“Mi na Trnju najbolje znamo kako je preko trnja doći do zvijezda”

“Mi na Trnju najbolje znamo kako je preko trnja doći do zvijezda”

(Željko Krznarić sa suprugom)

»Zagreb mi je dao neopisivi osjećaj da putujem svuda, i da se silno radujem kada mu se vraćam. Od prvog dnevnog koraka uživam u njegovoj ljepoti. Svakoga on primi, a bilo bi lijepo da i svako uzvrati tu ljubav. Zagreb ima samo nas, i tko će ga drugi čuvati osim nas?«

Razgovarala: Snježana Kratz

Gdje je ganjao loptu, koji ga grad nikada nije pozvao da s njim podijeli stihove, koga to izaziva i kakav je Zagreb u njegovoj pjesmi ZG-magazinu govori novinar, tekstopisac i pjesnik Željko Krznarić. Otkriva što mu je odredilo karijeru i kakav je objavljeni mu CD Zagreb u pjesmi Željka Krznarića.

Zašto volite Zagreb?

Odrastao sam u Vončininoj ulici, u prekrasno vrijeme, baš kao kad kažem u pjesmi „Zagreb ni bil tak velik, ko sad”. Mi djeca, bili smo dobra klapa, sanjkali smo se niz Rubetićevu, što tada i nije bilo tako opasno jer nije bilo gustog prometa. Kasnije smo odlazili na nogomet na terene Sjemeništa, u Voćarskoj ulici. Tamo smo „ganjali loptu” ili između sebe, ili smo igrali nogomet s drugim kvartovima. Ma prekrasno je to bilo! Zapravo smo rasli sa Zagrebom i postajali sve veći baš kao i on.

Rođeni ste u Varaždinu. Povucite paralelu sa Zagrebom. Varaždin je kažu grad anđela, a Zagreb?

Da, Varaždin je grad anđela, a Zagreb je sva ona druga ljepota, koja ulazi u svakoga i tjera ga da se zauvijek veže uz njega. U Varaždinu sam rođen, ali taj me grad nije nikada pozvao da dođem i podijelim s njim svoje stihove. Možda ni ne znaju da sam tamo rođen, tko zna…

Kako su vam prolazili školski i studentski dani? Družilo se bolje nego danas,sigurno ne virtualno?

Naravno da nije bilo virtualno. Bilo je prisno, toplo i neposredno. Plesnjaci. Crveni koralji na Ribnjaku, to nam je bilo najbliže. Ne znam, meni je to vrijeme bilo nešto najljepše što se događa u životu. I Zagreb je onda imao neki poseban šmek.

Otkad u vama datira pjesnik?

Valjda od najranijih dana. U četvrtom sam razredu osnovne škole objavio prvu pjesmu. Bila je dječja i nije bila toliko loša.

Što krasi pjesnika? Primarno osjećaj(i) ili…? Koja je prva pjesma koju ste napisali?

Na pisanje stihova za glazbu nagovorio me tada, velika zvijezda i moj prijatelj Vjekoslav Jutt. Njemu sam prvome napisao stihove za pjesmu Ljubiš jednom il ni jednom, a onda me on odveo kod Đorđa Novkovića, i uslijedila je pjesma Neka, neka, nek se zna.Ona je odredila sudbinu i karijeru i meni i Tomislavu Ivčiću.

Napisali ste ih mnogo,prava ste riznica bezvremenskih stihova. Nek ti bude ljubav sva, Uzalud vam trud svirači. Otkud inspiracija?

Ja ne čekam inspiraciju. Ja inspiraciju sam tražim. Da sam čekao inspiraciju ne bih pola toga napisao u životu. Ovako, ja nju izazovem i dođe sama.

Kada i kako pišete? Ujutro, noću?

Pišem svakoga dana. Bilo prozu ili stihove. Nije mi važno koje je doba, dan ili noć. Važno mi je da sam raspoložen i da tada rado sjedam uz računalo.

Novinar ste, tekstopisac, pjesnik. Kako sve to funkcionira u vama? Može li se živjeti od pjesništva, novinarstva, posebice danas?

Od pjesništva se ne može živjeti, pa je to odmah odgovor zašto sam i novinar. Nečime se mora osigurati egzistencija, tako da je kod nas pisanje ono nešto usput, a tako se i cijeni.

Dobitnik ste mnogih nagrada, pa i one Grada Zagreba? Što vam znače?

Lagao bih kad bih rekao da mi nagrade ne znače ništa. Ipak su one nekakvo priznanje za ono što radiš, što daješ od sebe, da bi na neki način uspostavio emocije s onima koji to čitaju i slušaju. Nagrada Grada Zagreba mi je uistinu veliko priznanje, a eto i ovaj compact disc je moja nagrada Zagrebu. Nadopunjujemo se.

Objavili ste taj CD Zagreb u pjesmi Željka Krznarića. Kakav je Zagreb u vašoj pjesmi?

Do sada je Zagreb dobio stvarno puno pjesama. Moja je želja i ideja bila opjevati neke lokacije u Zagrebu, koje su svima znane. Tako su na CD-u pjesme Tramvaj broj 2, Uspinjača, Top s Lotrščaka, Kaptolska katedrala, Majka Božja Kamenitih vrata i druge. Želja mi je da to bude CD i zagrebački zvučni suvenir, a već imam neke nove ideje da se nadovežem na ovo kompaktno izdanje.

Gdje danas stoji hrvatsko pjesništvo? Jesu li još uvijek pjesnici čuđenje u svijetu?

Pjesništvo u Hrvatskoj? Pa ono stoji kao i Hrvatska. Nismo mi umjetnici nešto važni našoj državi. Kada bi mogli ukinuli bi nam i autorske honorare, ali ipak osjećam da se ljudi sve više okreću lijepoj riječi. Dosta im je svakodnevnog crnila.

Koliko se u tekstovima pjevača, posebice danas polaže na riječi, poruku? Sve je umnogome postalo instant. Kakva su ovo vremena za pjesnike, tekstopisce?

Rijetki su pjesnici uspješni tekstopisci. To su dvije različite forme. Prvo morate biti nadareni, a onda da biste pisali tekstove morate svladati obrt pisanja. Postati primjenjeni umjetnik. A danas gotovo nema Hrvata koji ne zna pisati, koji ne zna skladati i koji ne zna pjevati.

Često vas vidim(o) po novinarskim zadacima, još ste aktivni ?

Pa aktivan ću biti do kraja. Nisam od onih koji sjede i leže. Uostalom tu se krije i inspiracija u svakodnevnim susretima s ljudima.

Dali ste se ovom gradu? Što je Zagreb dao vama?

Rekao sam. Zagreb mi je dao nagradu Grada. Zagreb mi je dao neopisivi osjećaj da putujem svuda, i da se silno radujem kada mu se vraćam. Zagreb mi daje od prvog dnevnog koraka da uživam u njegovoj ljepoti.

Gdje će se CD moći nabaviti?

U trgovini Croatia Recordsa u Bogovićevoj ulici.

U kojem kvartu živite?

Ja sam na Trnju, a mi na Trnju najbolje znamo kako je preko trnja doći do zvijezda. Točnija lokacija je Kanal, mjesto koje gubi svoje male kuće sa vrtovima, i sve više daje prostora betonu i velikim zgradama.

Je li nam ovaj naš Zagreb grad po mjeri čovjeka?

Moglo bi se reći da je po mjeri čovjeka. Svakoga on primi, a bilo bi lijepo da i svako uzvrati tu ljubav. Zagreb ima samo nas, i tko će ga drugi čuvati osim nas?