Maksimir čeka na (već) drugu repliku Napuljskog ribara

Maksimir čeka na (već) drugu repliku Napuljskog ribara

(Foto: www.hkv.hr)

Naime, načet zubom vremena i nataložen naslagama raznih nečistoća, algi i prekriven biljkama penjačicama od 1995. naovamo Napuljski ribar (replika) je pretrpio velika oštećenja, zapravo nepopravljiva. Uprava parka je odlučila da se u sklopu modernizacije zološkog vrta obnovi skulptura, bolje rečeno napravi nova, druga po redu replika poznatog Ribara

Zagrebački park Maksimir je prva park-šuma u jugoistočnoj Europi, a otvoren je 1794. godine. U devetnaestom stoljeću nadbiskup Juraj Haulik dao je urediti Maksimir u engleskom pejzažnom stilu. Haulik je zaslužan i za skulpture koje su izrađene po njegovoj narudžbi tijekom 1846. i 1847. Skulpture je od pješčenjaka izradio kipar Joseph Käschmann. Käschmann kao jedan od posljednjih pripadnika bečkog klasicizma, bio je poznat po jednostavnosti u izražaju kompozicije. Jedna od skulptura koje je izradio Joseph Käschmann je i Napuljski ribar, koji je izrađen u potpuno prirodnoj veličini, kao što su i sve ostale Käschmannove skulpture. Nadbiskup Haulik je došao na ideju da bi se skulptura Napuljskog ribara sasvim lijepo mogla uklopiti u prostor Maksimira budući da dio parka zapremaju jezera i potoci. I bio je u pravu, na radost svih prošlih, sadašnjih i budućih posjetitelja parka Maksimir.

Napuljski ribar je prikazan je kao mlađi čovjek čiji je pogled uprt u vodu. U desnoj ruci drži udicu, odjeven je u hlače do koljena, gore ima haljetak, tijelo mu je prekriveno s plaštem i na glavi ima kapu. Prvotno je skulptura bila postavljena na mali humak na desnoj jugoistočnoj strani Labuđeg otoka na prvom maksimirskom jezeru. Nešto kasnije skulptura je premještena na južnu obalu Labuđeg otoka. Napuljski ribar je od 1995. godine prevezen u Muzej Grada Zagreba na čuvanje, a njegova replika izrađena u bijelom umjetnom kamenu, postavljena na obalu prvog maksimirskog jezera gotovo nasuprot Labuđem otoku, gdje i danas stoji.

Zapravo, ovih dana baš i ne stoji. Naime, načet zubom vremena i nataložen naslagama raznih nečistoća, algi i prekriven biljkama penjačicama od 1995. naovamo Napuljski ribar (replika) je pretrpio velika oštećenja, zapravo nepopravljiva. Uprava parka je odlučila da se u sklopu modernizacije zološkog vrta obnovi skulptura, bolje rečeno napravi nova, druga po redu replika poznatog Ribara.

Tako je ovih dana užurbano i radno u Ljevaonici umjetnina na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (ALU) kako bi nova replika što prije osvanula na starom mjestu. Postupak izrade kvalitetne replike podrazumijeva lijevanje faksimila skulpture u umjetnom kamenu, a na kraju se radi kiparski retuš i tonsko izjednačavanje faksimila s orginalom. Voditelj i direktor Ljevaonice umjetnina ALU je Željko Mačešić.

Obnovu statue Napuljskog ribara sufinancira Europska unijia u okviru strukturnih instrumenata EU.

U zagrebačkoj Ljevaonici umjetnina pri Akademiji likovnih umjetnosti izvedeni su dosad mnogi veliki i nimalo laki kiparski zahvat. Ova ljevaonica je u pogonu od početka 20. stoljeća. Ljevaonicom su upravljali veliki hrvatski umjetnici poput kipara Roberta Frangeša Mihanovića i Ivana Meštrovića. U toj je ljevaonici 1954. odlivena Augustinčićeva skulptura Vjesnica mira koja navještava mir cijelome svijetu ispred sjedišta Ujedinjenih naroda u New Yorku.

M. Funda