Mjesto u Domu za starije Maksimir čekaju 10.292 osobe!

Cijena smještaja ovisi o stupnju socijalne usluge i o vrsti sobe pa su cijene od 2775 kuna (dvokrevetna soba prvog stupnja socijalne usluge) do 7000 kuna koliko je smještaj na Odjelu za skrb o osobama oboljelim od Alzheimerove i drugih demencija

Razgovarala: Snježana Kratz

O tome kako to ona voli Zagreb, koju je školu pohađala i kako se nekada odijevala ZG-magazinu govori mr. sc. Jasminka Dlesk-Božić, ravnateljica Doma za starije osobe Maksimir. Otkriva koliko tisuća ljudi čeka na smještaj kod njih i kako su to maksimirske mažoretkinje obišle svijet.

Zašto volite Zagreb?

Zagreb volim jer je to moj i grad moje mladosti, profesionalnog prepoznavanja, tu su moje uspomene i u Zagrebu živim svoj život. Bajkovit je Zagreb, pun života, a istodobno i mira, sigurnosti na svojim trgovima, u parkovima, među platanama na Zrinjevcu ili pak Strossmayerovu šetalištu. Volim, kada je o njemu riječ i naše prepoznatljive plave tramvaje, Bana, Savu, savske galebove…

Zagreb je znači grad …

Koji zrači pozitivnom energijom koju prenosi na svoje stanovnike ,ali i brojne posjetitelje.

Gdje ste odrastali?

U Zagrebu i uvijek sam osjećala neobičnu povezanost s gradom u kojem sam ponikla. Iz djetinjstva se rado prisjetim povrataka s raznih putovanja i to u predvečerje, kada bi Zagreb (za)blistao svojim svjetlima, na kojima bi se nekada zrcalile i kišne kapi.

Pohađali ste koju školu?

Zagrebačku X. gimnaziju, nakon čega sam upisala Interfakultetski studij socijalnog rada pri Pravnom fakultetu. Kasnije sam završila i znanstveni postdiplomski studij iz gerontologije na medicini.

Kakvi su vam bili djevojački dani?

Kao djevojka sam izlazila u „Big Ben“, „Lapidarijum“ i „Studentski centar“. Voljela sam odlaziti i u kazalište, na pokoju izložbu, a sjećam se rado i obiteljskih izleta u prirodu.

Sjećate se i kakva je bila moda, kako se tada nosilo?

U to je vrijeme u modi bilo sve, mini, midi, maxi pa čak i šorcevi. Moja je omiljena kombinacija bila mini suknja, maxi kaput i visoke čizme.

Kako se družilo?

Tada nije bilo mobitela pa se s prijateljima družilo više i intenzivnije. Dogovori su se poštovali, a kave su trajale satima, uz puno smijeha. Inače, vrijeme studiranja bilo mi je jedno od najljepših razdoblja u životu. Imala sam prijatelje s kojima sam se družila, putovala ali i učila. Dakako, bili smo vrlo uspješni i dobri studenti.

Kada ste profesionalno krenuli put skrbi o starijim osobama?

Svojedobno, u okviru studentske prakse na trećoj godini studija odrađivala sam je u Domu umirovljenika Trnje. To iskustvo je bilo presudno i za moje profesionalno opredjeljenje da se bavim skrbi o starijim osobama. Shvatila sam tada „to je bilo to“ i znala sam da taj posao želim raditi! Kad razmislim, imala sam i sreću da sam u životu mogla raditi baš ono što sam željela, voljela i u čemu sam uživala i osjećala se uspješnom.

Nakon te prakse u Domu Trnje, bio mi je ponuđen posao preko studentskog servisa, a kasnije i radni odnos. Radila sam deset godina i na plansko-analitičkim poslovima Centra za socijalnu skrb Trnje, a posljednjih dvadeset i pet godina sam ravnateljica Doma za starije osobe Maksimir.

Koliko Dom Maksimir broji korisnika?

Imamo njih 420 na smještaju od čega je na Odjelu za zdravstvenu skrb, njegu i rehabilitaciju 235 bolesnih i teško pokretnih osoba kojima je potrebna skrb i njega 24 sata dnevno.

Ustrojili ste i Gerontološki centar?

Dom Maksimir razvija i tzv. izvaninstituciju kroz niz aktivnosti, kroz koje godišnje prođe više od četiri tisuće starijih osoba. U Gerontološki nam je centar Maksimir učlanjeno 2145 starijih osoba.

Koliko se čeka na smještaj u dom?

Dugo! Na smještaj u naš Dom čeka nevjerovatnih 10.292 osobe. Period čekanja na smještaj ovisi o željenoj i potrebnoj vrsti smještaja a kreće se od osam do trinaest godina. Cijena smještaja ovisi o stupnju socijalne usluge i o vrsti sobe pa su cijene od 2775 kuna (dvokrevetna soba prvog stupnja socijalne usluge) do 7000 kuna koliko je smještaj na Odjelu za skrb o osobama oboljelim od Alzheimerove i drugih demencija (IV. stupanj socijalne usluge).

U Domu organizirate mnoge aktivnosti?

