Ministre Ćoriću, zaustavite bruku na Babinoj Gori!

Ministre Ćoriću, zaustavite bruku na Babinoj Gori!

Ministre Ćoriću, znam da ste okruženi dvorskim savjetnicima sa zvučnim titulama. Pitajte ih jesam li sam u pravu. Organizirajte javnu raspravu. Prihvaćam debatu po principu svi protiv mene. O diletantskom pristupu projektu Babina gora, osim Vas, obavijestiti ću sve nadležne, a po potrebi i EU

dr. sc. Viktor Simončič

Uvijek dizajnirajte stvari sa osvrtom na njegov slijedeći viši kontekst – stolicu u sobi, soba u kući, kuća u prostoru, prostor u planu grada. (Eliel Saarinen)

Viktor Simončič

Promišljati kako smjestiti stolicu u sobu i kako će ona preko sobe i kuće naći mjesto u planu grada vještina je za koju su izučavani (i) inženjeri. Inženjeri uče stvari sagledavati cjelovito, svjesni da ništa ne stoji samo u prostoru i vremenu. Oni mogu u velikoj mjeri predvidjeti ishod neke konstrukcije, tehnološkog postupka ili procesa, već kod samog planiranja. Razmišljanjem. Cilj im je s najmanjim utroškom energije i materijala, s najmanje rada, proizvesti najveću korist.

Ako je tome tako, kako je moguće da nam se događaju takve nepodopštine na području postupanja s otpadom i vodama? Zar današnji inženjeri ne znaju ono što su znali oni prijašnji ili se kod postupanja s otpadom i vodama radi o područjima s velikim političkim utjecajem, i s mogućnošću da se neka ekstra zarada, nepotrebni trošak i/ili gubici socijaliziraju preko računa pojedincima. Desetinama, pa i milijunima korisnika se račun poveća za par desetaka kuna i može proći i Marišćina i Kaštjun, kao što će sutra proći Biljane Donje i Piškornica, kao i višegodišnji plan bez plana gospodarenja otpadom u Zagrebu, uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Sisku itd.

Sanacijsko odlagalište Piškornica

Razočaran sam stručnom nepismenošću akademske elite i naivnošću moga naroda. Razočaran sam s postupcima politike koji graniče s kriminalom na razini udružene zločinačke organizacije. Kod projekata financiranih iz europskih fondova kao da udružena organizacija seže sve do vrha EU-a. Izgradnja Regionalnog centra gospodarenja otpadom Babina Gora, gdje se treba obrađivati, otpad iz cijele Karlovačke županija te dijela Sisačko-moslavačke i dijela Ličko-senjska županije najnoviji je primjer namjerne štete. Ovim »poučkom« pokušavam upozoriti vrhovnog okolištarca ministra Tomislava Ćorića kakvo zlo se sprema.

Neka demantiraju

Ako nisam u pravu, molim za demanti. Posebno bih molio da me demantiraju izrađivači podloga za raspisani natječaj. Njih treba zapamtiti, ako se pokažu točni moji navodi, a onda i primjereno kazniti. Naravno, ako se pokaže da su oni u pravu ja trebam snositi konzekvence. Prepuštam ministru Ćoriću da ih osmisli. Unaprijed ih prihvaćam. Savjetujem mu da mi ne treba braniti poslove s unosnih državnih jasli, jer od 1995. godine nisam dobio niti jedan takav posao.

Prvo o količinama otpada koje se planira obrađivati na Babinoj gori. Još 2011. godine planiralo se obrađivati 100 000 tona otpada samo iz Karlovačke županije na površini od 25 ha. Danas, 2019. godine raspisan je natječaj za gradnju centra od samo 30 000 tona otpada iz Karlovačke županije te dijela Sisačko-moslavačke i dijela Ličko-senjske županije.

