Mladen Grgurević: Najviše zabrinjavaju oboljeli od dijabetesa koji to još ne znaju

Mladen Grgurević: Najviše zabrinjavaju oboljeli od dijabetesa koji to još ne znaju

Trenutno u svijetu oko 430 milijuna ljudi boluje od šećerne bolesti, uz trend porasta. Hrvatska u tome ne zaostaje. Smatra se kako imamo oko 300.000 dijagnosticiranih, ali najviše zabrinjava velik broj nedijagnosticiranih bolesnika

Što ga je zanimalo dok je bio u rodnom Slavonskom Brodu, kakav je to Zagreb i što mu je dao ZG-magazinu govori dr. med. Mladen Grgurević, internist subspecijalist endokrinolog i dijabetolog, KB Merkur Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac . Otkriva što u medicini nije želio, kakvi su to problemi u manjim sredinama i gdje odlazi u slobodno vrijeme.

Zašto volite Zagreb?

Zašto volim Zagreb ? Jednostavno je to, ali i složeno pitanje. Zagreb je grad u kojem sam stekao stručno i akademsko obrazovanje i koji mi je omogućio ostvarenje u poslovnom, stručnom i osobnom pogledu. To je grad koji omogućuje i privatno i poslovno, dovoljno je velik za poslovne izazove, a opet dovoljno mali za ostvarivanje iskrenih međuljudskih odnosa. Zagreb je grad ugodne klime, na sat i pol vožnje od Jadranskog mora i na dva sata vožnje od Alpa. To je grad u kojem sam ostao živjeti, usprkos univerzalnosti posla kojim se bavim i znanja kojim raspolažem.

Jeste li Zagrepčanin rođenjem?

Rođen sam u Slavonskom Brodu, gdje sam završio osnovnu školu i gimnaziju, a potonju bih posebno istaknuo, jer sam u njoj razvio interes prema prirodoslovlju, koje se na kraju i iskristaliziralo upisom na Medicinski fakultet u Zagrebu.

Znači, to je bio put do medicine?

Da, no prilikom odabira fakulteta bilo je dosta promišljanja, ali je na kraju oblik primijenjenog prirodoslovlja koje se očituje u medicini prevladao. Ono što moram priznati, iako je bilo dvojbi oko fakulteta, nikada ih nije bilo oko mjesta studiranja, to mjesto je u svim opcijama bio Zagreb. Tim više jer medicina je težak fakultet, koji zahtjeva mnogo odricanja i truda, ali zauzvrat nudi mnogo više, poziv liječnika.

Kako su vam prolazili studentski dani?

Fakultetski dani nisu bili jednostavni. Kada se prisjetim, to je bilo vrijeme bez interneta, odnosno pred kraj fakulteta uz vrlo spori dial-up internet, pa je znanje bilo teže dostupno a učenje se baziralo samo na iščitavanju knjiga, uz dosta neprospavanih noći. Iako nije bilo lako, danas ih se sa sjetom i ugodom prisjećam.

Kako ste krenuli put dijabetologije?

Nakon fakulteta sam znao da ne želim kiruršku struku te mi se interna medicina, u kojoj je endokrinologija s dijabetologijom, činila kao pravi izbor. I tako sam se nakon jednog natječaja našao kao mladi liječnik na Vuk Vrhovcu, gdje radim i danas. Iako je bilo ponuda i za drugim specijalizacijama i ustanovama, nisam nijednom posumnjao u svoju odluku.

Imate dosta posla. Je li dijabetes u porastu?

Nažalost, posla i bolesnika je sve više, a bavim se bolešću, koja je usko vezana uz suvremeni način života, odnosno premalo kretanja i prekomjernog kalorijskog unosa prije svega ugljikohidrata i masti te prekomjerne tjelesne težine.

Koliko je dijabetičara, što govore podaci?

Trenutno u svijetu oko 430 milijuna ljudi boluje od šećerne bolesti, uz trend porasta, tako da se predviđa kako će do 2040. godine biti gotovo 640 milijuna oboljelih. Hrvatska nažalost u tome ne zaostaje. Smatra se kako imamo oko 300.000 dijagnosticiranih osoba sa dijabetesom, ali ono što više zabrinjava jest veliki broj nedijagnosticiranih bolesnika, odnosno osoba koje imaju šećernu bolest, a da to ni ne znaju. Tako da se ukupan broj oboljelih penje i do nekih 500.000.

Koliko gospodarska situacija i visoke cijene povrća i voća utječu na pojavu bolesti? Mnogi si ne mogu priuštiti zdravu mediteransku prehranu?

