“Mama, ostani s nama”
Isplakala bih i cijelo svoje biće sad
Da pustim ove osjećaje van.
Boli me jako što odlaziš i nema lijeka
Prokletoj bolesti što te ubija.
Moram biti hrabra,
A vikala bi sve dok ne ostanem bez glasa.
Držati se snažna, a mala sam i slaba…
Nema riječi da ti kažem,
Ni zadržati te nemam moći…
Trebam te mama,
Ne odlazi!
Ostani sa nama.
Utješi me da će to proći…
Svjesna sam koliko gubim
Kad te više neće biti…
Tužna sam, i ne ohrabruje me nimalo
Što ideš gore, u nebo na bolje…
Sebično tražim da ostaneš ovdje, dolje…
Tko će biti moj zaklon od bujica plača i udara vjetra i gromova…?
Pa samo da me zagrli, i kaže »bude dobro – ja sam tu«,
Pa hej, budi malo jača!
Ugledaj tračak svijetla između padova i lomova…
Kako ću bez tebe Ranka?
Ostat ću sama da se borim sa svim bolima…
Jelena Uranić Zavrtnik