Marka za stotu obljetnicu rođenja Franje Tuđmana
U povodu 100. godišnjice rođenja prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana u optjecaj je puštena nova prigodna poštanska marka. Motivi izdanja su portret predsjednika i zastava RH, a autorica je Alenka Lalić, dizajnerica iz Zagreba, koja je osmislila rješenje na temelju likovnog predloška Sanje Rešček Ramljak, akademske slikarice i dizajnerice, također iz Zagreba.
Nominalna vrijednost marke iskazana je slovnom oznakom A što odgovara iznosu poštarine za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te za dopisnicu/razglednicu u unutarnjem prometu.
Prigodna marka „100. obljetnica rođenja prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana“ tiskana je u nakladi od 30.000 blokova te u hrvatskom arku, koji se sastoji od 25 maraka i pet privjesaka, u nakladi od 125.000 primjeraka. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).
Tekst u povodu izlaska nove prigodne marke napisao je dr. sc. Davor Marijan, voditelj Odjela za suvremenu povijest Hrvatskog instituta za povijest.
General i povjesničar
Tuđman, Franjo – general, povjesničar, državnik (Veliko Trgovišće, 14. 5. 1922. – Zagreb, 10. 12. 1999.). Sudionik partizanskog pokreta od 1942., a od 1945. do 1961. u djelatnoj vojnoj službi na poslovima u Beogradu tijekom koje je postigao čin general-bojnika Jugoslavenske narodne armije.
Od 1961. do 1967. bio je direktor Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske u kojem je otvorio nekoliko osjetljivih tema iz suvremene prošlosti. To ga je dovelo u sukob s režimom, prijevremenog umirovljenja i isključenja iz Saveza komunista Hrvatske. Zbog političkog angažmana 1971. osuđen je na devet mjeseci zatvora, a zbog nekoliko izjava inozemnim medijima 1981. ponovno je osuđen, ovaj put na kaznu od tri godine zatvora koju je zbog bolesti dijelom izdržao.
Ključan doprinos u stvaranju samostalne Hrvatske
Politički se ponovno aktivirao početkom 1989. kada je inicirao osnivanje Hrvatske demokratske zajednice s platformom prevladavanja ideoloških podjela u hrvatskom nacionalnom korpusu. S njom je pobijedio na višestranačkim izborima u proljeće 1990. i izabran je za predsjednika Predsjedništva, odnosno predsjednika Republike Hrvatske. Od svibnja iste godine do smrti najutjecajniji je hrvatski političar što je potvrdio pobjedama na predsjedničkim izborima 1992. i 1997. godine.
Zahvaljujući polupredsjedničkom sustavu, imao je u rukama sve ključne elemente hrvatske politike: obranu, unutarnji red i vanjske poslove. U raspletu jugoslavenske krize zalagao se za konfederalnu Jugoslaviju, a potom neovisnu Hrvatsku. Umješnim vođenjem rata, usprkos nepovoljnim gospodarskim prilikama i nesklonome međunarodnom okruženju, dao je ključan doprinos stvaranju Republike Hrvatske kao samostalne države. (ZG-mag)