Mjesto u Domu za starije Maksimir čekaju 10.292 osobe!

Mjesto u Domu za starije Maksimir čekaju 10.292 osobe!

Cijena smještaja ovisi o stupnju socijalne usluge i o vrsti sobe pa su cijene od 2775 kuna (dvokrevetna soba prvog stupnja socijalne usluge) do 7000 kuna koliko je smještaj na Odjelu za skrb o osobama oboljelim od Alzheimerove i drugih demencija

Razgovarala: Snježana Kratz

O tome kako to ona voli Zagreb, koju je školu pohađala i kako se nekada odijevala ZG-magazinu govori mr. sc. Jasminka Dlesk-Božić, ravnateljica Doma za starije osobe Maksimir. Otkriva koliko tisuća ljudi čeka na smještaj kod njih i kako su to maksimirske mažoretkinje obišle svijet.

Jasminka Dlesk-Božić na “Gerontulumu” 2018. godine

Zašto volite Zagreb?

Zagreb volim jer je to moj i grad moje mladosti, profesionalnog prepoznavanja, tu su moje uspomene i u Zagrebu živim svoj život. Bajkovit je Zagreb, pun života, a istodobno i mira, sigurnosti na svojim trgovima, u parkovima, među platanama na Zrinjevcu ili pak Strossmayerovu šetalištu. Volim, kada je o njemu riječ i naše prepoznatljive plave tramvaje, Bana, Savu, savske galebove…

Zagreb je znači grad …

Koji zrači pozitivnom energijom koju prenosi na svoje stanovnike ,ali i brojne posjetitelje.

Gdje ste odrastali?

U Zagrebu i uvijek sam osjećala neobičnu povezanost s gradom u kojem sam ponikla. Iz djetinjstva se rado prisjetim povrataka s raznih putovanja i to u predvečerje, kada bi Zagreb (za)blistao svojim svjetlima, na kojima bi se nekada zrcalile i kišne kapi.

Pohađali ste koju školu?

Zagrebačku X. gimnaziju, nakon čega sam upisala Interfakultetski studij socijalnog rada pri Pravnom fakultetu. Kasnije sam završila i znanstveni postdiplomski studij iz gerontologije na medicini.

Kakvi su vam bili djevojački dani?

Kao djevojka sam izlazila u „Big Ben“, „Lapidarijum“ i „Studentski centar“. Voljela sam odlaziti i u kazalište, na pokoju izložbu, a sjećam se rado i obiteljskih izleta u prirodu.

Sjećate se i kakva je bila moda, kako se tada nosilo?

U to je vrijeme u modi bilo sve, mini, midi, maxi pa čak i šorcevi. Moja je omiljena kombinacija bila mini suknja, maxi kaput i visoke čizme.

Kako se družilo?

Tada nije bilo mobitela pa se s prijateljima družilo više i intenzivnije. Dogovori su se poštovali, a kave su trajale satima, uz puno smijeha. Inače, vrijeme studiranja bilo mi je jedno od najljepših razdoblja u životu. Imala sam prijatelje s kojima sam se družila, putovala ali i učila. Dakako, bili smo vrlo uspješni i dobri studenti.

Kada ste profesionalno krenuli put skrbi o starijim osobama?

Svojedobno, u okviru studentske prakse na trećoj godini studija odrađivala sam je u Domu umirovljenika Trnje. To iskustvo je bilo presudno i za moje profesionalno opredjeljenje da se bavim skrbi o starijim osobama. Shvatila sam tada „to je bilo to“ i znala sam da taj posao želim raditi! Kad razmislim, imala sam i sreću da sam u životu mogla raditi baš ono što sam željela, voljela i u čemu sam uživala i osjećala se uspješnom.

Nakon te prakse u Domu Trnje, bio mi je ponuđen posao preko studentskog servisa, a kasnije i radni odnos. Radila sam deset godina i na plansko-analitičkim poslovima Centra za socijalnu skrb Trnje, a posljednjih dvadeset i pet godina sam ravnateljica Doma za starije osobe Maksimir.

Koliko Dom Maksimir broji korisnika?

Imamo njih 420 na smještaju od čega je na Odjelu za zdravstvenu skrb, njegu i rehabilitaciju 235 bolesnih i teško pokretnih osoba kojima je potrebna skrb i njega 24 sata dnevno.

Ustrojili ste i Gerontološki centar?

Dom Maksimir razvija i tzv. izvaninstituciju kroz niz aktivnosti, kroz koje godišnje prođe više od četiri tisuće starijih osoba. U Gerontološki nam je centar Maksimir učlanjeno 2145 starijih osoba.

Koliko se čeka na smještaj u dom?

Dugo! Na smještaj u naš Dom čeka nevjerovatnih 10.292 osobe. Period čekanja na smještaj ovisi o željenoj i potrebnoj vrsti smještaja a kreće se od osam do trinaest godina. Cijena smještaja ovisi o stupnju socijalne usluge i o vrsti sobe pa su cijene od 2775 kuna (dvokrevetna soba prvog stupnja socijalne usluge) do 7000 kuna koliko je smještaj na Odjelu za skrb o osobama oboljelim od Alzheimerove i drugih demencija (IV. stupanj socijalne usluge).

Terapijski psi na odjelu oboljelih od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencija

U Domu organizirate mnoge aktivnosti?

