Marija Husar Rimac: Sve me još od djetinjstva vodilo ka bavljenju glazbom

»Sve četiri prijateljice da ne kažem divasice, pjevale smo u »Zvjezdicama« i poznavale se jako dugo. Iz prijateljstva je našeg zapravo nastao kvartet. Svakodnevno pjevanje je bilo naš život,a to je proizašlo i iz velike ljubavi prema glazbi, ali i discipline«, govori M. Husar Rimac

Razgovarala: Snježana Kratz
Foto: Sven Čustović

O tome što se promijenilo od kada je vjera postala temelj njenog života, u kakvom je ozračju odrastala te gdje je upoznala supruga Vjekoslava ZG-magazinu govori Marija Husar Rimac.

Zašto volite Zagreb?

Rođena sam u Zagrebu, u najstarijoj zagrebačkoj rađaoni, u Petrovoj bolnici. Odrastala sam u zagrebačkoj Dubravi u obiteljskoj kući, a djetinjstvo mi je bilo prekrasno i bezbrižno. Kuća nam je uvijek bila puna familije i prijatelja, ulica puna djece, a dan ispunjen dječjom igrom od jutra do navečer. Kada se prisjetim tog doba, mogu reći da sam zapravo bila kao i svako dijete, zaigrana i puna snova a kvart gdje smo živjeli bio je miran, s redom obiteljskih kuća.

Živite li i danas u njemu ili ste »odabrali« neki drugi dio Zagreba?

Dugo sam živjela u Dubravi i jako volim svoj »ludi« i legendarni kvart. No kad sam se udala, preselila sam se u Samobor.

Kako vam je proticalo srednjoškolsko i obrazovno doba?

Najljepše uspomene vežu me za osnovnu školu. Imala sam odličan razred i nastavnike. S guštom smo išli u školu i bezbrižno odrastali. Srednja škola je već nešto drugo,tada je počeo i rat, pa mi je nekako proletjelo srednjoškolsko obrazovanje. Inače, pohađala sam Prvu gimnaziju a kasnije sam upisala menadžment na Vernu, pa nešto kasnije i teologiju.

Kako su se ženske snage iz vašeg prijateljskog ozračja svojedobno usmjerile na osnivanje grupe »Divas«? Bilo je to i vrijeme djevojaštva …

Moji snovi su uvijek bili da se bavim glazbom i sve je od djetinjstva vodilo ka tome. Od školskog zbora do »Zvjezdica«, od pjevanja pratećih vokala do osnivanja grupe Divas. Sve četiri prijateljice da ne kažem divasice, pjevale smo u »Zvjezdicama« i poznavale se jako dugo. Iz prijateljstva je našeg zapravo nastao kvartet. Svakodnevno pjevanje je bilo naš život,a to je proizašlo i iz velike ljubavi prema glazbi, ali i discipline i napornog rada kojeg nam je usadio »naš« maestro Zdravko Šljivac. Kada na to pomislim, najviše volim tu našu hrabrost i ludost kojom smo kreirale naš glazbeni put i karijeru.

Koliko vam je sestra Ivana u životu jaka glazbena spona?

Ivana i ja smo jako povezane u svakom segmentu i velika smo si podrška. Glazbeno se odlično nadopunjujemo i jedna od druge puno učimo i u tom smislu rastemo. Ivana je velika glazbenica, autorica i pjevačica. Ove godine ona, Nina Badrić i Alan Hržica zajedničkim nastupom oplemenjuju četrdeset godina Uskrs festa.

Svojim divnim vokalnim izričajima i ove godine sudjelujete na toj duhovnoj manifestaciji? Kako ste krenuli put te vrste »svjet(l)osti« i kada će se održati Uskrs fest?

