Ministre Ćoriću – hic Rhodus, hic salta!

Stvari moramo hitno ispraviti. Možda bi to mogla biti povijesna uloga za sadašnjeg ministra okoliša gospodina Ćorića. Iako nema okolišno obrazovanje, kao ekonomist i sveučilišni nastavnik, mislim da lako može ocijeniti kako je postojeći Plan gospodarenja otpadom neprovediv, ekonomski i socijalno štetan te za mnoge diskriminirajući

dr. sc. Viktor Simončič

I jedan čovjek koji je hrabar čini većinu. (Andrew Jackson)

Nenadov komentar uz 172. “poučak”: Ono što me čudi u pogledu ovog članka, a i u pogledu drugih članaka, je da ih službena vlast potpuno ignorira. Kad neki novinar napiše nešto protiv političara, odmah se javljaju demanti, protesti, objašnjenja, razjašnjenja, pa i napadi na kompetentnost autora. Takva reakcija ovdje izostaje. Zašto? Zašto se nitko ne usuđuje odvratiti bilo kakvim argumentom? To je najviše što me u čitavoj priči čudi, a za tu šutnju ne nalazim, nažalost, nikakav, pa ni hipotetički odgovor.

Mene šutnja ne čudi. Ovaj prostor, neovisno od političkog uređenja, je brutalan prema drugačije mislećima. Nikada ih nije volio. Sistem se od drugačijih brani šutnjom i njihovom izolacijom. Sjećam se ranih 80-ih u Institutu za metalurgiju u Sisku. S kolegom smo, prijavili rad na Prvom (ili Drugom?) svjetskom kongresu kemijskog inženjerstva u Montrealu. Nakon recenzija rad je prihvaćen. Tadašnji SIZ (SIZ – samoupravna interesna zajednica) mi je odobrio sredstva, a Institut je trebao odobriti službeni put. Kao i danas obaveza znanstvenika je bila objavljivati radove. Na moje iznenađenja, na sjednici Radničkog savjeta odbijen je zahtjev za put. Pokazivao sam Pravilnik prema kojem sam imao pravo na to. Gledali su kroz mene. Na istoj sjednici, su mi odobrili 15 dana plaćenog dopusta da preko službe rekreacije idem na tečaj skijanja. Naravno da nisam išao na to. Stanje kako bi ga samo Kafka mogao opisati.

I nisam samo ja marginaliziran. To su i mnogi drugi. Zar nije čudno da ne mogu proći upozorenje profesora Čatića oko suludih zabrana upotrebe plastike, profesora Lovrinovića i Santinija … oko potrebnih ekonomskih reformi, gospodina Pilsela… I nije važno jesu li oni (i ja) u pravu ili ne, njihova (i moja) upozorenja zahtijevaju barem odgovor. Nažalost, odgovor nadležnih, potpomognut dvorskom strukom je – šutnja. Ignoriranje. To nije lako podnijeti, pogotovo kada se vidi da je rezultat ignoriranja drugačijih propadanje. I kako biti sretan kada se svakodnevno događa ono što se nije smjelo dogoditi? Kako biti sretan kada se potvrdi Marišćina, sisački uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, …. Ne želim si priznati, ali osjećam veliku gorčinu. Zar baš mora biti tako?

»Ćemo ben!« i 2+2 opalim te ja

Pročitah da je ćemo ben istarski relativ, »glagolski oblik koji označava izvršenje neke radnje u budućnosti za koju i aktivni i pasivni subjekt znaju da od toga nema ništa«. Takvim mi se čine i sve naše strategije i planovi. Donosimo ih, a iskustvo nam govori da se donose forme radi. Od kada pamtim, nikada se nije propitivalo provođenje. Nikada netko nije rekao ispunili smo 20, 50 ili 80 % zacrtanoga. Isto kao s predizbornim obećanjima. Sjeća li se netko svih obećanja blistavih što su ih nama zadali?

I sve je bilo u redu dok nismo postali članicom EU. U EU se za razliku od nas prati ispunjava li se obećano. EU je kao učenik iz druge klupe, zbog kojeg odličan učenik iz prve klupe nije htio odgovoriti na pitanje koliko je 1 + 1. Odlikaš je priznao učiteljici da on to naravno zna, ali bi na odgovor 2 (dva) onaj iz druge klupe rekao „opalim te ja“, a on što kaže i učini.

Zna li netko što smo sve obećali Uniji i što moramo ispuniti? A obećali smo sve i sva, samo da nas prime. Isto kao kada dijete obeća roditeljima da će biti »naj«, sve dok ga ne puste u kino. A poslije kina sve po starom. Zna dijete da od takvih obećanja nema ništa. I zato neka se ne čudimo kada nam iz EU-a stigne upozorenje, kao što se ne smijemo čuditi kada počinju pristizati sankcije.

Upozorenje, prijetnja pa sud i zatim neminovna kazna

Da smo i na području gospodarenja komunalnim otpadom gubitnici i da je Plan gospodarenja veliko „ćemo ben“, govori prošlotjedno (24. 9. 2018.) rano upozorenje Europske komisije kojim nas upozorava zbog rizika neispunjenja europskih ciljeva za razdvajanje otpada do 2020. godine. U upozorenju stoji kako se razdvojeno prikupljanje otpada koji se može reciklirati, uključujući biootpad još uvijek ne provodi učinkovito, kako nisu uvedeni ekonomski poticaji za građane i jedinice lokalne samouprave, kako shema produljene odgovornosti proizvođača u Hrvatskoj ne pokriva u potpunosti troškove odvojenog skupljanja i kako su potrebna veća ulaganja u poštovanje hijerarhije obrade ostatnog otpada.