Da, provodimo stručni rad individualno, a poznati smo i po brojnim grupama. Ponajprije je riječ o rekreativnim vježbama u okviru kojih djeluju i tzv. gero grupe koje se bave prevencijom i koliko je moguće otklanjanjem zdravstvenih teškoća poput inkontinencije, bolova kralježnice ili problema sa srcem u vidu „cardiowalking-a”. Imamo i plesne grupe u kojima se pleše međunarodni folklor, tango… Primjerice naše Maksimirske laste plešu čak i moderni „balet” na glazbu glasovitog Toma Jonesa odnosno mnogima prepoznatljive Sexbomb, ili pak Nikad nije kasno, Lady M i dr. Aktivni su kod nas i pjevači, naša ženska klapa „Maksimir“, „Prijatelji“, DDM, zbor Maksimir a uvrstili smo u aktivnosti i kreativno učenje slikanja, zlatoveza, izrade kostima za maskenbal, nakita, keramike… Također u našem Domu djeluje i novinarska grupa kao i komisija za jelovnik. Postoje i ekološki osviješteni korisnici u eko-grupama koji se brinu o okolišu, cvijeću i začinskom bilju. Svi novopridošli u naš Dom uključuju se u aktivnosti prema vlastitim afinitetima i sklonostima.Jedanput mjesečno nam dolazi i terapijski pas.

Imate i jedinstvenu pčelarsku radionicu?

Imamo, predvodi ju naša korisnica, gospođa Jadranka Luketa Marković. Svrsishodnost joj druženje pa i svojevrsno održavanje kondicije jer kako mogu naši „pčelari”, odlaze na obližnji im pčelinjak.

Surađujete i sa Gradom Zagrebom?

Grad Zagreb je osnivač Doma za starije osobe Maksimir, uz još deset zagrebačkih domova, a suradnja nam je na visokoj razini potkrijepljena stručnošću pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Romane Galić kao i naših savjetnika. Često zajedno organiziramo akcije i manifestacije poput Maksimirskih jeseni, a gradonačelnik Zagreba u suradnji s našim gradskim uredom uvijek brine i o poklonima za naše korisnike. Bude to povodom Božića, Uskrsa a neizostavno slavimo i sve stote rođendane.

Obilježili ste i Valentinovo?

U Domu se obilježavaju svi značajniji datumi i to prigodnim programima. Bilo je tako i za Valentinovo, bit će i za Fašnik. Slavimo i rođendane (svaki zadnji petak u mjesecu za sve korisnike koji su rođeni u tom mjesecu), Dan žena, Dan Doma, roštiljamo mi i na Bundeku, slavimo Martinje i dr. Ove smo godine Valentinovo obilježili svečanim koncertom „U susret Valentinovu“ koji je oplemenio operni pjevač gospodin Ronald Braus, a ljubavnu je poeziju govorila glumica Vesna Ravenšćak Lozić. Posluženi su bili kolačići „crvenkapice” u obliku srca, a čitale su se i ljubavne poruke iz tajnog ljubavnog sandučića. Podijelili smo i srčeka s istim porukama koje je izradila naša kreativna radionica. Lijepo smo se družili i sa našim malim prijateljima iz vrtića, koji su nam darovali svoju dječju ljubav igrajući predstavu na svoj dječji način. Valentinovo su posebno obilježiti i naši ljubavni i bračni parovi .

Kod vas je, reklo bi se, ljubav u zraku?

Naši hodnici, boravci, sobe a i park Maksimir mogli bi ispričati divnih ljubavnih priča, onima o nježnim prijateljstvima, dugim pogledima uz kavu jer kod nas stanuje život i živi se. Događa se sve kao i u bilo kojoj dobi života. Mnogi su kod nas (iz)našli prijateljstvo ili pak ljubav i to plešući tango u našim plesnim grupama, folkloru, za modernih koreografija, a mnogi su se zaljubili i u neke od naših mažoretkinja.

One su nadaleko poznate.

Mažoretkinje iz Doma Maksimir

Mažoretkinje su brend našeg doma, vrlo su poznate i rado viđene na svim važnijim manifestacijama u gradu Zagrebu. Momentalno nastupaju u kazalištu Komedija u predstavi „Revizor“ od Gogolja. Uz to neumorno snimaju priloge za razne televizije, a nedavno su snimile i spot, te je napisana reportaža o njima koja je preko Španjolske Novinske Agencije EFE, obišla svijet. Objavile su priču o njima mnoge tiskovine, televizije i portali.

Sudjelujete i u predstavi Lizistrata?

Dom Maksimir je često nositelj određenih aktivnosti ili je suradnik u raznim projektima kroz koje se afirmira dramska djelatnost, kreativni ples, likovno izražavanje, informatičke i radionice pripovijedanja, kao i treninzi za održavanje kognitivne kondicije. Ističem tu i projekt u suradnji sa HNK na predstavi Lizistrata gdje su umjetnici našeg nacionalnog kazališta osmislili, uvježbali i postavili glazbenu, dramsku i plesnu predstavu sa naših tridesetak korisnika. Postigla je veliki uspjeh i trenutno gostuju u domovima za starije, po centrima za kulturu i sl.

Što vam znači predvoditi Dom Maksimir?

Meni je to ponos i zadovoljstvo, ponajprije jer imam stručne, vrijedne i divne suradnike pa mi je drago biti na čelu takve grupe ljudi. Moram spomenuti i naše korisnike s kojima mi zaposleni živimo u suživotu, često poput velike obitelji. Njima zahvaljujem na puno razumijevanja za nedostatke i greške koje se dogode i u našem radu. Hvala im i na sudjelovanju i pruženom nam doprinosu u zajedničkim aktivnostima, bez čega Dom Maksimir danas ne bi bio to što jest.

Ova stranica koristi kolačiće. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close