Nisam pronašao ili sam previdio količine otpada. Karlovačka županija ima okruglo nekih 130 000 stanovnika. Dijelovi iz druge dvije županije su skromno naseljeni, pa neka ispadne da će na Babino brdo gravitirati otpad od nekih 150 000 stanovnika. Neka svaki proizvede dnevno 1 kilogram, dobije se količina otpada od nekih 55 000 tona. Ovo je neka gornja granica ukupnih količina, jer osim Karlovca sva druga naselja su mali gradovi i seoska područja, gdje je godišnja količina komunalnog otpada po stanovniku debelo ispod 200 kilograma.

Kako se po sadašnjem planu planira već 2020. godine reciklirati 50 % mješovitog komunalnog otpada, ispada da na Babinu goru neće dolaziti planiranih 30 000 tona mješovitog komunalnog otpada godišnje. EU je prihvatila povećanje stope recikliranja komunalnog otpada s 50 % na 65 % do 2030., pa bi na Babinu goru već nakon par godina rada moglo dolaziti najviše 20 000 tona mješovitog otpada. Čemu onda kapacitet za 30 000 tona?

Računica koja »ne drži vodu«

Predviđeno je da će na Babinoj gori odlagati nekih 15 500 tona neopasnog i 3000 tona inertnog otpada godišnje. Za neopasni otpad je predviđeno odlagalište od 559 000 m3, a za inertni od 57 000 m3! Čemu, kada se prema najnovijim smjernicama EU do 2030. godine ograničava odlaganje komunalnog otpada na odlagališta na 10 %? Ako je tome tako, onda bi za 25 godina rada centra trebala kubikaža deponije od samo nekih 50 000 m3. Čemu kapacitet deponije neopasnog otpada koji je deset puta veći? Čemu još i odlagalište inertnog otpada?

Iz mješovitog otpada izdvojeni biorazgradivi otpad (nekih 15 000 tona) i na izvoru odvojeno prikupljeni biološki otpad (6000 tona) obrađivat će se odvojeno, na dvije odvojene kompostirnice, postupkom aerobnog kompostiranja. Ima za to razloga kada bi netko bio siguran da u na izvoru odvojenom biološkoj frakciji neće biti svega i svačega, i kako se taj dio otpada najvjerojatnije neće moći pretvoriti u kompost za primarnu namjenu. Kako spriječiti da nitko od 150 000 stanovnika u kantu za biootpad ne ubaci nekakav lijek, opasni otpad?

Projektanti neznanje pokazuju objašnjavajući kako je kompostiranje odnosno aerobna razgradnja čvrstog otpada, kontrolirani biokemijski proces pretvorbe organske tvari u stabilan produkt, kompost, koji se može koristiti kao organsko gnojivo ili za oplemenjivanje tla. Ovo je točno. Točno je, kako navode projektanti da se tijekom procesa kompostiranja oslobađa toplina i nastaje ugljikov dioksid (CO2). Projektanti navode kako nastaje amonijak (NH3) i u tragovima metan (CH4) i sumporovodik (H2S), što je netočno.

Tko su ti diletanti?

Zaboravimo kako projektanti ne znaju da kod aerobne razgradnje biološke frakcije ne može nastati niti metan niti sumporovodik. Projektanti na odlagalištu gdje se planira odlagati biološko razgrađeni stabilan produkt, traže od izvođača da odlagališni plin (kojega nema!) sakuplja aktivnim sustavom otplinjavanja i spaljuje na baklji.

Kako da se na ovakav natječaj javi bilo tko tko se imalo razumije u postupanje s otpadom? Ako se prijavi i kaže da su dva planirana odlagališta predimenzionirana, da se na deponiji ne stvara deponijski plin,… bit će eliminiran. Kada netko dozvoli pripremu podloga za projekt diletantima, vjerojatno će imenovati komisiju za izbor koji će biti na njihovoj razini.