Slijedi 17 preporuka na Plan gospodarenja otpadom donijet po principu „ćemo ben“ prije samo manje od dvije godine!

Stanje postaje ozbiljno. Poslije ranog upozorenje slijedi upozorenje, pa prijetnja, pa slanje na sud, pa odmjeravanje kazne, pa onda sama kazna. Za manje neispunjavanje obaveza od ovoga što nama se pripisuje, Grčka je kažnjena jednokratnom kaznom od 10 milijuna eura i nastavkom kažnjavanja do ispunjenja obaveza svakih 6 mjeseci s 14,52 milijuna. Italija je za slično neispunjavanje obaveza jednokratno kažnjena s 40 milijuna i nastavkom kažnjavanja od 42,28 milijuna eura svakih šest mjeseci sve dok se ne ispune obaveze.

U našem „ćemo ben planu“ trenutno traje natječaj za kante. Kupit ćemo za EU novce iz EU-a stotine tisuća kanti. Hoće li to biti već ove godine? Kad ćemo imati kante, raspisat će se natječaj za kamione za prijevoz različitih frakcija otpada. Onda ćemo raspisati natječaj za sortirnice, pa postrojenja na kojima će se obraditi i/ili preraditi pojedine frakcije. Onda ćemo tražiti onoga tko će preuzeti sirovine, slično kako je tek ovih dana donijeta odluka o izradi studije kamo s RDF – zamjenskim gorivom koje se već nastaje na Marišćini i Koromačnom. I eto sankcija.

Ministar Ćorić je na potezu

Stanje je zabrinjavajuće. Potrebno je hitno djelovanje. Tražiti danas krivca bilo bi neproduktivno. Prihvatimo „bilo pa prošlo“. Krivnju za sadašnje stanje snose sve Vlade još od kasnih 90-ih. Iako za Vlade možda postoji olakotna okolnost, ona ne postoji za ministre okoliša i dvorski dio struke koji je pripremao stručne podloge za „ćemo ben“.

Stvari moramo hitno ispraviti. Možda bi to mogla biti povijesna uloga za sadašnjeg ministra okoliša gospodina Tomislava Ćorića. Iako nema okolišno obrazovanje, kao ekonomist i sveučilišni nastavnik, mislim da lako može ocijeniti kako je postojeći plan neprovediv, ekonomski i socijalno štetan, te za mnoge diskriminirajući. Kao znanstvenik sigurno razumije kako bi iz svog savjetničkog okruženja mora ukloniti sve one koji su do sada u ime i za račun Ministarstva, Fonda, gradova i općina radili na promašenim „ćemo ben“ strategijama, planovima i programima. Isto vrijedi i za strane konzultantske tvrtke, koje su za puste eure proizvele puno „ćemo ben“ šarenih studija. Od njih bi se preko EU čak mogla zatražiti i odgovarajuća odšteta. Imam dosta argumenata na tu temu, potkrijepljenu s prepiskom s EU u kojima sam upozoravao na promašaje à la Marišćina, Siska, Piškornica… Naravno da bi se u jednom dijelu morala zatražiti i odgovornost onih djelatnika u Ministarstvu koji su bili su kreatori sadašnje politike postupanja s otpadom, a posebno direktora i djelatnika u Fondu koji se bave odobravanjem financiranja projekata.

Znanje postoji. Znanje postoji i u gospodarstvu. Naravno ne ono dvorskih savjetnika. Zašto se ne pita konačno i drugačije? Zašto ih se ignorira, a pokazano je da su u pravu? Da bi to mogao, ministar Ćorić se ne smije osloniti na savjetnike i osobe koje su stručno doprinijele sadašnjem stanju. Bude li pitao njih, oni će preporučiti sebe i sebi slične, proizvođače „ćemo ben“ s 100 praznih referata i isto toliko zvučnih titula. Preporučit će one koji su dali doprinos Marišćini i Kaštjunu, zagrebačkom otpadnom kaosu, varaždinskoj smetlarskoj alkemiji, Karepovcu, Odiseji makarskog i dubrovačkog otpada, Piškornici, Lećevici… One iz plejade koji su izazvali rano upozorenje. Može li ministar Ćorić riješiti gordijski čvor ili mu je jednostavnije nastaviti po starome?

Kao rođeni optimist, očekujem da bi on mogao biti vizionar s mačem kojim bi mogao presjeći otpadaški gordijski čvor. Je li ministar Ćorić taj vizionar? Ako spriječi sankcije jest, ako ih ne spriječi, onda će biti veći sukrivac od prethodnika, jer njemu je stiglo rano upozorenje, koje potvrđuje „ćemo ben“. Drugi će se pravdati da (to) nisu znali. I bit će u pravu. Dosadašnji na njegovom mjestu stvarno nisu znali. Ministre Ćoriću, hic Rhodus, hic salta! Budite vizionar!