Maserati Ghibli: Snažan udar vjetra
(Foto: www.maserati.com)
Od svih automobila sa znakom trozupca Maserati Ghibli iz 1960-ih se doživljava kao primjerak s najviše karizme. Iako su ga po nekim tehničkim rješenjima zasjenili talijanski konkurenti Ferarri Daytona i Lamborghini Miura, veličanstveni Ghibli nadmašio ih je u prodajnim rezultatima te je bez ikakvih dvojbi zaslužio počasno mjesto u kući slavnih.
Ime koje je dobio po vrsti vjetra, kao što je bio slučaj s većinom Maseratija, Ghibliju je vrlo dobro pristajalo. Bila je to pogođena metafora za aerodinamičan superautomobil, mješavinu neizbježnih karakteristika jednog »trozupca« – luksuza, performansi i zapaženog izgleda. Nije pretjerano reći da je u pitanju čelična skulptura snage i brzine.
Osmišljen na mehaničkoj podlozi modela Mexico, ovaj 2+2 coupé imao je skraćenu cjevastu šasiju i snažniji V8 pogonski stroj (4719 ccm). Motor koji je raspolagao s 330 KS (pri 5500 o/min) montiran je sprijeda, i to u doba kad su se proizvođači superautomobila, osobito s talijanskog područja, počeli priklanjati središnjem smještaju motora.
Spomenimo da je to bio prilično kompliciran stroj s četiri bregaste osovine i isto toliko rasplinjača Weber. Rezultiralo je to izvrsnim performansama, ali i pozamašnom potrošnjom o čemu, međutim, vlasnici ovog vozila ionako nisu previše vodili računa.
Ghibli je od Mexica preuzeo stražnju osovinu i lisnate opruge – dosta primitivnu koncepciju ovjesa s obzirom na ekstremne mogućnosti pogonskog stroja. Ipak, ponašanje na cesti bilo je više nego zadovoljavajuće. Problemi su se javljali samo pri izrazito visokim brzinama, kad je stražnji kraj postao težak za kroćenje.
No poneko zastarjelo rješenje nije moglo zatomiti sjaj ovog Maseratija. Svojom pojavom, pedigreom i grlenim pogonskim »osmakom« kreacija Giorgetta Giugiara jednostavno je oduzimala dah i potvrdila tadašnjeg dizajnera Ghije kao vrhunskog svjetskog automobilskog stilista. Giugiaru se tako i danas pripisuje zasluga za dizajn najljepši dizajn ikad napravljenog Maseratija.
Unutrašnjost je bila pomalo klišeizirana podsjećajući na kokpit nekakvog zrakoplova. Ali, za razliku od primjerice Ferarrija« i većine drugih jurilica visoke klase iz istog razdoblja, bila je i osjetno raskošnija. K tome, odlikovala se relativno dobrom preglednošću iako su nizak i produljen nos te ukupna dužina od 4,69 m otežavali manevre u skučenom prostoru.
Automobil je prvi put predstavljen 1966., na sajmu u Torinu. Serijski se počeo proizvoditi godinu kasnije, a još godinu poslije kupcima je ponuđena i kabrio (»Spyder«) izvedba. Ghibli se od 1969. godine mogao dobiti i u snažnijoj »SS« inačici s motorom V8, zapremnine 4930 ccm. U odnosu na standardni Ghibli« nije raspolagao s mnogo više snage, ali je umjesto 265km/h Ghibli SS postizao maksimum od čak 285 kilometara na sat, a nudio je i za pola sekunde bolje ubrzanje, tako da je od 0 do 100 km/h stizao za manje od sedam sekundi. Auto je, uz to, silno ubrzavao iz »podruma« u petoj brzini što dovoljno govori o elastičnosti motora.
Kabriolet namijenjen ponajprije američkom tržištu također je osmislio Giugiaro pa ne čudi da je ovaj superautomobil dobro izgledao i bez krova i s podignutim platnenim krovom. Automatski Borg Warner mjenjač s tri brzine kao opcija se javlja 1968. godine. Standardno su automobili imali peterobrzinski ZF mjenjač. Proizvodnja Ghiblija ove nezaboravne serije zaustavljena je 1972. godine. Dotad je napravljeno 779 standardnih Ghiblija i 425 izvedbi »SS«, te samo 125 »Sydera« koji danas postižu najvišu cijenu.
Boris Jagačić