Naše ekonomske prilike sigurno ne pomažu smanjenju broja oboljelih, jer se veliki broj ljudi nažalost zadovoljava jeftinijom hranom bogatom jednostavnim ugljikohidratima i mastima. Usprkos tomu, trebalo bi uvijek pokušati birati više povrća i voća, prije svega sezonskog koje je i cjenovno prihvatljivo, a prikladnije je od kruha ili tjestenine bogate jednostavnim ugljikohidratima.

Kakva je bolest dijabetes?

Kada govorimo o šećernoj bolesti moramo naglasiti kako postoje dva osnovna oblika te bolesti. Dijabetes tipa 2, od kojeg boluje 90 posto oboljelih posljedica je suvremenog načina života. Taj se tip uglavnom javlja u odrasloj životnoj dobi, iako se s debljanjem sve mlađih bolesnika i šećerna bolest tipa 2, nerijetko javlja i kod mlađih od 40 godina. U drugom slučaju, od dijabetesa tipa 1 pati osam posto bolesnika. Tu se radi o autoimunoj bolesti koju karakterizira nedostatak inzulina, a uglavnom se javlja u dječjoj, odnosno adolescentskoj dobi i oboljeli najčešće nisu pretili.

Surađuje li Vuk Vrhovac s inozemnim sličnim ustanovama?

Vuk Vrhovac kao krovna Ustanova u Hrvatskoj za liječenje oboljelih od šećerne bolesti surađuje s brojnim europskim i svjetskim centrima, prije svega u edukaciji liječnika i medicinskih sestara. Osobno sam bio na inozemnoj edukaciji u Münchenu i Pragu, o primjeni novih tehnoloških dostignuća u liječenju šećerne bolesti, koji se uspješno primjenjuju i u Hrvatskoj.

Aktivnosti bilježite i sa našim udrugama?

Vuk Vrhovac nemalo surađuje sa Društvima osoba sa šećernom bolešću, prije svega Hrvatskim savezom dijabetičkih udruga i drugima. Aktivna nam je klinika i u obilježavanju Dana osoba sa šećernom bolesti, koji se obilježava 14. studenoga. Tako će biti i ove godine, prije svega održavanjem različitih tribina i drugim akcijama, sve s ciljem širenja svijesti o šećernoj bolesti, kao i nepovoljnim obrascima ponašanja koji povećavaju rizik od njenog pobola.

Imate li dovoljno stručnjaka, liječnika?

Kao i u ostalim medicinskim strukama kod nas tako se i u dijabetologiji borimo s manjkom medicinskog osoblja, koje se u Zagrebu tako i ne osjeti, ali u manjim sredinama postaje sve veći problem. Ono što bih svakako istaknuo kao veliku prednost Hrvatske jest to što su našim bolesnicima dostupni svi lijekovi za liječenje dijabetesa. Isto je i sa najsuvremenijim uređajima za praćenje vrijednosti glukoze u organizmu, prije svega senzorima za njeno kontinuirano praćenje. To uvelike poboljšava kako metaboličku regulaciju oboljelih, tako i njihovu kvalitetu života, a nama liječnicima olakšava svakodnevni rad.

Održavate li i vi zdrav život? Vježbate?

Kako se profesionalno bavim bolešću koja je usko vezana uz način življenja naravno da nastojim paziti što jedem, a bavim se i sportom u slobodno vrijeme. Uglavnom su to odlasci u teretanu i vožnja biciklom.

Gdje danas živite, u kojem kvartu?

Osim početnih godina nakon dolaska na studij u Zagreb koje sam proveo u studentskom domu, živim na Črnomercu u blizini Trga Franje Tuđmana. To je lokacija koja je odlično pozicionirana s obzirom na prometnu infrastrukturu, a omogućuje i ugodne šetnje do Centra grada.

Što Zagrebu nedostaje ili se možda treba »popraviti«?

Kao i svaki grad tako i Zagreb ima stvari na kojima se može, čak bih se usudio reći i mora poraditi. Tu prije svega mislim na problem odlaganja i razvrstavanja otpada, bolje javne prometne povezanosti te uređenja fasada kako u vizualnom tako i energetskom smislu. Ne smijemo zaboraviti da smo turistička zemlja i da su izgled grada i njegova dostupnost građanima i turistima od velike važnosti.

Je li Zagreb grad po mjeri čovjeka?

Zagreb je definitivno svojim sadržajem i veličinom grad po mjeri čovjeka, ali također i grad koji ostavlja još mnogo prostora na kojima se mora poraditi, prije svega u komunalnim djelatnostima.

Komentiraj

*