Umjetnička sam direktorica tog najstarijeg festivala popularne duhovne glazbe, već drugu godinu za redom, a prije toga sam godinama vodila Bonofest u Vukovaru. Putem duhovne glazbe krenula sam prije petnaest godina kada sam i snimila pjesmu Rijeke žive vode i kada je vjera postala temelj mog života. Moj dragi prijatelj fra Ivica Jagodić je u to vrijeme pokrenuo Bonofest, festival popularne duhovne glazbe u Vukovaru i uporno me zvao svake godine da snimim pjesmu za taj festival, koji je tada bio na poluamaterskoj razini. Na neki sam čudnovati način vezana za Vukovar i iz ljubavi prema tom gradu tamo sam godinama nastupala, dok me jednog dana uz Miru Vidovića iz Morriss studija i moju sestru Ivanu fra Ivica nije proglasio umjetničkom ravnateljicom.

Tada smo preokrenuli smjer i umjetničku razinu tog festivala. Misija je bila da duhovnu glazbu približimo svim ljudima i otvorimo vrata duhovnoj glazbi u medijima. Mogu reći da smo u tome uspjeli, jer je ta glazba postala popularna među ljudima različite dobi, a i koncerti su se duhovne glazbe počeli održavati po najvećim dvoranama Hrvatske. Slijedili su potom i koncerti na Kamenitim vratima sa Alanom Hržicom, koji su okupili velike mase i otvorili put značajnim koncertima duhovne glazbe. S ponosom mogu reći da će se Uskrs fest u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatskog katoličkog radija održati 28. travnja u KD Vatroslav Lisinski u 19 sati. Sudjelovat će petnaest izvođača iz cijele Hrvatske i BiH. Redateljica festivala je Petra Radin,a gostovat će zbor Izvor, Davor Pavuna,Ivana Husar Mlinac,Alan Hržica i Nina Badrić.

Koliko vas ispunjava taj duhovni krug, kojeg ste vjerujem pronašli jer ste promjenu začeli u duhovnoj Kući susreta Tabor?

Tabor je moja duhovna oaza gdje otpuštam sve nemire i punim baterije za dalje. Uz dugogodišnje duhovno vodstvo sad već pokojnog, fra Zvjezdana Linića tu sam upoznala i svog supruga Vjeku.

Jeste li (iz)našli ono što ste tražili ? Je li to mir, sreća. punina, smisao života?

Naravno da jesam. Najviše me ispunio sakramentalni život koji je nedostajao u mom dotadašnjem životu, a to su misa i ispovijed.

Koju biste smjernicu dali onima koji se »još traže«?

Da budu hrabri promijeniti svoj život, »odrezati« loše navike i ljude. Da vjeruju u sebe, u ono dobro u sebi, u svoje snove i u dobre ljude.

Je li vjera nesalomljivi temelj ako nas udare mnoge nedaće, a u Hrvatskoj ih je podosta. Kako se izdići iznad svega, jer treba za to i snage ?

Mogu reći da je vjera dar od Boga. Ona se mora živjeti, biti autentična u svim trenucima našega života kako u dobrim tako i u onim lošim. Tada čovjek očima sve vidi drugačije i živi drugačije. To se najviše vidi po životnim plodovima i djelima.

U Samoboru je zaživio i vaš glazbeni atelje?

Prije par mjeseci otvorila sam glazbeni atelje u Samoboru gdje držim satove pjevanja.

Mogu ga pohađati svi ili…?

Moj atelje je otvoren za sve, jer mnogi vole pjevati i to zapravo mogu naučiti. Prvenstveno osnove tehnike pjevanja, a nakon nekog vremena i različite stilove.

Koliko vas to ispunjava? Bilježite li još kakve aktivnosti?

Poduka i rad sa ljudima me neizmjerno ispunjava,a pogotovo me vesele rezultati koje moji polaznici u konačnici postižu.

Ne mogu a ne pitati kakva nam je danas glazbena scena? Zvuči već otrcano, ali koliko je bitan glas i vokalne sposobnosti, od danas mnogima neprimjereno obnaženog i lošeg pjevanja?

Najbolji pokazatelj je emisija HTV-a, »A strana«, koja je među ljudima postala apsolutni hit. Iznenadim se koliko su mladi zavoljeli te predivne stare pjesme i te mlade pjevače koji su stvarno vokalni virtuozi. Dobra glazba je uvijek kao i vrhunsko pjevanje!