Mercedes-Benz 380 SL: Klasik koji ne izlazi iz mode

Ipak, nisu sigurnosni aspekti bili presudni u motivaciji kupaca novog SL-a. Njegov prepoznatljiv sniženi prednji kraj, prednja maska s kromiranim detaljima i dominantnom trokrakom zvijezdom i širokim svjetlima ostavljali su snažan dojam…

Mercedes i klasik. Kratak opis od dvije riječi već dovoljno govori o vrlo zanimljivom primjerku klasičnog automobila na kakve povremeno naiđemo na zagrebačkim cestama, a koji zaslužuju pozornost. Automobil o kojem je riječ mogao je komotno »glumiti« u američkoj sapunici Dinastija koja j nedavno reprizirana na HTV-u, jer dolazi iz tog razdoblja, a dovoljno je luksuzan, pompozan i nedostupan da bi mogao biti dostojan bogataša iz spomenute serije. Tim više jer se upravo radi o primjerku za razmaženo američko tržište što se može prepoznati po dvostrukim farovima sprijeda i masivnijim, podebljanim branicima u odnosu na primjerke namijenjene europskim kupcima.

Na metalik bež dvosjed »mercedes-benz 380 SL« iz serije R 107 naišli smo nedaleko od gradskog centra. Ovaj se auto prodavao na valovima uspjeha prethodnog modela Pagoda, ali je bio bolje usklađen s postroženim ekološkim i sigurnosnim standardima kakvi su usvojeni u SAD-u, za Mercedes-Benz iznimno važnom tržištu. S njim je došla i veća udobnost – poboljšan je ovjes, a uz krov na skidanje, kakav je imala i Pagoda, sada je kao standard stigao i servo upravljač.

Povijest modela seže u, sada već daleku 1971. godinu, kada je u travnju Mercedes-Benz izbacio model 350 SL. Novost je bila što se ispod dugačkog poklopca skrivao osamcilindarski stroj. Sa svih strana, automobil je ostavljao dojam snažnog, dopadljivog i samouvjerenog automobila.

Dva u jednom

Odluku o proizvodnji serije R 107 (prvi put je SL serija dobila internu oznaku “R” kao Roadster umjesto “W” za Wagen) uprava kompanije je donijela 18. lipnja 1968, nakon intenzivnih rasprava. Najveće je pitanje izazvala odluka treba li postojati targa izvedba s čvrstim pomičnim krovom ili samo klasični kabriolet, budući da je uz postrožene sigurnosne standarde u SAD-u stigla alarmantna vijest o iznimno postroženim kriterijima za homologaciju kabrioleta. Konačnu odluku o tome da se napravi automobil s platnenim krovom i dodatnim prijenosnim tvrdim pokrovom može se pripisati Hansu Scherenbergu, šefu Mercedesova razvojna odjela, koji se rukama i nogama borio za to. »SL dao mi veliko zadovoljstvo, ali i mi izazvao velike nevolje. To nije bila laka odluka za nas«, izjavio je naknadno Scherenberg.

Kako je SL morao biti automobil koji se mogao voziti bez krova, tada je u slučaju prevrtanja putnicima jedinu zaštitu osiguravao prednji A-stup s vjetrobranskim staklom. Oni su stoga bili temeljito redizajnirani te su bili 50 posto čvršći u odnosu na prethodnu izvedbu. Osim toga, kako bi se povećala njegova otpornost, vjetrobransko staklo je bilo posebno uokvireno. To je rezultiralo s izuzetnom čvrstoćom A-stupa što se pokazalo u ispitivanjima s okretanjem automobila na krov te ga je naposljetku u SAD-u bio moguće registrirati i bez dodatnog nosača za targa krov. Stražnji prozor na čvrstom krovu, također je bio ojačan posebnim okvirom.

