Marko Torjanac: Zbog koronavirusa otvaranje kulturnih ustanova nema ekonomske učinke

Marko Torjanac: Zbog koronavirusa otvaranje kulturnih ustanova nema ekonomske učinke

Nakon pandemije situacija se neće promijeniti preko noći, jer će zemlja biti ekonomski iscrpljena, a prvo na čemu se štedi je kultura. Pogotovo će opreznija biti starija publika i roditelji koji će paziti da djecu ne dovode u potencijalno rizične situacije što svako veće javno okupljanje jest

Razgovarala: Ivana Vranješ

Hrvatska je poput drugih europskih zemalja koje je pogodila pandemija koronavirusa krenula s popuštanjem mjera. Nakon dugog vremena u prvoj fazi, 27. travnja između ostalog svoja vrata su otvorili muzeji, galerije, antikvarijati, knjižare i knjižnice. O tome što popuštanje mjera znači za kulturu, njezino oživljavanje, ali i o položaju umjetnika tijekom pandemije koronavirusa u intervju za ZG-magazin govori gradski zastupnik, osnivač i ravnatelja Kazališta Planet Art Marko Torjanac.

Kako gledate na otvaranje nekih kulturnih ustanova s obzirom na popuštanje mjera?

Uopće popuštanje mjera je vrlo nesistematično i eratično. Čini se da ne prati nikakvu logiku i zato ne ulijeva povjerenje. Dapače, zabrinjava iz više razloga. Omogućavanje održavanja misa je politički ustupak koji može biti koban po zdravlje, ali i po pravednost u društvu. Pitanje je koliko će ljudi odlaziti u muzeje i galerije u ovoj situaciji kada se i dalje savjetuje što manje kontakata. Njihovo otvaranje je možda važnije psihološki nego što će imati konkretne, pogotovo financijske benefite. Štoviše, mislim da otvaranje neće pomoći umjetnicima, jer osim što je nemoguće organizirati promocije i otvaranja izložbi, što je važan korak u medijskoj informaciji o nekom događaju. Ljudi će uslijed ekonomskih posljedica, koje će biti sve teže manje kupovati upravo umjetnička djela. Zbog toga to otvaranje neće imati nikakve pozitivne ekonomske učinke.

Znači, još ne možemo govoriti o pravom povratku kulture u Zagreb?

Dok god traje opasnost od širenja zaraze ovo otvaranje neće pridonijeti oživljavanju kulturnog života Zagreba, pogotovo konzumenti kulture koji su obrazovaniji i odgovorniji neće odlaziti na mjesta okupljanja budući da su sva takva mjesta rizična.

Koliko je pandemija korona virusa ugrozila položaj umjetnika?

Položaj umjetnika je preko noći postao izuzetno težak. Svi poslovi u kulturi su stali. Čak su i umjetnici poput slikara i književnika koji za razliku od glumaca, plesača, pjevača, redatelja mogu svoj posao obavljati u svoja četiri zida onemogućeni bar djelomično u njegovoj prezentaciji javnosti, a posljedice će se osjećati i u ekonomskom smislu zbog štednje građana koja se prva osjeti na kulturnim sadržajima.

Kakva je budućnost malih neovisnih kazališta zbog trenutne situacije?

U ovoj situaciji manja kazališta i manje forme, monodrame kao i priče ili kazališne radionice za djecu imaju čak više mogućnosti, budući da ih realizira jedan čovjek i lako ih je prenositi online. Puno toga je na domišljatosti, no kazališni doživljaj uživo ne može ništa nadomjestiti. Svako snimanje predstave je već drugi medij tako da će ili razvijati nove forme koje neće nužno biti klasično kazališne ili će morati pričekati da pandemija prođe.

Predsjednik Republike Zoran Milanović primio je izaslanstvo Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika koji su izrazili nezadovoljstvo Zakonom o obavljanju umjetničke djelatnosti. U čemu je on sporan?