Spalionica kao umjetničko djelo – ostvarenje Friedensreicha Hundertwassera u Beču

O preradi dijela mješovitog, građevinskog i glomaznog otpada ne želim gubiti vrijeme. Diletanti si zamišljaju preradu kao da je za potrebe Beča, jer u Karlovačkoj županiji postoji naselje Beč. Kada putujete iz Zagreba za Rijeku starom cestom možete proći Rimom, a ako kod Jarče polja vozite prečicom do Bosiljeva prođete Beč.

Na tom potezu od desetak kilometara, možete vidjeti svu tragikomičnost postupanja s otpadom kod nas. Na nekoliko mjesta je postavljeno po više šarenih kanti i kontejneri. U njihovoj blizini su tu i tamo kuća ili dvije. Često oko šarenih kanti ne živi nitko.

Imajući u mislima sliku šarenih kanti, kao da su kao Pale same na svijetu, zamišljam da li se netko pitao koliko će koštati Babina gora? Koliko će stanovnici plaćati za postupanje s 50 % odvojenog otpada na izvoru, a koliko za ostatak na Babinoj gori?

Karlovačka županija ima samo 36 stanovnika na km2. Grad Karlovac s 50 % stanovnika županije ima 138 stanovnika na km2. Bez njega ostatak županije samo 18. Transport otpada do Babine gore predviđen je preko pretovarnih stanica (PS): PS Podum je udaljena od Babine gore nekih 110 km i obuhvaća, (ako se ova lokacija nalazi blizu Otočca kako mislim?) samo nekih 10 000 stanovnika, PS Ogulin je udaljena nekih 60 km i obuhvaća 8000 , PS Slunj udaljena 52,2 km obuhvaća 5000 stanovnika. PS Karlovac udaljena po karti nekih 13 km i nije mi baš jasno čemu će ona služiti!

Otplinjavanje bez plina…

Uz štetu koja bi se nanijela građanima da se odlaže što ne treba, da se otplinjava nešto gdje nema plina, da se planira suprotno EU smjernicama, projektna dokumentacija predstavlja i bruku za sve nas koji nešto znamo o otpadu. Dokumentaciju bi trebali podučavati na svim tehničkim fakultetima, kao spomenik neznanju i uhljebljivačkoj politici, jer ne mogu zamisliti da je netko ovakvima dao posao na fer natječaju.

Smo za zbrinjavanje ostatka otpada planira se nekih 25 milijuna eura! Koliki su troškovi odvojenog prikupljanja na izvoru i obrade toga (50 %) dijela? Koliki su operativni troškovi ovog suludog koncepta? Ministre Ćoriću, vjerujem da je izrađena studija isplativosti. Naredite da se objavi, neka narod zna što dobiva. Neka se prvi put unaprijed zna naknada koja stiže stanovnicima, kada se još danas ne zna za Marišćinu i Kaštjun, za Biljane donje i Piškornicu,… Kada se samo površno razmotre argumenti koja navodim, naravno da se mora zaustaviti natječaj z Babinu goru, a ovaj primjer, uz one ranije, ukazuje da je pitanje promjene koncepta postupanja s otpadom u Hrvatskoj gorući problem.

Ursula von der Leyen, nova predsjednica Europske komisije

Ministre Ćoriću, znam da to nije Vaša struka. Znam da ste okruženi dvorskim savjetnicima sa zvučnim titulama. Pitajte ih jesam li sam u pravu. Organizirajte javnu raspravu. Prihvaćam debatu po principu svi protiv mene. O diletantskom pristupu projektu Babina gora, osim Vas, obavijestiti ću sve nadležne jer je natječaj pri kraju, završava dan pred Badnjak (?). Prema potrebi obavijestit ću i EU. Vjerujem da će nova predsjednica Ursula von der Leyen reagirati na razbacivanje novca EU građana na ovaj projekt, kada na slične, Marišćinu, Kaštjun, sisački uređaj, …. nije htio bivši predsjednik EU Jean-Clauude Juncker.

Komentiraj

*