Metode suvremenog linča!
Bilježimo pompozne slučajeve podizanja optužnica za fiktivna zapošljavanja i dodjelu gradskih štandova, a s druge strane daleko veći krimeni koji ugrožavaju i nacionalnu sigurnost leže u ladicama
Žarko Delač
Dobro je poznato kako je za vrijeme Divljeg zapada konj bio bogatstvo, a njegova krađa teško kazneno djelo. Isto tako zabilježeni su brojni slučajevi kada je bilo dovoljno u gomili samo uprijeti prst u nekoga i reći: „Evo ga, konjokradica!“. Bez istrage, sudskog procesa i mogućnosti obrane tako su mnogi nevini ljudi završili na vješalima. Promatrajući današnju situaciju ne bi se mogli pohvaliti kako je ljudski naraštaj na tom planu pozitivno evaluirao. Svjedoci smo tako mnogobrojnih „medijskih“ linčeva od SAD-a pa sve do domaće scene. Pri tome kod nas dolazi do nekoliko paradoksa.
Naime, bilježimo pompozne slučajeve podizanja optužnica za fiktivna zapošljavanja i dodjelu gradskih štandova, a s druge strane daleko veći krimeni koji ugrožavaju i nacionalnu sigurnost leže u ladicama. Do nesrazmjera dolazi ne samo u kvaliteti i pripremi optužbi prema veličini i značenju optužnog prijedloga već i konačnim sudskim odlukama.
Tako se zbog sitnih krađa, ovrha i dugova završava u zatvoru, a za recimo obijesnu vožnju i vožnju pod utjecajem alkohola sa smrtnim posljedicama kazna je uvjetna. U tom kontekstu možemo promatrati i javne objave istražnog materijala pojedinih sudskih postupaka u tijeku. Pri tome je zanimljivo kako su svima često dostupni i tajno snimljeni telefonski razgovori ili elektronska pošta što nije ništa drugo nego suvremeni linč. I to sve unatoč nedavno usvojenoj famoznoj uredbi o zaštiti osobnih podataka! Ovakvim postupcima sintagma da je čovjek nevin dok mu se ne dokaže krivica unaprijed pada u vodu.
Nažalost, za to su odgovorni pojedinci ili skupine ljudi pa stoga možemo reći kako vrijedi druga izreka – čovjek je čovjeku vuk. Tako je bilo kroz čitavu ljudsku povijest, a unatoč strahovitom tehnološkom i znanstvenom napretku posljednjih godina čovjek se nije puno promijenio na duhovnom planu. Unatoč silnim nastojanjima i aktivnostima mnogih institucija, a osobito hrvatske Katoličke Crkve koja kontinuirano ukazuje na potrebu ljudske empatije, solidarnosti i ljubavi. Treba li pri tome ponoviti čiji smo sljedbenici i štovatelji u velikom broju. Stoga borba u tom pravcu ne smije zamrijeti i šteta je što se samo na primjerima prirodnih katastrofa i ratova pokazuje naša solidarnost i jedinstvo.