Da, provodimo stručni rad individualno, a poznati smo i po brojnim grupama. Ponajprije je riječ o rekreativnim vježbama u okviru kojih djeluju i tzv. gero grupe koje se bave prevencijom i koliko je moguće otklanjanjem zdravstvenih teškoća poput inkontinencije, bolova kralježnice ili problema sa srcem u vidu „cardiowalking-a”. Imamo i plesne grupe u kojima se pleše međunarodni folklor, tango… Primjerice naše Maksimirske laste plešu čak i moderni „balet” na glazbu glasovitog Toma Jonesa odnosno mnogima prepoznatljive Sexbomb, ili pak Nikad nije kasno, Lady M i dr. Aktivni su kod nas i pjevači, naša ženska klapa „Maksimir“, „Prijatelji“, DDM, zbor Maksimir a uvrstili smo u aktivnosti i kreativno učenje slikanja, zlatoveza, izrade kostima za maskenbal, nakita, keramike… Također u našem Domu djeluje i novinarska grupa kao i komisija za jelovnik. Postoje i ekološki osviješteni korisnici u eko-grupama koji se brinu o okolišu, cvijeću i začinskom bilju. Svi novopridošli u naš Dom uključuju se u aktivnosti prema vlastitim afinitetima i sklonostima.Jedanput mjesečno nam dolazi i terapijski pas.

Imate i jedinstvenu pčelarsku radionicu?

Imamo, predvodi ju naša korisnica, gospođa Jadranka Luketa Marković. Svrsishodnost joj druženje pa i svojevrsno održavanje kondicije jer kako mogu naši „pčelari”, odlaze na obližnji im pčelinjak.

Surađujete i sa Gradom Zagrebom?

Grad Zagreb je osnivač Doma za starije osobe Maksimir, uz još deset zagrebačkih domova, a suradnja nam je na visokoj razini potkrijepljena stručnošću pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Romane Galić kao i naših savjetnika. Često zajedno organiziramo akcije i manifestacije poput Maksimirskih jeseni, a gradonačelnik Zagreba u suradnji s našim gradskim uredom uvijek brine i o poklonima za naše korisnike. Bude to povodom Božića, Uskrsa a neizostavno slavimo i sve stote rođendane.

Obilježili ste i Valentinovo?

U Domu se obilježavaju svi značajniji datumi i to prigodnim programima. Bilo je tako i za Valentinovo, bit će i za Fašnik. Slavimo i rođendane (svaki zadnji petak u mjesecu za sve korisnike koji su rođeni u tom mjesecu), Dan žena, Dan Doma, roštiljamo mi i na Bundeku, slavimo Martinje i dr. Ove smo godine Valentinovo obilježili svečanim koncertom „U susret Valentinovu“ koji je oplemenio operni pjevač gospodin Ronald Braus, a ljubavnu je poeziju govorila glumica Vesna Ravenšćak Lozić. Posluženi su bili kolačići „crvenkapice” u obliku srca, a čitale su se i ljubavne poruke iz tajnog ljubavnog sandučića. Podijelili smo i srčeka s istim porukama koje je izradila naša kreativna radionica. Lijepo smo se družili i sa našim malim prijateljima iz vrtića, koji su nam darovali svoju dječju ljubav igrajući predstavu na svoj dječji način. Valentinovo su posebno obilježiti i naši ljubavni i bračni parovi .

Kod vas je, reklo bi se, ljubav u zraku?

Naši hodnici, boravci, sobe a i park Maksimir mogli bi ispričati divnih ljubavnih priča, onima o nježnim prijateljstvima, dugim pogledima uz kavu jer kod nas stanuje život i živi se. Događa se sve kao i u bilo kojoj dobi života. Mnogi su kod nas (iz)našli prijateljstvo ili pak ljubav i to plešući tango u našim plesnim grupama, folkloru, za modernih koreografija, a mnogi su se zaljubili i u neke od naših mažoretkinja.

One su nadaleko poznate.

Mažoretkinje su brend našeg doma, vrlo su poznate i rado viđene na svim važnijim manifestacijama u gradu Zagrebu. Momentalno nastupaju u kazalištu Komedija u predstavi „Revizor“ od Gogolja. Uz to neumorno snimaju priloge za razne televizije, a nedavno su snimile i spot, te je napisana reportaža o njima koja je preko Španjolske Novinske Agencije EFE, obišla svijet. Objavile su priču o njima mnoge tiskovine, televizije i portali.

Sudjelujete i u predstavi Lizistrata?

Dom Maksimir je često nositelj određenih aktivnosti ili je suradnik u raznim projektima kroz koje se afirmira dramska djelatnost, kreativni ples, likovno izražavanje, informatičke i radionice pripovijedanja, kao i treninzi za održavanje kognitivne kondicije. Ističem tu i projekt u suradnji sa HNK na predstavi Lizistrata gdje su umjetnici našeg nacionalnog kazališta osmislili, uvježbali i postavili glazbenu, dramsku i plesnu predstavu sa naših tridesetak korisnika. Postigla je veliki uspjeh i trenutno gostuju u domovima za starije, po centrima za kulturu i sl.

Što vam znači predvoditi Dom Maksimir?

Meni je to ponos i zadovoljstvo, ponajprije jer imam stručne, vrijedne i divne suradnike pa mi je drago biti na čelu takve grupe ljudi. Moram spomenuti i naše korisnike s kojima mi zaposleni živimo u suživotu, često poput velike obitelji. Njima zahvaljujem na puno razumijevanja za nedostatke i greške koje se dogode i u našem radu. Hvala im i na sudjelovanju i pruženom nam doprinosu u zajedničkim aktivnostima, bez čega Dom Maksimir danas ne bi bio to što jest.