Lovro pl. Matačić – nezaboravni dirigent i poznavatelj Wagnerove glazbe

Matačićeva je diskografija impozantna: snimio je najmanje 66 djela 29 skladatelja za 33 tvrtke, a njegove se snimke pojavljuju na barem 173 ploče

Dogodilo se na današnji dan, 4. siječnja:

1757. – u Zagrebu se rodio Tituš Brezovački, hrvatski katolički svećenik i književnik, komediograf koji je pisao na kajkavskom narječju, te na njemačkom i latinskom. Hrvatska enciklopedija piše kako je dio njegovog književnog opusa izgubljen ili je još uvijek nepoznat. Navodi se kako su njegova najpoznatija djela elegija Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, trium sororum recursus) u kojoj se opire sve jačoj mađarizaciji krajem osamnaestog stoljeća. Kao što je napisano, Brezovački piše djelo Sveti Aleksij, koja je zapravo nabožno-sentimentalna drama.

Njegovo najpoznatije djelo ipak je komedija Matijaš Grabancijaš dijak u kojoj je glavni lik smješten u Zagreb te ondje prolazi svoje školovanje uz koje steče i takozvanu trinaestu školu odnosno dobiva nadnaravne moći. U ovom djelu prikazuju se svi mane i poroci društva kojima je htio osvijestiti tadašnje sugrađane.

Uz spomenuto djelo Brezovački je prvi u Hrvatskoj početkom XIX. st. jasno odredio smjer pretpreporodne društvene kritike, upozorio na mnogobrojna moralna zastranjivanja javnih službenika koja su zaprijetila propašću temeljnih etičkih vrjednota, »horvackih znamenja«. Nikica Kolumbić, pokojni profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, tvrdi kako je »Brezovački je najprimjerenije praktički djelotvoran i usmjeren u svojim komedijama, ali u vrijeme kad su se na političkom planu, u političkim forumima, rješavala bitna pitanja nacije, njezina prostora i njezinih prava na samoodređenje«.

Tituš Brezovački umire u Zagrebu 1805 godine u dobi od 45 godina.

1812. – Hrvatska pjesnikinja i učiteljica Dragojla Jarnević rođena je u Karlovcu 4. siječnja 1812.; umrla je u dobi od 63 godine u rodnome gradu. Za ono vrijeme vrlo napredna intelektualka, isticala se kao vatrena Ilirka i borac za prava žena. Pristupivši hrvatskome preporodnom pokretu, počela je pisati i objavljivati pjesme i pripovijetke. Literarno je najvredniji njezin intimni Dnevnik, a nekoliko je drama zagubljeno.

1985. – Lovro pl. Matačić, veliki hrvatski dirigent i skladatelj, a za mnoge i najveća glazbena osoba koja je potekla iz Hrvatske, umro je 4. siječnja 1985. u Zagrebu. Jedan je od svjetski najpoštovanijih tumača Wagnerove i Brucknerove glazbe. Taj velikan europske glazbe i kulture bio je ne samo ravnatelj opernih kuća u cijeloj bivšoj Jugoslaviji nego je ravnao orkestrom Bečkih simfoničara, Berlinskom filharmonijom i postavljao opere u Pariškoj velikoj operi. Od 1964. bio je doživotni šef dirigent Zagrebačke filharmonije. Također je dirigirao u Bayreuthu (na festivalu na kojem se izvode dijela Richarda Wagnera), Beču, Berlinu, Dresdenu, Londonu, Clevelandu, Tokiju, milanskoj Scali, Rimskoj operi, u Pragu, Monacu, i mnogim opernim kućama. Primao je najveća priznanja u svijetu i domovini.

Matačić je bio dirigent »starije škole«, impulzivan, grandiozne geste i autoritativna nastupa, ali i krajnje minuciozna poznavanja partiture i promišljene organizacijske strategije. Bio je čovjek široke naobrazbe, kozer i boem, a dirigirao je bez stilskih ili žanrovskih predrasuda glazbu od XVI. st. do avangardi XX. st. Matačićeva je diskografija impozantna: snimio je najmanje 66 djela 29 skladatelja za 33 tvrtke, a njegove se snimke pojavljuju na barem 173 ploče (većinom za tvrtke Columbia, Denon, Supraphon, Electrola i dr.). Skladao je orkestralne skladbe (fantazija, simfonija), solo pjesme, zborove, scensku i komornu glazbu, dijelom izgubljenu ili nedovršenu.

Danas najvrjednije snimke na kojima je dirigirao Matačić su Moje domovine Bedřicha Smetane (Simfonijski orkestar Bečkog radija), Beethovenova IX. simfonija (s Gabielom Benackovom-Capovom, Verom Soukupovom, Vilemom Pribylom i Karelom Prusom i Češkom filharmonijom), V. i VI. simfonija Petra Iljiča Čajkovskog (Češka filharmonija) Beethovenova II. i VII. simfonija (Simfonijski orkestar NHK) te se svakako trebaju spomenuti snimke Brucknerovih simfonija: IV. simfonija (Philharmonia Orchestra), V. simfonija (Nacionalni orkestar Paris; Češka filharmonija), VII. simfonija (Češka filharmonija), VIII. simfonija (Simfonijski orkestar NHK) te IX. simfonija (Državna kapela Berlin; Češka filharmonija; Simfonijski orkestar NHK).

1992. – Dana 4. siječnja 1992. posljednji pripadnici velikosrpske okupatorske vojske napustili su područje grada Splita i jedno od najmoćnijih uporišta i simbola moći nekadašnja jugomornarice – ratnu luku Loru. Napuštanje Lore posljedica je poraza Jugoslavenske ratne mornarice, kada je sredinom studenoga 1991. neprijateljska mornarica naišla na otpor hrvatske strane i doživjela poraz. Na početku siječnja u opustošenoj Lori izvješena je hrvatska zastava i preuzeto upravljanje nad ratnom lukom. Danas je Lora sjedište Hrvatske ratne mornarice.

1920. – U Madridu umro književnik Benito Pérez Galdós (rođ. 10. 5. 1843.), najvažniji španjolski romanopisac novijega vremena, autor ciklusa 24 romana Nacionalne epizode.

1941. – U Parizu umro znameniti filozof i književnik Henri Bergson (rođ. 18. 10. 1859.), koji svojim psihološkim spiritualizmom snažno utječe n francusku i djelomično eurospku književnost. Napisao je djela Ogledi o izravnim činjenicama svijesti, Materija i memorija, Dva izvora morala i energije, Uvod u metafiziku. Uzdiže intuiciju kao jedini mogući način spoznaje unutarnjeg života.

1960. – U Stockholmu predstavnici Austrije, Danske, Irske, Lihtenštajna, Norveške, Švedske, Švicarske i Velike Britanije potpisali Sporazum o europskom udruženju za slobodnu trgobinu (EFTA), koji je odgovor na ukidanje carina i trgovačkih ograničenja unutar Europske zajednice. (zg-magazin)