Unutrašnjost je također donijela neke inovativne pomake. Čvrstu nadzornu ploču zamijenila je ona od čeličnog lima koji se svijao u slučaju sudara, a cijela je bila obložena zaštitnom pjenastom masom. Prekidači i poluge su uvučeni. Dizajn volana s četiri kraka koji se temeljio se na najnovijim istraživanjima o automobilskim nesrećama također je bio novost. Kolo upravljača i prečke bile su obložene poliuretanskom pjenom. Kao daljnja mjera sigurnosti, spremnik goriva više nije bio montiran na samom kraju vozila, već nešto više naprijed, iznad stražnje osovine, što je pružalo njegovu bolju zaštitu prilikom stražnjeg sudara. Od ožujka 1980. u ponudi je ABS sustav protiv blokiranja kotača prilikom kočenja; od siječnja 1982. tu su i zračni jastuka i poboljšani sigurnosni pojasevi.

Kupci su »padali« na izgled

Ipak, nisu sigurnosni aspekti bili presudni u motivaciji kupaca novog SL-a. Njegov prepoznatljiv sniženi prednji kraj, prednja maska s kromiranim detaljima i dominantnom trokrakom zvijezdom i širokim svjetlima ostavljali su snažan dojam. Cjelokupnoj »auri« automobila u prilog je još išla i skladna niska silueta iz koje je izlazio platneni krov ili je na njoj stajao elegantni čvrsti krov. Dojam sklada i snage upotpunjavala su stražnja svjetla velike površine.

Platneni krov se spuštao ili podizao za samo 30 sekundi, a udobnosti u vožnji doprinosio je sustav grijanja s vrlo brzim odazivom i novim ventilacijskim kanalima u vratima. Na A-stupu su postavljene novorazvijene letvice koje su usmjeravale vjetar na način da s vjetrobrana brže odlazi vlaga i prljavština, dok su okviri vanjskih retrovizora također pružali dobru zaštitu od prljavštine, a time i osiguravali dobru vidljivost.

Tijekom svoje 18-godišnjeg proizvodnog vijeka (za koju nije bila planirana da traje tako dugo) R 107 je pokretao niz motora sa šest i osam cilindara.

Modele 380 SLC i 380 SL o kojem je ovdje konkretno riječ pokretao je 3,8-litreni V8 motor od lake legure sa 160 kW/218 KS pri 5500 okretaja u minuti. Obje izvedbe postižu maksimalne brzine od 215 km/h, a ubrzavaju do 100 km/h iz mirovanja za samo 9 sekundi. U jesen 1981. oba motora su temeljito redizajnirana radi smanjenja potrošnje i emisije onečišćujućih tvari. Uz povećanje omjera kompresije, ugrađuje se bregasta osovina s promjenjivim radom ventila te su motori opremljeni elektroničkom kontrolom brzine u praznom hodu. Maksimalni okretni moment postao je dostupan na nižim okretajima motora, a kod 3,8-litrenog motora, okretni moment se čak i povećao. Štoviše, upravo je 3,8-litreni V8 doživio najveće promjene. Zbog smanjenja potrošnje, smanjila se i krajnja snaga na 150 kW/204 KS pri 5250 okretaja.

No ni ovi zahvati nisu jako puno pomogli jer i novije izvedbe nisu na glasu po štedljivosti. Štoviše, mrežna stranica američkog ministarstva energetike koja sadržava podatke o ekonomičnosti automobila, svrstala je Mercedesov »380 SL« u »gas guzzler« kategoriju, odnosno među »gutače benzina« (teške kategorije). Treba ipak spomenuti da kupcima ovog automobila ekonomičnost ionako nije bila na prvom mjestu, a onaj tko se želi vozit »kraljevski«, kao što je slučaj s vlasnikom SL-a na slici to mora i platiti. Od 1980. do 1985. kada se proizvodio proizvedeno je 53.200 primjeraka ovog elegantnog klasika tvorničke oznake R 107 E 38, a baš je lijepo jednog od njih sresti i na zagrebačkim prometnicama.

Boris Jagačić