Model kružnog gospodarenja otpadom bez energijske oporabe dijela otpada je neprovediv

Model kružnog gospodarenja otpadom bez energijske oporabe dijela otpada je neprovediv

Ako me demantirate, ja ću se i ispričati i „poklopiti po ušima“, a ako nemate argumenata, ako je model kojeg imate samo za demonstraciju studentima, onda pokušajte dati doprinos za realan način gospodarenja otpadom, kako bi građanima olakšali život te izbjegli značajne novčane kazne

dr. sc. Viktor Simončič

Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost. (Meša Selimović)

Viktor Simončič

Bivši ministar okoliša, sveučilišni profesor Slaven Dobrović je na jednoj TV, po „n-ti puta“ objasnio da je ključ rješenja otpada u Hrvatskoj u cirkularnoj ekonomiji – kružnom gospodarenju otpadom. Suvereno je, iako je to suprotno okolišnoj politici EU, pojasnio kako energijska oporaba dijela otpada ne spada u cirkularnu ekonomiju. Ovaj pristup podržava i većina „zelenih“, bilo nevladinih organizacija, bilo dijela akademske zajednice.

I ja podržavam princip, iskoristi sve što se može, kojeg od pamtivijeka znaju svaka „dobra domaćica i zdrav seljak“. Protiv sam, da se svim sredinama nameće isti model, koji nije jednostavan i izuzetno zahtijevan infrastrukturno, logistički i financijski. Od prikazanog na slici mi od svega izgleda imamo samo kantu i neki malo stariji kamion!

Nedavno sam pročitao, kako se u svijetu proizvede 2,1 milijarde tona otpada na godinu. Amerikanci proizvode najviše otpada – 773 kilograma po stanovniku ili 12 % ukupnog otpada, od čega recikliraju nekih 35 %. Kao glavni uzrok loših američkih pokazatelja navodi se nedostatak političke volje i infrastrukture za održivo gospodarenje otpadom. Za ilustraciju, Njemačka reciklira ili energetski(!) iskoristi, za poznavaoce realnog svijeta, velikih 68 posto otpada, što je sa stajališta profesorske katedre vjerojatno 32 % premalo.

Fakultetski model

Prije par mjeseci na skupu u Dubrovniku, komentirao sam s bivšim ministrom kako smatram da nije korektno bezrezervno lobirati za kružno gospodarenjem otpadom u Hrvatskoj na način najrazvijenijih. Odgovorio je da za to na fakultetu imaju neki model. Zamolio sam ga, neka javnosti otkrije prednosti kružnog gospodarstva preko modela. Neka pojasni kako se isplati oporaba svega, da je u otpadu novac i kako se sve rješava bez energijske oporabe.

Koliki je okolišni i financijski trag (otisak) takvog pristupa? Za materijalnu oporabu najvećeg dijela prikupljenih sirovina nemamo niti potreba u industriji niti dovoljno prerađivačkih kapaciteta. Osim toga treba voditi računa da se oporaba mora dogoditi dovoljno blizu od mjesta nastanka, kako gubitak okolišnog traga zbog transporta ne bi bio veći od prednosti prerade sekundarnih sirovina. Za ilustraciju često upotrebljavam primjer, temeljen na sofisticiranom izračunu po metodi „π x palac“ kako se iz Komiže, preko brda do luke u Visu, pa onda brodom do obale i kamionima 700 km do tvornice kartona u Belišću ne isplati, niti okolišno niti ekonomski, prevoziti ni marihuana u rinfuzi, a kamo li otpadni papir.

Moj izračun prikupljanja komunalnog otpada u tri kante na izvoru pokazuje da je okolišni trag, samo s razine doprinosa stakleničkim plinovima čak do 15 puta veći, u odnosu na prikupljanje komunalnog otpada u jednoj posudi. Ovdje se i ja po „n-ti puta“ ponavljam, kako postoje tehnologije koje iz kante s mješovitim otpadom mogu odvojiti čiste sve frakcije koje se mogu biološki, materijalno i/ili energijski oporabiti. Trenutno najbolja od svih je, barem prema onome što sam ja vidio, MO-BO-TO tehnologija tvrtke Tehnix iz Donjeg Kraljevca.

