.

Ab Jenkins (67) je u Mormon Meteoru III i 1951. godine sudjelovao u natjecanjima za rušenje brzinskog rekorda. Automobil je obojan u boje sponzora (D-X motorno ulje), a gornja dva svjetla uklonjena su radi bolje aerodinamike.

Komentiraj

*