Zakon je sporan u onom dijelu u kojem se umjetnike i kulturu previše prepušta tržištu. Važno je biti tržišno održiv, no i tu postoje razlike u umjetničkim područjima. Male zemlje poput naše moraju imati subvencioniranu kulturu, jer ukoliko je nemaju dolazi do banalizacije sadržaja. Prije svih zakona koji se bave umjetnošću važno je strateški osmisliti kulturu kako bi bila prisutnija i utjecajnija u društvu i tako mogla obavljati svoju zadaću intelektualnog, duhovnog i vrijednosnog autoriteta. Bez toga kultura je samo dekor, a svaki zakon je nekoristan za cilj i suštinu kojom se treba baviti i koju treba regulirati.

Kako po vašem mišljenu oživiti kulturu u Zagrebu koja je pogođena situacijom uzrokovanom pandemijom koronavirusa?

Za vrijeme pandemije kultura opstaje putem online sadržaja od pričanja priče za najmlađe do online izložbi, snimki koncerata, predstava. Pojavljuju se novi načini prezentacije kulture i to je dobro. No sve što je izvedba uživo morat će bojim se pričekati dok pandemija prođe, tj. do izuma cjepiva i procijepljenosti, budući da će ljudi zazirati od odlazaka na mjesta javnih okupljanja sve dok postoji opasnost. . Mislim da će kulturni život nakon pandemije kretati polako, a jednim dijelom će se nastaviti putem novih medija koje će građani prihvatiti iz praktičnosti. Ali i zato jer će se pokazati ekonomski pristupačnijima.

Koliko Grad Zagreb i Ministarstvo kulture mogu pomoći u oživljavanju kulture?

Mogu puno pomoći i trebali bi još i više. Pogotovo Grad Zagreb koji umjesto da pomaže donosi odluke o obustavi isplata u području kulture što je porazna činjenica i najbolje govori o profilu ljudi koji vladaju Zagrebom i koji ne razumiju ni važnost kulture, kao ni potrebu za pomoći i solidarnosti s jednim od područja najteže pogođenih ovom krizom. Ministarstvo kulture, tj. Vlada RH je poduzelo neke korake, no nažalost prekasno i njima je za sada obuhvaćen tek manji broj ljudi. Ohrabruje što u Ministarstvu shvaćaju da će za kulturu, pogotovo za izvedbene umjetnosti i javna kulturna događanja biti potrebne produljene mjere. Pozitivno je što je Ministarstvo najavilo prilagodbu pokretanjem natječaja koji će biti prilagođeni projektima koje je moguće realizirati u ovim uvjetima. Nadajmo se da će do njih doći što prije, jer je jedan dio umjetnika, onih koji nisu obuhvaćeni još nikakvim mjerama u izuzetno teškoj situaciji.

Imaju li u tom smislu jasnu viziju Gradski ured za kulturu i Ministarstvo kulture?

Gradski ured za kulturu Grada Zagreba nema nikakvu viziju. Ministarstvo kulture u tom je smislu pokazalo fleksibilnost upravo najavljenim posebnim natječajima.

Koji su vam planovi u Kazalištu Planet Art u naredno vrijeme?

Predstave ne možemo izvoditi, a nezavisna kazališta ne mogu ni besplatno emitirati snimke predstava za razliku od javnih kazališta koja mogu dopustiti da snimku besplatno vidi i 100 tisuća ljudi budući da bez obzira na to zaposlenici i dalje primaju plaće iz proračuna. Nezavisna kazališta svojim izvedbama zarađuju za život, pa besplatno emitiranje predstava znači onemogućavanje budućih izvora prihoda. Osim toga, pitanje je koliko tko ima kvalitetne snimke predstava. No već razmišljam o nekim novim načinima i pristupima, pogotovo kad se mjere ublaže toliko da će biti moguće okupljanje bar manjeg broja ljudi.