Ono što razvijenim zemljama Europe nije skupo, nama jest

Poseban problem je financijski trag. Može li se trošak postupanja po matrici najrazvijenijih podnijeti u svakom našem kućnom budžetu. Načelo Europske unije svi prema istim standardima, znači, jednostavno, iste operativne troškove. Ako su prosječni troškovi gospodarenja komunalnim otpadom u EU oko 30 eura mjesečno po domaćinstvu, onda je to za realni prosječni kućni prihod u Luxembourgu od 5000 € 0,06 %, u Njemačkoj na 2300 € 1,2 %, a kod nas na 850 € velikih 3,4 %. Doda li se tome sličan iznos za vodu eto nas na 5 – 6 % izdvajanja. Malo? Mislim da toliko u prosjeku ne izdvajamo iz kućnih prihoda niti za školovanje djece.

Naravno da neprihvatljivo visokim izdvajanjem za postupanje s otpadom posebno osiromašujemo najugroženiji dio stanovništva, pa i to doprinosi odlascima bez povratka. Osim toga, treba naglasiti da na području okoliša, unatoč moćnim domaćim tehnologijama, opremu i znanje uglavnom uvozimo. U pojednostavljenom prijevodu, mi za neproizvodnu i nisko kumulativnu komunalnu infrastrukturu, plaćamo drugima. Izdvajanja za okoliš kod nas ne doprinose povećanju bruto društvenog proizvoda (BDP), dapače umanjujemo ga.

U Sloveniji je to drugačije. Puno toga proizvode i primjenjuju kod sebe, a u zadnje vrijeme smo svjedoci da i nama grade skupe centre za gospodarenje otpadom, čime doprinosimo rastu njihovog BDP. Naravno da nisam ljubomoran na njihov uspjeh, pa (i) njihov sam, ali jesam ljut na našu glupost, pa (i) naš sam.

Hrvatska – jedina EU zemlja koja u 30 g. nije povećala BDP za najmanje 10 %

Kako okoliš nije jedini primjer neodgovornog ponašanja prema nacionalnom gospodarstvu, ne čudi rezultat istraživanja Centra za rast i razvoj Sveučilišta u Groningenu koji pokazuju da je Hrvatska jedina u EU čiji se BDP u posljednja tri desetljeća nije povećao za najmanje deset posto. Hrvatski BDP porastao je za 6,5 ​​posto, Slovenije za 48 posto, Češke za 58, a Poljske i Slovačke više od 100 posto. U vrijeme neovisnosti hrvatski je BDP po stanovniku bio malo niži od slovenskog, a danas je dvostruko manji.

I lako bi za BDP, da to nije povezano (i) s natalitetom. U mnogim demografskim prognozama za regiju do sredine stoljeća će se udvostručiti broj starijih, a do kraja stoljeća na jednog zaposlenog bila bi dva umirovljenika. Tao Zhang, zamjenik direktora MMF-a, smatra da će regija ostarjeti prije nego što se stigne obogatiti, odnosno prije nego što dostigne određenu razinu ekonomskog razvoja koja će njezinim građanima osigurati pristojan standard. Da znamo gospodariti resursima, da nismo uveli uhljebljivački način vladanja, Hrvatska je već mogla biti blizu 80 posto prosječnog razvoja EU-a. Godine 2007. bili smo na 61 % od prosjeka EU, a i danas smo tu negdje (na 63 %), za razliku od Poljske koja je tada bila bitno ispod nas na 53 %, a danas je na 71 %!

Javno pozivam zagovarače šarenih kanti i kružnog gospodarenja otpadom, recite koliko to što predlažete košta i kakav je utjecaj na okoliš! Za početak pokažite kako se okolišno i financijski isplati voziti otpadni papir iz Komiže do Belišća, stakla iz Konovala do Huma na Sutli, otpadne plastike i mnogih drugih materijala do postrojenja za materijalnu oporabu koje nemamo,… Demantirajte me da je okolišni i financijski trag, bez energijske oporabe dijela koji se okolišno i financijski ne isplati materijalno oporabiti, neprovediv. Ako me demantirate, ja ću se i ispričati i „poklopiti po ušima“, a ako nemate argumenata, ako je model kojeg imate više samo za demonstraciju studentima, onda pokušajte dati doprinos za realan način gospodarenja otpadom, kako bi građanima olakšali život i pokušali izbjeći visoke novčane kazne, koje su pred vratima.

Komentari su zatvoreni