Marijana Petir: Moj rad u Europskom parlamentu

Od ljeta sam na svakom sastanku Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj uporno tražila od EK da se obeštećenje poljoprivrednika zbog ruskog embarga proširi i na mandarine. Ponosna sam na to što sam se izborila za to da se ukinu tzv. povijesni kriteriji koji su Hrvatskoj priječili korištenje financijskih potpora za uvođenje zdravih obroka mlijeka, voća i povrća u škole

Marijana Petir

Budi me alarm, još nije svanulo. Tri je ujutro. Rado bih ostala još malo u krevetu, svom krevetu kod kuće u Moslavini, a ne nekom hotelskom, negdje u Europi… Moram krenuti i stići do Plesa na vrijeme jer me avion za Bruxelles neće čekati. Još jednom provjeravam kofer da nisam nešto zaboravila, kad dođem u Bruxelles nema vremena za odlazak u dućan po četkicu za zube. Dok čekam polijetanje čitam i odgovaram na e-mailove (u prosjeku mi ih dnevno stiže 200), za vrijeme leta čitam dokumente i pripremam se za rad u odborima, na laptopu pripremam rasprave za plenarnu sjednicu u Strasbourgu, odgovore na pitanja, provjeravam podloge koje su pripremili asistenti i stažisti.

“Ponekad, kad me svlada umor, dok na aerodromu čekam poziv za let, kroz misli mi prođe pitanje koliko takav način života ima smisla. Međutim, odgovor već odavno znam…”

Stižemo u Bruxelles. Probijam se kroz gužvu do prijevoza kako bi stigla što prije do zgrade Europskog parlamenta. Monumentalno je to zdanje, ogromno, dok stojim pred njim na pamet mi pada da je ta zgrada poput košnice. Ne zbog izgleda već svega onog što se u njoj odvija. Sjednice odbora, sastanci, eventi… Impresivno je koliko ljudi tu radi, prolazi. Europski parlament je jedino tijelo Europske unije kojeg građani biraju izravno. Zastupnika je u ovom sazivu 751, svaki od nas ima asistente i stažiste, riječ je o velikom broj ljudi i svi oni tijekom tjedna borave u toj zgradi, nerijetko od jutra do kasnih večernjih sati.

Nezamislivo da zastupnici ne dolaze na sjednice

U Bruxellesu zastupnici sudjeluju u radu odbora čiji su članovi. Ja sam članica Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova a zamjenica sam člana Odbora za zaštitu okoliša, javno zdravlje i sigurnost hrane. Na odborima se raspravlja o zakonskim prijedlozima koji se nalaze u proceduri, podnose se vlastiti prijedlozi, zastupnici usuglašavaju stavove, traži se potpora za svoje stavove ili amandmane, razmjenjuje se mišljenje s kolegama ali i s Komisijom i Vijećem, nerijetko i sa stručnjacima, a slično je i na klubovima zastupnika. Za razliku od Hrvatskog sabora, u Europskom parlamentu nezamislivo je da zastupnik kojeg su građani izabrali ne dolazi na sjednice odbora ili ne izvršava druge obveze. Između sjednica odbora uguraju se sastanci i tako od jutra do kasno navečer. Jedan tjedan mjesečno zastupnici odlaze u Strasbourg na plenarnu sjednicu Parlamenta gdje se raspravlja i glasuje o zakonskim prijedlozima, izvješćima i rezolucijama.

Možda najdragocjenije iskustvo koje se može dobiti kroz rad u jednom od tijela Europske unije je iskustvo istinske demokracije, u smislu toga da se kroz usuglašavanje stavova postiže konsenzus i na taj način donose odluke koje će utjecati na život građana EU, pa tako i Hrvatske. Četvrtak poslije podne, bilo da sam u Strasbourgu, bilo u Bruxellesu – ukoliko nisam na službenom putu negdje drugdje – letim avionom za Zagreb, a nakon toga putujem kući. Petkom i subotom čekaju me sastanci i druge obveze u Hrvatskoj, sudjelujem na okruglim stolovima, koje i sama organiziram, kao i konferencijama ili nekim drugim manifestacijama. Tjedan uz tako gust raspored obaveza prolazi vrlo brzo. Već je ponedjeljak i ja sam opet na putu u Bruxelles… Takav ritam je iscrpljujući jer ne postoji radno vrijeme.

Zastupanje hrvatskih interesa

Moj radni dan započinje ujutro i traje do kasno u noć kada odgovaram na e-mailove na koje nisam stigla prije odgovoriti i raspodjeljujem zadatke asistentima i stažistima. Naime, u Bruxellesu imam dva asistenta, dok ih u Hrvatskoj imam sedam budući da sam u želji da budem dostupnija građanima uspostavila mrežu regionalnih ureda u Bjelovaru, Osijeku, Sisku, Splitu i središnji ured u Zagrebu. Svi koje sam zaposlila u Hrvatskoj su bili nezaposleni. Ponekad, kad me svlada umor, dok na aerodromu čekam poziv za let, kroz misli mi prođe pitanje koliko takav način života ima smisla.

Međutim, odgovor već odavno znam. Ima smisla raditi ono što može pomoći da hrvatski građani žive bolje, da ne moraju u potrazi za poslom odlaziti iz Hrvatske. Hrvatska je punopravna članica Europske unije i svoju budućnost gradi u toj zajednici država i naroda. Ulaskom u Europsku uniju otvorile su se brojne prilike, budemo li ih znali na pravi način iskoristiti, pozitivni efekti zasigurno neće izostati. Međutim, to se neće dogoditi bez napornog rada. Kao zastupnica imam tu privilegiju da mogu zastupati interese hrvatskih građana prije svega, a kroz rad u Europskom parlamentu vidim da, kad se predano i uporno radi, rezultat ne izostaje.

Ruski embargo

Od ljeta sam na svakom sastanku Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj uporno pitala i tražila od Europske komisije da se obeštećenje poljoprivrednika zbog ruskog embarga proširi i na mandarine, jer isprva nisu bile predviđene. Na kraju sam u tome uspjela, obeštećenje je prošireno i na naše proizvođače mandarine koji su pogođeni ruskim embargom. Posebno sam ponosna na to što sam se izborila za to da se ukinu tzv. povijesni kriteriji koji su Hrvatskoj priječili korištenje financijskih potpora za uvođenje zdravih obroka mlijeka, voća i povrća u škole.

Za taj je program na razini Europske unije osigurano 230 milijuna EUR-a. To sam uspjela zato što sam na gotovo svakoj sjednici Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj upozoravala da su postojeći kriteriji diskriminirajući za Hrvatsku kao državu i za hrvatsku djecu te sam uporno tražila njihovu promjenu. Znamo da danas u Hrvatskoj nažalost ima djece koja gladna idu u školu, a kroz taj program djeca bi mogla dobiti besplatne i zdrave obroke a ujedno se otvara i novo tržište za lokalne proizvođače. Ako će moj rad pomoći tome da netko dobije priliku raditi, ili će neko gladno dijete dobiti hranu, onda sigurno ima smisla ovo što radim.